Pavao je u Korintu boravio čak 18 mjeseci i za to vrijeme Korinćani su puno toga od njega naučili. Ipak ostalo je još nekih nedoumica i u ovoj prvoj poslanici koju im piše, on odgovara na njihova pitanja u vezi ženidbe i djevičanstva, o blagovanju mesa žrtvovanog idolima, o idolopoklonstvu, o vladanju i o ženama na vjerskim sastancima, zatim o karizmatskim darovima i na kraju o uskrsnuću.
U 15. poglavlju Pavao obrađuje to zadnje Korinćansko pitanje, da li će tijelo uskrsnuti. Kolikogod im je Pavao to već objasnio za vrijeme svog boravka u njihovom gradu, neki kršćani u Korintu, pod utjecajem tadašnje grčke filozofije, ipak su nijekali uskrsnuće tijela.
Sjetimo se samo Pavlovog govora na Areopagu u Ateni i reakcije Atenjana: "Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni se počeše rugati, a drugi govoriti: O tome ćemo te poslušati drugi put" (Dj 17,32).
Slično je reagirao i upravitelj Fest slušajući Pavlov govor pred kraljem Agripom. Kad je Pavao u svojoj obrani spomenuo, već po prorocima nagoviješteno Mesijino uskrsnuće, "reče mu Fest jakim glasom: Luduješ, Pavle! Tvoje te veliko znanje čini luđakom" (Dj 26,24).
Ta grčka filozofija pokolebala je i neke kršćane, kojima se Pavao obraća: