Nekretnine Rijeka

I Splitska nautička luka i Križni put na Srđu vaši su novi projekti. O čemu se radi?
Projekti koje spominjete sasvim su različiti. Splitski projekt jedan je nekretnine Rijeka oblik stručne i poduzetničke provokacije gradu i tržištu. Dakle, mnogi projekti kojima se sada bavim j uopće nisu naručeni, nego se u pomanjkanju stvarnog posla otvaraju neke nove teme.

Najproduktivniji sam upravo u vremenu krize, kao što sam to bio i u ratnom vremenu. Krize uvijek pogađaju građenje, a ova iznimno snažno, ali upravo je to vrijeme u kojem se mora pokazati žilavost, inicijativa, to je vrijeme kreativnosti. Za mene i moju ekipu to su gotovo manifestna stajališta.

Za Split ste predvidjeli nautički centar kao svojevrsni dvoetažni grad.
Splitski je projekt toliko izazov Splitu koliko on teško prihvaća činjenicu daje moguć i drugi prostor za razvitak pomorskog prometa osim onoga u povijesnoj luci. Kolega Nenad Mikulandra i ja promoviramo ovim projektom lokaciju koja to omogućuje. Radi se o poluotoku koji odvaja poljudsku uvalu od ratne luke Lora.

Ne predlažemo samo prometni ili turistički zahvat, radi se o novoj litoralnoj, pomorskoj i nautičkoj tematizaciji dijela grada - dubokoj povezanosti onoga što se događa na obali i u akvatoriju. U denivelaciji od deset metara, a to je visina jednog malog klifa koji se tamo nalazi - organizirane su obalne funkcije i urbane funkcije. Kretanje se visinski raslojava, klif postaje nova urbana platforma. Jako prisutna na obali, ali uzdignuta kako ne bi s lučkim režimom dolazila u konflikt.

Uzmimo primjer koji često slušam od investitora koji se stanovi Belveder zanimaju za ulazak na hrvatsko tržište. Nužan je preduvjet da prvi projekt bude uspješan. Mi smo zapravo premalo tržište da bismo si mogli dopustiti neuspješan projekt. Pritom ne govorimo o astronomskim iznosima, nego o uobičajenim povratima na investiciju. Dakle, cijeli sustav trebao bi se brinuti kako bi se pojednostavnio investicijski proces, kako bi Hrvatska ostala na investicijskoj karti Europe. Naravno, kad govorimo o podupiranju investicija, podrazumijevamo poštovanje zakona, prostornih planova, urbanističkih planova, ali i smanjenje administrativnih zapreka, bržu reakciju lokalne samouprave i fokus svih aktera na postizanje željenog rezultata. Stavila bih naglasak i na situaciju s traženim investitorima u turizam i hotelijerstvo. Potpuno se zanemaruje aspekt komercijalizacije i povrata investicije, rizik koji leži isključivo na privatnom partneru. Naše hotelsko tržište karakterizira snažna sezonalnost, dakle vrlo neujednačena razina popunjenosti kapaciteta tijekom godine.

Uzimajući u obzir taj ključni parametar, kao i činjenicu daje prosječna ostvarena cijena soba jako niska, dovodi se u pitanje isplativost investiranja u hotele. Također, susrećemo se s velikim inicijalnim ulaganjima i dugim razdobljima povrata. Postavlja se pitanje koju snagu treba imati investitor danas da bi mu banka ili sindikat banaka financirali 100 milijuna eura vrijedno ulaganje u hotelske kapacitete na obali. Jedan od temelja javno-privatnog partnerstva treba biti razumijevanje ciljeva svake strane.

Uobičajeno je da javni partner ima niz ciljeva: od kratkoročnih do dugoročnih, ekonomskih, socijalnih itd. Privatni partner također angažira svoje znanje, sredstva i resurse radi ostvarenja traženih povrata na investiciju. Potrebno je zajednički stvarati praksu dobre suradnje i fokusa da bi se ostvarila situacija u kojoj su svi na dobitku.