Voditelj duhovne obnove p. Nikola Stanković, DI
Drago mi je da u ovom velikom vijencu Kraljice obitelji i ja mogu biti jedno zrnce ili cvjetić ili, kako vi to kažete, – jedna latica u cvijetu.
Danas ćemo se pozabaviti nečim što bi nam trebalo pripomoći da budemo više i pobožniji i duhovniji jer se kaže, da nije dovoljno biti samo pobožan nego tu pobožnost treba stalno produhovljivati.
Znamo da se Marija i Marta oduvijek spominju kao neke protivnosti, kao teza i antiteza govoreći filozofski, pa bi trebalo tražiti sintezu u tome kršćanskome životu. Ta Marta i Marija – to nije samo kršćanski izum nego već i filozofi govore o nekakvoj napetosti između mnoštva i jednoga. Stari grčki filozofi su gledali raznolikost prirode i pitali, imali nešto u tome zajedničko. Pa je Heraklit rekao: Mudar je onaj koji nađe ono zajedničko u svoj raznolikosti. Tako i ovdje: u svim Martinim poslovima ipak se mora naći jedno jedinstvo. Dakle, čovjek ne smije biti rasut na sve strane nego u toj rasutosti nikada se ne smije izgubiti.
Sv. Pismo na tri mjesta govori o Marti i Mariji.
Najpoznatije je ono kod Luke:
„Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 'Marta, Marta! - odgovori joj Gospodin - brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ (Lk 10,38-42)
.
Eto, i mi smo danas kao Marija izabrali ovaj bolji dio da se malo saberemo i pomolimo.
Drugo mjesto u evanđelju, koje govori o Mariji i Marti, nalazimo kod Ivana:
„Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je. Čuvši to, Isus reče: Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. .. itd. (Iv 11, 1) .
Dakle, to su bili prijatelji Isusovi. I mi ćemo se danas nastojati uključiti ponovno u prijateljstvo ili obnoviti prijateljstvo s Isusom jer to prijateljstvo može malo po malo u tim poslovima izblijedjeti pa ga treba ponovno ražariti.
Kad je Isus čuo da je Lazar bolestan, ostade još dva dana i tako dalje redom... Onda je Isus uskrsnuo Lazara. Marta je rekla, pa već zaudara... dakle, vidimo da Marta i tu nešto prigovara Isusu, kao što je već prije prigovorila sestri što joj ne pomaže kod posluživanja.
Marija i Marta se spominju na još jednom mjestu kod sv.Ivana:
„ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaše mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih. Ondje mu zgotoviše večeru. Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedili s njim za stolom. Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću... (Iv, 12,1.3)
Marta je i ovdje posluživala kao i kod evanđelista Luke, a Marija je bila više okrenuta prema molitvi.
A i Marija je jednom prigovorila Isusu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat....
A sad ćemo pokazati kako izgleda jedna obična današnja Marta. Ovo neće biti tako zanosno nego onako kako jest, a to kako jest, ponekad nam nije tako zanimljivo, ali drugog nema...
Valja nabrojiti što sve mora činiti jedna obična žena.
Od rane mladosti, čim postane sebe svijesna,
mora na natjecanje: od vrtića pa preko osnovne škole i viših razreda, imajući uvijek na umu da se ne natječe samo sa svojim trenutnim kolegama i kolegicama nego i sa samom sobom i svojim sposobnostima. Dakle, uvijek se sirota žena, a i muškarci, moraju natjecati sa sobom i okolinom, gdje god bili, ili u svijetu ili u nekoj udruzi ili u Crkvi – čim ste vi s ljudima, tu je već neko natjecanje. Ono može biti grubo, ali može biti i fino. I dobro je da se natječemo. U ljubavi se natjecati – to je ono evanđeosko. Valja se dokazati sebi, roditeljima, braći i sestrama, dakle, od malena.
Zatim se valja natjecati s onim mnoštvom koje se želi upisati u istu srednju školu koja se sviđa i našoj Marti. Došlo je vrijeme da se ne natječemo s realnim kolegama i kolegicama nego i s brojevima, kako vi, koji predajete, znadete, treba se natjecati sa zbrojem bodova. Što je iza tih brojeva i bodova, koji su doživljaji i osjećaji i kakva je to egzistencijalna tjeskoba, o tome brojevi ništa ne znaju. I ti si tamo broj i tako se natječeš. I naša Marta je tako pretvorena u jednu od brojeva. Nije, međutim, dvojbeno biti bolji; nije dovoljno imati više bodova, nego dobro treba paziti i na vrijeme kada ćete pristisnuti dugme i prijaviti se u školu u kojoj imate šanse biti primljeni bez obzira na afinitete naše buduće srednjoškolke.
Dakle, odavno je žena uznemirena. U srednjoj je školi živčana borba za ocjene i bodove kako bi naša Marta mogla uopće upisati fakultet, a pogotovo da bi mogla upisati onaj željeni fakultet. Opet je tu borba s nekakvim nevidljivim takmacima koji su pretvoreni u brojeve. Naša Marta će imati svakako zanimljive studentske dane bilo da uopće ima dovoljno uvjeta za miran rad i napredak, bilo da se mora snalaziti i raditi. U svakom slučaju neprestano će se brinuti oko budućnosti, bilo da kani osnovati obitelj, bilo da se posveti samo svojoj karijeri ili, ako joj slučajno padne na pamet da bude časna sestra, onda će reći: ne ja, neka ide Marija! U svakom slučaju će Marta imati puno briga, a imat će ih i ako bude spajala obitelj i karijeru. Neće joj nedostajati briga oko mnogo stvari.
Pretpostavimo da je naša Marta poštena i radišna žena i da želi da sve bude na svom mjestu. Da bi to ona postigla,
ona mora biti na mnogo mjesta. Eto, mora trčati od posla do kuće i u kući. Kako je rekla pokojna gospođa Jaka na Radio Mariji, svaka stvar u kući mora imati svoj sjaj. Ne smije ništa biti razbacano, prašnjavo nego svaka stvar treba biti na svome mjestu.Gospođa Jaka je razumjela svetog Augustina kad kaže da biće kad dođe u svoj red, dođe u svoj mir. Da bi to postigla Marta se mora dobro oznojiti, lice će joj se zarcvenjeti i s kapljicama znoja orositi. Ako još dođu i gosti, eto još posla i pospremanja, a nitko da joj pomogne. Izgleda da je sve važnije od naše sirote Marte: i kuća i ukućani i posao kao i gosti i ne može se sve nabrojiti što bi ta žena sve trebala učiniti u jednome danu.
Ona biblijska Marta se je zapravo pomalo izgubila u poslovima: kuhaj, krpaj, čisti, peri, peglaj, prati serije na televiziji, pa onda razgovaraj i malo ogovaraj, telefoniraj, dočekuj goste, a uvijek sa smiješkom dok ti se lice ne ukoči od briga....
Naša se Marta zapravo izgubila u poslovima. Ona misli konkretno što mora činiti. Ne računa ona ni na kakve postotke niti svojima naplaćuje PDV. Ipak, naša Marta nije svemoćno biće. I njezin dan traje 24 sata. Nakon toliko zalaganja tko bi joj još smio prigovoriti da nije napravila ovo ili ono te da je trebalo nešto drukčije posložiti. Pa taj zasigurno ne bi imao duše da joj nađe neku zamjerku. Ali, nažalost, uvijek se nađe onih nekih nezadovoljnih bilo u kući, bilo na poslu, bilo kod susjeda, znanaca, -uvijek će netko nešto prigovoriti. E jadna Marta, kad joj još prigovoriš, a ona se toliko muči, - e pa hoćemo li je raznijeti i uništiti?
I evo, pitanja: Može li se Marta održati?
Ona biblijska Marta se naljutila na svoju sestru Mariju koja sjedi do nogu Isusovih a ona se sva razletjela od posla. Nema vremena ni da se prekriži, a kamoli da napravi kakvo razmatranje. Stoga je malo i Isusu prigovorila, zašto ne rekne Mariji da joj malo pomogne.
I gle, sad: ona je Isusu prigovorila. Znadete li Marta više nego Isus? Pa koji put ta se napast isto nama pojavljuje u našem mišljenju: kad bih ja bio dragi Bog, onoga bih udario po glavi da dođe k pameti! To je jedna od naših napasti: mi znademo kako i što bi trebao dragi Bog raditi. Izgleda kao da i Marta misli da neke stvari razumije bolje od Boga dragoga, barem se ona tako postavlja.
Osnovna pogreška Martina jest što se je izgubila u različitim poslovima i obvezama, što je prerevna. Treba Marta vidjeti je li preopterećena i mogu li se ti poslovi racionalizirati čisto na ovom ljudskom planu.
Jednom riječju, ona se vrti oko poslova, a ne poslovi i sve ostalo oko nje. Sve to treba, ali
temeljno načelo je: služi se materijalnim i drugim sredstvima utoliko ukoliko ti pomažu da budeš više čovjek i više Božji.
Sad je pitanje, može li Marta to sve mnoštvo što ona čini svesti na jedno jedinstvo da to njoj služi, ne u nekom sebičnom smislu, nego da postane bolji čovjek i kao takva, još korisnija drugima. Ako hoćemo druge obogatiti onda moramo i sami postati što više ljudi i tako ćemo onda biti dar drugima.
Dakle, brinuti se za svoju duhovnost je i altruizam. Ako naša zajednica, naš Molitveni vijenac ima jednog pravog ili pravu osobu, onda je i Molitveni vijenac obogaćen. Biti pravi čovjek i duhovan i pobožan je bogatstvo ne samo osobno nego i onih drugih s kojima živiš.
Moderne Marte dragom Bogu koješta zamjeraju.
Ako Marta i dalje želi živjeti po vjeri koju je primila od malena u svojoj obitelji, ta će vjera često biti na kušnji.
( O kušnjama - u sljedećem postu)