Pavao je u Korintu boravio čak 18 mjeseci i za to vrijeme Korinćani su puno toga od njega naučili. Ipak ostalo je još nekih nedoumica i u ovoj prvoj poslanici koju im piše, on odgovara na njihova pitanja u vezi ženidbe i djevičanstva, o blagovanju mesa žrtvovanog idolima, o idolopoklonstvu, o vladanju i o ženama na vjerskim sastancima, zatim o karizmatskim darovima i na kraju o uskrsnuću.
U 15. poglavlju Pavao obrađuje to zadnje Korinćansko pitanje, da li će tijelo uskrsnuti. Kolikogod im je Pavao to već objasnio za vrijeme svog boravka u njihovom gradu, neki kršćani u Korintu, pod utjecajem tadašnje grčke filozofije, ipak su nijekali uskrsnuće tijela.
Sjetimo se samo Pavlovog govora na Areopagu u Ateni i
reakcije Atenjana:
"Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni se počeše rugati, a drugi govoriti: O tome ćemo te poslušati drugi put" (Dj 17,32).
Slično je reagirao i
upravitelj Fest slušajući Pavlov govor pred kraljem Agripom. Kad je Pavao u svojoj obrani spomenuo, već po prorocima nagoviješteno Mesijino uskrsnuće, "
reče mu Fest jakim glasom: Luduješ, Pavle! Tvoje te veliko znanje čini luđakom" (Dj 26,24).
Ta grčka filozofija pokolebala je i neke kršćane, kojima se Pavao obraća:
"Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje
koje sam vam propovijedao
i koje ste prihvatili
i u kojem stojite.
Po njemu ste na putu spasenja
ako zbilja čvrsto držite riječ
koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio -
osim ako ste lakomisleno prigrlili vjeru".
(1 Kor 15,1-2)
Zadržat ću se samo na ovom kratkom odlomku koji kao da je upućen i nama u današnje vrijeme. I mi smo prihvatili Evanđelje, kršteni smo i smatramo se katolicima, a u praksi se to malo gdje vidi. Izgleda kao da smo i mi lakomisleno prigrlili vjeru. Uvijek me jako pogađa kad čujem ljude, koji za sebe kažu da su katolici, ali se ne slažu ili ne prihvaćaju neko crkveno učenje.
I nećete vjerovati, ali ima popriličan broj "katolika" koji ne vjeruju u uskrsnuće nego vjeruju u reinkarnaciju! Još je više onih koji se ne slažu sa Isusovom naukom o braku ili podržavaju ubojstvo nedužne nerođene djece. Zaboravljaju kakvu je važnost Isus davao upravo djeci, a i one njegove riječi: " Što god ste učinili jednom ove moje najmanje braće, meni ste učinili!"
Jesmo li lakomisleno prigrlili svoju vjeru?!