Svi kupuju mandarine.
Kuljaju iz dućana s mandarinama.
Nose kući mandarine.
Svi gule mandarine po kućama.
Mmm, baš su slatke.
Nisu baš nešto.
Špricaš po meni.
Dodaj mi dvije mandarine.
U nepreglednim neboderima
za prozorima
jedu se mandarine.
Sutra ćemo kupiti još mandarina.
Kad je Chuck Norris bio dijete,
svoju kartu za Orašara
poklonio je Bruce Leeju.
Sebičnost
U kratko vrijeme
sve će se urušiti.
Ljudi će najednom izgubiti svu motivaciju
da budu dobri,
da se trude oko dobra,
da vjeruju u dobro.
I onda će naglo zavladati sebičnost
jer ništa drugo neće imati snagu da se očituje.
Najednom će sebičnost biti sav obzor koji se može vidjeti
i postat će veoma prirodnim, veoma laganim
da se bude sebičan.
U dan ili dva promijenit će se paradigma
koja je bila njegovana stoljećima.
Duh kulture i umjetnosti,
duh filozofije i duhovnosti
naglo će ispariti kao rosa na srpanjskom suncu.
Velika, snažna, silna gravitacija sebičnosti
postat će jedinim sastojkom svake naše misli.
I mi ćemo biti još samo oni
koji uslužuju svoje "ja"
van svake sumnje,
van svake i najmanje pomisli
na pojam slobode od misli.
Sloboda od misli neće više imati nikakvog smisla
jer će još samo misao govoriti o misli.
Katina nuklearna klizma
Ako dođe do nuklearne kataklizme,
jebe mi se za skloništa.
Evo unaprijed obećavam
da neću nikome uzeti mjesto
u podrumu zgrade.
Odgovorno tvrdim
da ću izići ususret sranju
i izložiti se među prvima
tom nevidljivom radioaktivnom zračenju
o kojem su nas učili sedamdesetih.
Ima li ičeg ljepšeg od toga
da primim radioaktivno zračenje na sebe?
Lijepo ću ga primiti
pa ću sjesti na neku klupu
i promišljati o tome
je li Ivo Andrić zaslužio Nobelovu nagradu.
Ne znam kako ćete vi, ja ću tako.
Dodatak:
Trebaju li ljudi opet jednom uzeti vile i druga oruđa pa se silom izboriti za pravicu?! Zbilja ispada da trebaju. Jer ova razina pljačke, kakva se u nas događa, zaista je besprizorna, doslovno najcrnja pornografija koju ni oni najjačeg želuca nisu u stanju gledati. Ali što je s ljudima u sustavu, zašto svi šute? Zašto je, na koncu, šutio i Julije Meštrović?! O njemu se piše da je odolijevao pritiscima, ali je na kraju ipak morao otići. Ja u tome vidim samo nečasnu šutnju iz oportunizma, ništa drugo. Zašto tolike tisuće unutar sustava šute?! Jesmo li došli dotle da Abraham ne može Jahveu prikazati ni pedeset, čak ni deset zaista poštenih ravnatelja, voditelja odjela, liječnika u cijelome zdravstvenom sustavu?! Jer oni koji šute iako znaju, koji šute iako sumnjaju, nisu zaista različiti od onih koji sudjeluju.
"Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primače bliže i reče: 'Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?' 'Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih', odvrati Jahve, 'zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.' 'Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu', opet progovori Abraham. 'Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?' 'Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet', odgovori. 'Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?', opet će Abraham. 'Neću to učiniti zbog četrdesetorice', odgovori. 'Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?', opet će on. 'Neću to učiniti', odgovori, 'ako ih ondje nađem samo trideset.' 'Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu', nastavi dalje. 'Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?' 'Neću ga uništiti', odgovori, 'zbog dvadesetorice.' 'Neka se Gospodin ne ljuti', on će opet, 'ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?' 'Neću ga uništiti zbog njih deset', odgovori."
Rekao sam ti: pogledaj,
upravo ustajem i odlazim po vino,
onaj trenutak kad ćemo se kucnuti čašama
još je u budućnosti,
sada tek ustajem, gol, kao od majke rođen,
uzimam vadičep i zabijam ga u pluto,
budućnost se primiče,
već je sasvim blizu,
omatam papirnati ubrus oko vrha boce
i točim crvenu tekućinu u čaše,
budućnost još nije stigla,
još nije stigla,
gledaj me - s dvije vinske čaše dopola pune
pažljivo sjedam do tebe na krevet,
evo samo što nije, samo što nije stigla
ta budućnost,
i onda se kucamo i ja ti kažem:
pogledaj, budućnost od maloprije pojavila se,
došla je,
sada živimo tu budućnost.
Ti se smiješ,
a smiju se i tvoje grudi,
sinhrono,
vino je trpko,
odzvanja ponoć i godina gospodnja 1991.
prelazi upravo u 1992.
u studentskoj sobi na Cvjetnom.
Vino nas je omamilo i ja ti čitam svoje pjesme o smrti,
sve su moje pjesme o smrti,
i dok tako čitajući slušam vlastiti glas
kako odjekuje iz sve veće daljine,
kako se udaljava naspram sve dublje i sve neproničnije budućnosti,
zaboravljam tko sam,
koja je moja povijest
i u beskrajnoj mreži priča koja je moja.
Na kraju ostaje još samo
neko čudno zujanje,
sve glasnije zujanje,
prodorno, sveprisutno, iz dubine svega,
i ja se najednom prenem,
ležim u krevetu,
vani je tama i gusta se magla spustila na sve.
Tek, mutno se naziru lanterne u parku
i udaljena gradska svjetla.
Ne znam koje je vrijeme,
koja je budućnost došla
i kome.
Sjajan novinar Hrvoje Šimičević potrudio se zajedno sa svojim suradnicima iščitati dvije tisuće stranica sudskoga spisa i u nekoliko nam nastavaka donijeti sve ono najbitnije o aferi neplaćanja izvršenih radova u Ministarstvu znanosti koji su s izvođačem bili usmeno dogovoreni, aferi koja je na koncu porezne obveznike koštala 3,6 milijuna eura, za sada. U cijeli je slučaj i opet jednom duboko umiješan cijeli HDZ kao očigledno neizlječiva kriminalna organizacija, uključujući i sadašnjeg ministra Fuchsa, premijera Plenkovića, Trgovački sud (u prvostupanjskoj presudi) i DORH kao pomagače u svesrdnom laganju i obmanjivanju naroda te zataškavanju čitavog niza kriminalnih djela. Da je Dragan Primorac jedan od kandidata za budućeg predsjednika države, to svi znamo, no da je također i kandidat za velikog meštra sviju hulja, to iz dana u dan, malo-pomalo, izlazi na vidjelo i dobiva sve jasnije konture. Nakon afere "mama kupila stan", i ove vezane uz neplaćene radove u Ministarstvu znanosti koju je majstorski iznio Hrvoje Šimićević, ne sumnjam da sljedeće već čekaju u redu. U tom smislu pročitajte i "alternativni životopis" Dragana Primorca koji donosim kao prvi komentar posta. A sada vam u padajućim linkovima dajem na čitanje šest prevažnih novinarskih analiza i svakako vas pozivam da ih pročitate:
PRVI TEKST
DRUGI TEKST
TREĆI TEKST
ČETVRTI TEKST
PETI TEKST
ŠESTI TEKST
O bizarnim i nadrealnim Primorčevim izjavama, koje će zasigurno jednom naći svoje mjesto na majicama Otta von Grunfa, nekom drugom prilikom.
Čovjek koji je noćas budan, a kojem je Trump toliko jeziv da više ne može biti jeziviji, kojem je Trump naprosto sirovi kriminalac i čisto zlo, kad pogleda rezultate po kojima isti vodi, ili kad pogleda ankete koje su oboma kandidatima davale 50%, ne može fatalistički ne poželjeti da se "vrši volja odioznog i monstruoznog Jahvea" pa neka sve ode u kurac ako mora otići. Jer čemu više odgađati finale te agonije u koju je čovječanstvo zapalo onog trenutka kad je izmislilo atomsku bombu koja ga može uništiti potpuno i bez ostatka? Dakle, hajde da konačno stavimo prave karte na stol - ovo je čovječanstvo samo po sebi potpuno nesposobno zaustaviti sve poražavajuće i silno destruktivne globalne procese na svim poljima i u svakom zamislivom smislu. Ako pobijedi Kamala, bit će to samo plitka utjeha, samo odgoda. Pa opet, svejedno želim da pobijedi Kamala. Normalan čovjek u meni to želi. Čovjek koji nije izopačen nacionalističkom, vjerskom ili ideološkom mržnjom i tužnom ostrašćenosti tamo gdje bismo trebali biti braća i sestre jedni drugima bez obzira na mnogostruke i polivalentne prošlosti u našim umovima.
Dodatak za luki2:
Dodatak za Fleksericu:
Dodatak za Blogokviza:
:)