31.01.2006., utorak

you can go your own way... (3:58, Chris Rea, The Best Of...., 1994)

Kako mi je moja osnovna Toyota knjiga u posudbi, nikako da krenem pisati prave članke o Toyota Production Systemu (osim onog mlakog uvoda od prije nekoliko dana), no sada sam dobio naglu inspiraciju na temu jednog real_life slučaja u mojoj firmi, a koja je jako povezana s teorijom o pet majmuna i otpadom kao takvim.

Pričali smo dakle o otpadu, i to ne otpad u smislu smeća ili nekog nepotrebnog materijala kojeg bacite u kantu ili košaru za recikliranje nego otpad kao sve one radnje i materijali koji ne donose vrijednost krajnjem klijentu ili procesu.

Teorija o gore spomenutim majmunima kaže da ako stavite pet majmuna u kavez, a u kavez stavite i ljestve i na vrhu ljestava grozd banana da će prvi majmun koji ugleda banane krenuti trkom gore da je zgrabi. Ako u tom času polijete sve majmune hladnom vodom i to ponovite svaki puta kada neki od njih krene po banane, nakon nekog vremena u trenutku kada majmun krene po bananu ostali će ga zgrabiti, srušiti na pod i zamlatiti. Kada postignete tu razinu rekacije, zamijenite jednog majmuna s jednime koji ne zna što će se desiti kada krene po banane. Ovaj će naivno krenuti po bananu i dobiti će zaslužene batine. Nakon nekog vremena promijenite još jednog majmuna, pa još jednog i sve tako dok u kavezu više nemate nijednog majmuna koji zna što će se desiti kada se krene po bananu, no svejedno će svaki pokušaj u startu spriječiti i zamlatiti svaku želju za daljnjim pokušajima.

I sada pokušajte to prebaciti u real_life situaciju iz svog ureda, pogona, vrtića ili čega već. Koliko imate operacija koje radite za koje nema racionalnog objašnjenja? Primjerice, može se dogoditi da se sva ulazna pošta odlaže baš na određeni stol iako za tim stolom ne sjedi osoba koja bi tu poštu trebala pročitati ili razvrstati. Možda pišete izvještaj koji nitko nikada neće pročitati. Možda će ga i pročitati, no drugu ili treću kopiju izvještaja nikome ne treba poslati ili je nema smisla držati u arhivi. Možda procedura očekuje da svaki tjedan obavite neku radnju koja nikada nikome nije trebala; a sve zato jer se nekada davno to redovito radilo, ljudi su se mijenjali, tehnologija je evoluirala no procedure su ostale nepreispitane: iste i neizmjenjene.
Dakle svaki takav postupak predstavlja otpad (ili muda kako to japanci kažu). Nijedna od tih operacija ne donosi novu vrijednost i zbog nje proces, proizvod ili usluga neće biti ništa bolje ili brže napravljena a definitivno ne kvalitetnije. Takva operacija je po Taiichijevom učenju suvišna, nepotrebna i treba je ignorirati, ukinuti i zaboraviti.

Tako sam ja danas naletio na jednu proceduru koja se religiozno provodi i za koju nema realnog objašnjenja osim "to je oduvijek tako" argumenta (od kojeg ću za koju godinu kada uđem u one rizične vjerojatno dobiti napad anskioznosti ili ući u predinfarktno stanje), i ona sama po sebi ne donosi nikakvu dodanu vrijednost, već naprotiv, kreira trošak (u vidu utrošenog vremena; a vrijeme je novac i to mogu dokazati) na radnom centru kojeg inače smatramo uskim grlom. Promjenom procedure smanjiti ćemo pritisak na ovo usko grlo i praktički kreirati novi kapacitet iz ničega (thin_air rekli bi ameri). No posao tu ne prestaje jer svaka teorija optimizacije procesa kaže kako usko grlo treba identificirati, potom ga riješiti i potom tražiti novo usko grlo jer se svakim rješenjem usko grlo seli negdje drugdje i neki drugi radni centar ili operacija postaju novo usko grlo (neverending story).

Poanta priče bi bila da se svi postupci moraju kontinuirano preispitivati i mijenjati, jer se naša okolina mijenja i zahtjevi na proizvodnju (neovisno o tome da li proizvodite kavu u espresso automatu, poluosovine za traktore ili ispisujete rješenja o ovrsi) su također u kontinuiranoj promjeni. Tvrtke koje prepoznaju da samo mijena stalna jest imaju prilike napredovati i preživjeti, a ovi ostali, o njima čitamo po novinama.

p.s. nijedna životinja nije stradala za vrijeme pisanja ovog posta

Misao dana:
Never be afraid to try something new.
Remember that amateurs built the ark.
Professionals built the Titanic.

hr.digg|prijavi

- 12:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.01.2006., nedjelja

scary monsters (And Super Creeps)... (5:11, David Bowie, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Imam jednu hipotetsku horror priču (post posvećen svima koji moraju IP obrasce predati do utorka);

Zamislite da radite u uredu porezne uprave, onako, kao referent s kojom tisućom kuna plaće. Stignu vremena prijava povrata poreza i onako "browsajući" kroz porezne obveznike na svom terminalu koji je star skoro kao i ja skužite kako ima cijeli niz ljudi koji imaju pravo na povrate, malene povrate, ništa spektakularno ali ipak...
Negdje tamo u ožujku skužite kako dotični nisu ispunili poreznu prijavu (jer se nisu htjeli zezati).

Ispunite poreznu prijavu umjesto njih, prijateljica to urudžbira (ili jednostavno uzme tuđu kovertu s pečatom iz veljače, postoje uhodane metode za to pa si nemojte razbijati glavu s time).
Obradite predmet, i s hrpom istih takvih povrata šefica potpiše.

Tricky part je da ste u rubrici "tekući račun" upisali svoj tekući.

Poravnate minuse na računu, vratite koju ratu kredita, kupite štogod na proljetnoj rasprodaji.
Life IS good.

Zadatak za danas: Da li je ovo doista hipotetska situacija?

Misao dana:
Your government needs your money so that it can perform vital services for you that you would not think up yourself in a million years.

hr.digg|prijavi

- 09:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.01.2006., subota

secret garden... (3:57, Bruce Springsteen, Greatest Hits [Columbia], 1995)

Ima nekoliko vikend linkova za podijeliti a koji su se nakupili posljednjih dana;

http://www.disclosureproject.org/, ekipa se bavi katalogiziranjem svih podataka o neindetificiranim letećim objektima te tajnim izvorima energije.

http://www.911review.org/ za ljubitelje teorija zavjere eto još jednog sitea koji se bavi s 9-11. Neke od ideja su fakat zanimljive. Na siteu ima i brdo drugih linkova na novije događaje.

http://www.crank.net/new.html, na ovom siteu se sakupljaju linkovi na sve čudnovate likove s interneta, studije o beskonačnim izvorima energije, zavjerama, matematici, nauci, vanzemaljcima, paranormalnom i svemu ostalom između tih kategorija.

http://www.jasonfreeman.net/itsm/, ako imate iPod uz pomoć ove stranice možete kreirati mp3 koji će odražavata karakteristični sound vaše muzičke kolekcije. (ja probao, no na mom računalo to nije proradilo kako spada zbog navodno pogrešne instalacije qtime-a, a recept za rješavanje tog problema mi se učinio većim od dobiti koju bih time ostvario).

http://wizbangblog.com/archives/008160.php, jedan članak o ratu s AlQaid-om, stanju rata u Iraku i općenito što je to rat s terorizmom (što bi na dialy show-u rekli; kako možeš ratovati s glagolom?).

http://www.songtapper.com/s/tappingmain.bin, iako mi je ovaj link već duže vremena na popisu, mnogi su me pretekli u objavljivanju. Odete na link i sa tastaturom "odtipkate" omiljenu melodiju a web stranica vam vrati naslov pjesme i autora. Moj pokušaj je pogođen iz prve iako nisam odabrao pretjerano tešku pjesmicu (a i dokazao sam da mi unatoč svim ostalim dokazima osjećaj za ritam nije u cijelosti uništen).

http://www.ebizarre.com/, mjesto na kojem možete pronaći bizarne i gotovo neupotrebljive činjenice o svijetu koji nas okružuje.

http://www.cbc.ca/mercerreport/, kanadski komičar, bacite pogled na kratki i maleni "Speak Up" video (to je za sve one koji nisu izišli na izbore a danas kritiziraju sve oko sebe).

http://www.stambaughfamily.com/bitterroot.html, jedna od najljepših i najupečatljivijih fogorafija koje sam ikada vidio. Totalni SF a fotka je prava!!

http://blog.wfmu.org/freeform/2006/01/armi_dannys_i_w.html ovaj je teško za objasniti. Naime link vodi na stranicu s koje se može skinuti spot (38MB) snimljen sedamdesetih godina a u kojem je režiser bio (navodno) Slobodan Milošević. Nisam imao želuca to downloadati, a niti sam bio u mogućnosti dokazati točnost tvrdnje.

Misao dana:
As Zeus said to Narcissus, watch yourself.


hr.digg|prijavi

- 14:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.01.2006., četvrtak

people asking why... (4:45, Seal, Seal)

Krenuo bih pisati jednu seriju postova o nekim poslovnim principima koje smatram važnima, nije da je riječ o nekoj pretjeranoj toploj vodi - no stvari su iznešene na način na koji to možda nije bilo napisano do sada, a kao i sve velike ideje vrlo su jednostavne. Mali uvod je ipak nužan.

Svi ste vjerojatno čuli za glasoviti Toyotin proizvodni sustav (tzv. Toyota Production System, TPS koji se ponekada naziva i Toyota way)? TPS se obično koristi kao argument kada želite reći kako je neka tvrtka efikasna, te se ujedno koristi TPS kao garancija kvalitete. Obzirom da se u poslovnoj literaturi svi prije ili kasnije pozovu na TPS bio sam si prije jedno godinu i pol kupio dvije knjige koje objašnjavaju ovaj koncept.

TPS je izmislio Taichi Ohno kojeg je stari Toyoda poslao krajem tridesetih godina prošlog stoljeća u tadašnju tvornicu lakih dostavnih vozila da ustroji proizvodnju automobila u kojima je Toyoda vidio budućnost (fyi. originalno prezime je Toyoda, dok je ono radi lingvističkih i marketinških razloga preimenovano u Toyotu koju danas svi poznajemo). Taichi Ohno je bio mladi inženjer koji je radio u tvornici šivaćih strojeva te o proizvodnji automobila nije imao pojma, no bio je siguran kako se ručna proizvodnja može sasvim sigurno unaprijediti i kako proizvoditi šivaće strojeve sigurno nije jako različito od proizvodnje automobila.

Osnova cijele priče je eliminiranje otpada kao najjednostavniji način za povećanje profitabilnosti bilo kojeg businessa. Proizvodni procesi dodaju vrijednost ili otpad svakome dobru ili usluzi. Teorija o sedam otpada ili muda (japanska riječ za otpad) je alat za povećanje vrijednosti proizvodnje. Iako se Toyota bavi proizvodnjom automobila koja je po cijelom nizu razloga specifična vrsta proizvodnje, činjenica je kako su otpadi koji nastaju u proizvodnji bilo čega praktički univerzalni i ne razlikuju se previše između toga da li proizvodite automobile (kao što to radi toyota), atomske reaktore ili pak radite u frizerskom salonu. Za svaki od sedam otpada postoji strategija za reduciranje ili eliminiranje njegovog efekta na poslovanje tvrtke čime se poboljšava ukupna učinkovitost i kvaliteta.

Otpadi su; viškovi, čekanje, transport, nepotrebna proizvodnja, nepotrebni inventar, nepotrebni ili suvišni pokreti i škart. U slijedećih nekoliko postova pozabaviti ću se svakim od gore navedenih otpada.

Misao dana:
I don't believe you can do today's job with yesterday's methods and be in business tomorrow.

hr.digg|prijavi

- 13:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

25.01.2006., srijeda

everybody's talkin... (3:27, King, Return to splendor, 2000)

Na posao putujem preko Gupčeve zvijezde, Cmroka, Nazorove do britanca. Nije teško uočiti kako je koncentracija mean_looking crnih automobila s neuglednim saborskim naljepnicama daleko veća nego inače.
Na vijestima su rekli kako danas počinje nova sjednica Sabora, a nakon zimskim praznika, mogu samo reći; huuuuurrrrrrrraaaaaaaaaaaa

Da li je itko skužio da ih nije bilo?

Misao dana:
I must confess the the activities of the governments for the past couple of years have been watched with frank admiration and amazement. Outright theft as a policy had never occured to me.


hr.digg|prijavi

- 08:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.01.2006., utorak

landlord... (2:27, The Police, The Police (Disc 1) [Live], 1995)

Puno vremena provodim sjedeći i razmišljajući o različitim teorijama zavjere. Osobito mi se sviđa ideja da negdje na svijetu postoji grupa ultra bogatih ljudi koji kontroliraju sve vlade svijeta. To me veseli na više različitih načina. Kao prvo, mislim da njihova čista sebičnost kombinirana s iskustvom i inteligencijom rezultira u svijetu koji se kreće prilično stabilno u odnosu na svijet kojeg vode na izborima odabrani političari koji bi kao morali donositi neke važne odluke. Kada gledam izabrane političare, nije mi jasno zašto svijet funkcionira kako funkcionira. Eto, samo taj zaključak prilično dobro podržava moju teoriju zavjere.

Kao drugo, sviđa mi se ideja o tajnom društvu koje kontrolira svijet zato što bih i sam htio voditi svijet jednog dana, a natjecanja na izborima mi se čini kao gnjavaža. U mojoj fantaziji, svi ti tajni članovi društva su moji obožavatelji i jednoga dana me pozovu u svoje tajno skrovište samo da bi znali što ću reći prije nego što to napišem. Kada me jednom prihvate imam napokon pristupa ogromnoj kontrolnoj sobi gdje mogu stiskati gumbiće i uzrokovati prirodne katastrofe, označiti ljude za porezne kontrole i takve sitnice.

Kada sam prvi puta krenuo razmišljati o teorijama zavjere, uočio sam kako se rijetko koja bitna vijesti dogodi vikendom ili praznikom. To ne može biti koincidencija. Tajna društva očigledno kontroliraju svaki kutak medija. Oni najvjerojatnije pregledavaju i blogove kako bi bili sigurni da ne

Misao dana:
Just because you're paranoid, it doesn't mean they're NOT out to get you.

hr.digg|prijavi

- 12:31 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.01.2006., ponedjeljak

life is a lemon and I want my money back... (7:59, Meat Loaf, Bat Out Of Hell II - Back Into Hell, 1993)

Još malo o pretvorbi i privatizaciji (nadam se da ću danas dovršiti ovu sagu).

No prije toga da odgovorim na pitanje zašto bi država privatizirala sve i sva kako sam ja to bio predložio. Dakle ako dosada nisam uspio argumentirati zašto je to nužno, onda još jedini razlog koji mogu smisliti je pogled na bilance tih poduzeća. Nisam se previše trudio pronaći aktualni podatak, no sjećam se gledanjem Privrednog vjesnika kada su se uspoređivali poslovni rezultati državnih poduzeća vs. poduzeća u privatnom vlasništvu da su ovi privatni bili u plusu dok je država u žestokom minusu. Dakle, ako te tvrtke ne donose dobit vlasniku koji je smisao njihovog održavanja? Ili još jednostavnije, ako nisi sposoban upravljati tvrtkom i donijeti profit onda svoje talente ili sposobnosti treba usmjeriti na aktivnosti koje donose dodanu vrijednost.
U mojim očima ne vidim razloga zašto bi država trebala održati i jedno, jedino trgovačko društvo osim možda pokojeg dobro argumentiranog izuzetka.

Dakle, tema su javna poduzeća iliti komunalci. Uzmite situaciju grada Zagreba s kojom smo i pokrenuli cijelu priču. Zatečeni smo s 23 javna poduzeća u vlasništvu grada koji obavljaju razno razne djelatnosti, uglavnom komunalne prirode. Neke od njih (primjerice Gradske ljekarne) ne bi ni trebalo trpati u taj paket nego bi ih trebalo istoga časa prepustiti tržištu iz jednostavnog razloga što je riječ o djelatnosti koja je široko dostupna na tržištu i te ljekarne same po sebi ne obavljaju nikakvu drugu društveno korisnu djelatnost (barem ne onu koju jednako dobro ili bolje ne bi mogla odraditi privatna tvrtka).
Ostaju nam poduzeća poput Čistoće, Vodoopskrbe i odvodnje i njima sličnih.

Duboko sam uvjeren kako su mnoga od tih poduzeća pretjerano opterećena viškom zaposlenih, te kroz svoju tromu i prastaru organizaciju jednostavno koštaju više nego što su u stanju privrediti, ili pak kao rezultat njihove neefikasnosti pojedine usluge koštaju previše. GSKG je jedno od takvih poduzeća koje mlati ogromne pare i još veće profite za uslugu koja je najmanju ruku ograničena.
Grad Zagreb kao vlasnik mora imati dva osnovna interesa; a to je normalno funkcioniranje grada (redovita opskrba vodom, kanalizacija koja radi, smeće koje se odvozi) odnosno profit tih tvrtki kroz dobit poduzeća; trećeg razloga ja jednostavno ne vidim - komunalna poduzeća ne plaćaju koncesije jer one u ovome času ne postoje i praktički jedini doticaj s gradom je obavljanje djelatnosti i transfer dobiti ako ona postoji, tj. žicanje novaca ako posluju s gubitkom.

Uzmimo primjer ZETa koji je duboko subvencioniran od strane grada, to znači mojim i vašim novcima - postoje javni prijevoznici u drugim gradovima koji posluju pozitivno i bez subvencija. Da li je tome kriva loša organizacija, višak ljudi, preveliki troškovi održavanja, loša naplata karata ili što već nije toliko bitno, no nepobitna činjenica je da grad subvencionira dobrim dijelom ZET kako bi ovaj uopće poslovao. Prodajom dijela udjela u ZETu, grad bi dobio novog upravitelja tvrtkom s vrlo jasnim ciljem da tvrtka postane profitabilna (što se dosada nije dogodilo), novi vlasnik/suvlasnik bi poradio na efikasnosti sustava, uveo novi način naplate karata, unio brdo novina koje su po svijetu normalne te bi sasvim sigurno udio subvencija bio manji. A kada govorimo o neprofitabilnim linijama, tada bi trebalo takve linije identificirati i grad bi se onda odlučio sam da li želi sudjelovati i osigurati građanima subvenciju ili ne.

Slična stvar vrijedi i za primjerice Čistoću, jer vrijedi razlikovati uslugu deponiranja ili obrade otpada (Jakuševac) koja je inače svugdje u svijetu visoko profitabilna djelatnost i primjerice odvoz smeća (dnevni i glomazni otpad) što je posao koji se bez problema može privatizirati na isti način kao što se i zimsko posipanje ulica odrađuje kroz najam kamiona tijekom zimskih mjesec.
I dolazimo ponovno do Vodoopskrbe i odvodnje koja bi morala osigurati crpljenje vode, njezinu distribuciju kao i izgradnju i državanje vodovodne i kanalizacijske mreže. U ovom slučaju bi se primjerice mogla napraviti koncesija, a koncesija je popis uvjeta pod kojim neka tvrtka može obavljati određenu djelatnost i kroz taj koncesijski ugovor treba regulirati prava i zadatke koncesionara. Ako se stvar postavi inteligentno, nije nikakva zapreka da se taj posao napravi kvalitetno na zadovoljstvo sviju, a da novi koncesionari svoju dobit ne pronalaze kroz povećanje cijene usluga nego kroz racionalizaciju neracionalnog poslovanja koje je trenutno na djelu.

Bacite pogled na popis komunalnih poduzeća grada zagreba i neka me netko pokuša uvjeriti da je većina tih društava doista nužna u gradskom portfelju? Apsolutno nije.

Misao dana:
I'm an instant star, just add water.



hr.digg|prijavi

- 16:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.01.2006., subota

electricity... (4:58, Pet Shop Boys, Bilingual, 1996)

Nadam se da sam objasnio zašto smatram da država mora privatizirati poduzeća u svojem vlasništu; država je loš gospodar i upravljanje takvim tvrtkama podložno je raznim, najčešće lošim i često netransparentnim utjecajima. Nadalje, posao države nije da upravlja portfeljom tvrtki nego da upravlja državom i stvara klimu za napredak. Jednom davno, jedna (sada već pokojna) osoba rekla mi je da što više stvari radiš to ih radiš lošije, i taj se zaključak može primjeniti i na ovaj slučaj. Ako si zadužen za kreiranje poduzetničke klime i istovremeno si u vlasništu tvrtke koja djeluje na tom istom tržištu donekle je prirodno da namještaš utakmicu u korist svoje ekipa - ili, kako bi se to sada moderno reklo - nalaziš se u sukobu interesa.

Anyway, idemo sada malo razmišljati o javnim tvrtkama koje pružaju razne vrste komunalnih usluga koje su, kako je to netko rekao, nužne i jednostavno moraju postojati. Prvi model, koji je trenutno kod nas na snazi je model javnih poduzeća - dakle tvrtki koje su u vlasništvu gradova, općina, županija i čega već i koje obavljaju svoj zadatak na određenom području. Dakle, iako ne tvrdim da je to nužno loš model, mislim da teško da se ne možemo složiti da pravila koja vrijede za državnu upravu vrijede i za javna poduzeća u većoj ili manjoj mjeri, a to je da se smjenama vlasti mijenjaju i ljudi u takvim poduzećima, mijenjaju se prioriteti a nerijetko i tijek novca tu i tamo skrene s jedne strane ne drugu. Nadalje, takva poduzeća koja imaju manje ili više garantirani prihod mogu u okviru svojih prihoda raditi praktički što god žele i dok ne izlete značajno izvan okvira svojih kućnih proračuna nikome ništa. Takva poduzeća nemaju jasne ciljeve poslovanja koje bi morali biti profit svojem vlasniku (a i taj profit ako je iskazan po meni je prilično upitan jer ga je previše lagano lažirati) niti se bave smanjenjem troškova i racionalizacijom (manje ljudi, tehnologija, kvaliteta ili što već) a ponajmanje rade na rastu broja svojih korisnika jer im je korisnička baza osigurana.
Moje privatno iskustvo s javnim poduzećima koje sam stekao u posljednjih desetak godina svodi se na komunikaciju s elektrom, HTom i plinarom. HT ili HPT od prije desetak godina bila je jedna sjajno korumpirana tvrtka na svim razinama. Kada sam bio zatražio šest telefonskih linija u svom uredu bio sam odbijen brzinom svjetlosti (iako optike nije bilo na raspolaganju), priključci su koštali bogatstvo i trebala je debela veza da bih svoje linije napokon dobio, što je ekipa odradila prespajanjem valjda polovice kvarta kako bi se moja želja od šest linija izrealizirala. Dolaskom privatnog kapitala u HT to se vrlo, vrlo brzo promijenilo i mastodontski monopol koji je imao garantiranu funkciju vrlo je brzo promijenio pjesmu (htjeli mi to priznati ili ne), cijena priključka je dramatično pala i danas se svodi na praktički neku administrativnu naknadu (ako niste uletili u neku 1kn ponudu koje su praktički stalno na tapeti), brzina prespajanja je impresivna i sve skupa je to daleko bolje nego što je bilo ranije.
Možemo mi diskutirati kako su oni skupi, kako mlate velike novce a ignoriraju tehnološki razvoj, kako otpuštaju ljude ili što već želimo; no bottom line je da je ulaskom privatnog kapitala monopolistička tvrtka u kojoj se dosta toga radilo preko veze ušla na slobodno tržište i to na "commodity market" te se tako i ponaša.
Drugi primjer je Elektra gdje sam u jednome času prije dosta godina imao problema s opskrbom struje jednog pogona te smo pronašli neke ljude i uz odgovarajuću stimulaciju (pokrivanje troškova, sponzorstvo ili kako to već želite saznati) preko vikenda je naš problem bio riješen, što i ne bi bilo tako strašno da se nije radilo o kanalu od nekoliko stotina metara koje je trebalo iskopati, prespajanju cijelog kvarta i kada niti to nije upalilo doslovce smo dobili novu trafo stanicu. (da budem totalno jasan, svaka "stimulacija" koja se daje mimo zakonom dozvoljene fakture mi se organski gadi, no nekada neke stvari jednostavno ne možete napraviti na drugi način, a osobito ne u nekom realnom vremenu, i jedino što tada možete je začepiti nos i izbrojati novce)
HEP je jedna žestoka firma u kojoj se navodno gubi 30-40% ukupne energije koja uđe u sustav. Energija (i novac) nestaje krađom, lošim sustavom prijenosa i na desetine drugih načina te je moj zaključak kako je u ovome času Elektra jedna od vjerojatno najkorumpiranijih tvrtki u našoj zemlji. Tamo se (ako znate ljude) apsolutno sve može dogovoriti.
HEPu također slijedi jedna žestoka reorganizacija i privatizacija i vjerojatno će se čuda desiti kada napokon uđe privatni kapital u HEP. Energetski sustav je strateški važan sektor i tome treba pristupiti s dužnom pažnjom i oprezom; no neovisno o tome sve to skupa nije izgovor da se trpe gore navedena ponašanja. 15 godina je bilo više nego dovoljno da se svi gore navedeni problemi riješe ali se to nije dogodilo. Uočava li netko razliku između gore navedenog HTa, T-HTa (ili kako se već zovu ovaj tjedan :) i HEPa? Ključna riječ je privatizacija.
I zadnje, plinara je tvrtka u kojoj sam naišao samo na minimalne tragove korupcije i neefikasnosti, dapače uočio sam i neke trendove (doduše neshvaćene) prema tržišnom poslovanju i maksimum koji tamo možete dobiti (ili barem maksimum na koji sam ja naletio) je dobrodušan savjet ili možda skretanje glave ako vam projekt nije baš totalno kako bi morao biti.

I prije nego što se u slijedećem postu krenem baviti baš komunalnim tvrtkama, htio bih samo spomenuti kako u mnogim državama ovoga svijeta mnoge funkcije koje obavlja država su na ovaj ili onaj način predane privatnoj inicijativi. Dolje je netko spomenuo pravosuđe, no recimo poznati su primjeri privatnih zatvora, u švicarskoj javne funkcije (izvode iz matičnih knjiga, osobne dokumente i koješta) barem u nekim dijelovima zemlje odrađuju privatne tvrtke - a takvih primjera ima još. No temeljni razlog zašto je to tako jer tržišna utakmica tjera sve igrače na optimalno poslovanje i kontinuirano smanjenje troškova neovisno o tome što smo svi skupa u ovom businessu isključivo zato što želimo stvoriti profit.

To be continued...

Misao dana:
I got a letter from the Tax office. Apparently I owe them $800. So I sent them a letter back. I said, "If you'll remember, I fastened my return with a paper clip, which according to your very own latest government pentagon spending figures will more than make up for the difference."

hr.digg|prijavi

- 16:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.01.2006., petak

opportunities (Let's Make Lots of Money)... (3:38, Pet Shop Boys, Discography: The Complete Singles Collection, 1991)

Kako se rasplamsala rasprava na temu mojeg posljednjeg posta o komunalnim poduzećima u hrvata, volio bih pojasniti moju poziciju.

Smatram da nam je država u žestokom svinjcu koji je proizašao iz načina vođenja države nakon osamostaljenja. Naime, vladajuće strukture su u posljednjih petnaest godina privatizaciju i državnu upravu koristili kao amortizer za socijalnu stabilnost države. Iz tog razloga imamo brdo državnih gubitaša na tržištu, veliki nered i predebelu državnu upravu što ukupno košta previše i privatni poduzetnici to moraju financirati. Obzirom da smo previše opterećeni porezima i raznim birokratskim zaprekama postoji cijeli niz kočnica koje priječe ovu državu da ostvari svoj puni potencijal. O pojedinačnim slučajevima, kao i o pojedinim konceptima sam pisao već ranije - no generalno, gore navedeno je moja dijagnoza.

Kako taj problem riješiti?

Prva stvar koju treba učiniti je ono što bih ja nazvao bjesomučna privatizacija. Dakle država se morala odreći/prodati maksimuma svih državnih poduzeća kako bi na tržišnim osnovama vidjeli da li su sposobni egzistirati ili ne. Primjerice, država svaki brod subvencionira sa nekih 10% iznosa (fiksno), nakon toga i sanira brodogradilišta koja su u gubitku, a koja pritom uvoze do 60% ukupne vrijednosti broda. Sada, ako zbrojite ljude koji na tim brodovima rade (a proizvodnja brodova je velikim dijelom ručni rad) tada neće biti teško zaključiti da 30% (kolika je razlika vrijednosti broda minus vrijednost uvezene opreme minus državne subvencije) neće pokriti niti blizu. To ukratko znači da većina tih ljudi u stvari nema radno mjesto i da je pitanje samo trenutka kada će ih tržište pretvoriti u crnu fleku na nečijoj bilanci.
Uzmite slijedeći primjer (kojih na sreću ima danas daleko manje nego ranije), dođe xxx radnika ispred vlade, sabora ili neke druge institucije i isposluje subvenciju, i sada njima država otpiše dugove, uplati im novce ili što već i ono što se desi je slijedeće; njima trošak poslovanja naglo padne (jer imaju otpisane dugove ili jer su dobili subvenciju), sada naravno moraju nešto napraviti kako bi iskoristili trenutak i moraju dokazati da su te novce dobro potrošili. Tada oni svoje proizvode počinju prodavati ispod njihove tržišne cijene (proizvodnja odjednom cvjeta, kapaciteti puni, kamioni dolaze i odlaze) a istovremeno privatna tvrtka tri ulice dalje gubi kupce i na kraju podliježe ranama tržišta. Kada ovima prvima presuši pipa, obzirom da rade ispod razine realnog troška odjednom ulijeći u gubitak i sruše se u stečaj anyway.
Slućaj treći (koji sam beskurpulozno pokupio sa Arsenyevog bloga koji uzgred rečeno objavljuje putopis na bestseleru, u ovom času aktualan je već sedmi dio putopisa); a to je situacija kada država umjesto da stvori preduvjete na tržištu za utakmicu preuzme posao distributera i kanalizira posao na pomno odabrane pravne subjekte (to je situacija koja opisuje novi pravilnik o smeću).
I četvrto (generalno pravilo); naše sudstvo je jadno i tužno i koncept stečaja je kod nas totalno promašen, jer je osnovna funkcija stečaja brza eliminacija nesposobnih subjekata s tržišta, a ne namirenej obveza (super ako se dogodi, ali to nije cilj). Bacite pogled kako se to vani radi, ja npr. redovno pratim goindustry.com što je multinacionalna korporacija koja se bavi stečajevima (kao gore spomenuti lik u Other peoples money) i to je brza i efikasna eutanazija.

Država je ukratko loš gospodar i to je opće poznata i prihvaćena činjenica, rijetki su ti slučajevi kada se država pokazala dobrim gospodarom (postoje ali su rijetki). Također, mislim da je besmisleno pozivati se na socijalne komponente, ljude bez posla i nezaposlenost kao takvu jer će ti ljudi ionako ostati bez posla i to je samo pitanje trenutka i država svojom intervencijom može samo produžiti agoniju i usput potopiti još koje uspješno poduzeće po putu. Uvijek se rado sjetim filma "Other peoples money" u kojem Danny de Vito u jednome času kaže kako postoji trenutak u životu tvrtke kada ona više vrijedi mrtva nego živa, i to je trenutak u kojem treba rasprodati sve, prekinuti s neperspektivnom proizvodnjom (željezara sisak mi pada na pamet) i te novce investirati u nove poslove, educirati ljude, obnoviti zajednicu. Tamo negdje krajem rata, koliko se sjećam Samsung je bio voljan sagraditi novu željezaru koja bi bila daleko manja od postojeće, s neusporedivo manje ljudi i istim ili većim kapacitetom. Da je postojalo sluha, sva je šansa da bi danas u Sisku odavno prošli katarzu koja ionako slijedi i reparirali štete (gubitak radnih mjesta) koje su ionako bile suđene da se dogode. Ovako, imate grad u kojem radna mjesta iz dana u dan polagano nestaju a lešinari političke strukture kruže okolo i svako malo se zapikiraju i pokupe neku trulež s poda.

To be continued... (o koncesijama i komunalnim tvrtkama)

Misao dana:
Lawrence Garfield:
You know, at one time there must've been dozens of companies making buggy whips. And I'll bet the last company around was the one that made the best goddamn buggy whip you ever saw. Now how would you have liked to have been a stockholder in that company? You invested in a business and this business is dead. Lets have the intelligence, lets have the DECENCY to sign the death certificate, collect the insurance, and invest in something with a future.

hr.digg|prijavi

- 10:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.01.2006., srijeda

waterfront... (4:50, Simple Minds, Glittering Prize: Simple Minds 81/92 Rock, 1992)

Razvikala se priča o novonastalom zagrebačkom holdingu koji okuplja sva komunalna poduzeća, te o poskupljenju koje je nastalo u prvih nekoliko dana nove organizacije.

Kao prvo, sasvim je logično da se sve tvrtke sa istim vlasnikom udružuju na neki način i grupiranje u holding je po meni više slaganje papirologije logičnijim redosljedom nego stvarna promjena u načinu upravljanja gradskim poduzećima. Obzirom da su sva poduzeća ionako gradska i dosada su ona funkcionirala po principu holdinga iako možda nisu pravno tako bila organizirana; praktično je sve grupirati u jedan holding jer će taj holding biti krovna pravna osoba svima, a obzirom da će biti u sustavu PDVa to dramatično olakšava različite transakcije koje je nužno provoditi a koje nije moguće izvesti preko gradske blagajne budući da grad nema pravo na odbitak PDVa. Dakle, riječ je o čisto logičnom i očekivanom grupiranju i moj jedini zaključak na tu temu je; što se dosada čekalo?

Cijene komunalnih usluga moraju biti tržišne i komunalne tvrtke (kao i bilo koja druga) ne bi smjele poslovati s gubitkom. Ja osobno nisam za to da se cijena određuje po tome koliko istu stvar naplaćuju naši susjedi - već sam bliže ideji da se naplaćuje po stvarnim troškovima, no isto tako ako imate na raspolaganju neke neobnovljive ili teško obnovljive resurse koji imaju svoju tržnu vrijednost (kao npr. voda) logično je da prodajna cijena to i odražava. To nam se ne mora svaki puta svidjeti, ali to je način kako se te stvari rješavaju - te iako se jučer demagoški lijepo govorilo kako se ekonomski problemi rješavaju ekonomskim mjerama, a socijalne socijalnim (što je eto jučer lijepo sjelo, no unatoč tome prekosutra kada će trebati rješavati socijalu onda će se pozivati na ekonomiju koja nam, eto, kaska).

Na 101 se pojavilo i pitanje privatizacije komunalnih poduzeća i novi čelnik holdinga je puno energije potrošio da demantira tu teoriju. Mislim da laže jer je vitalni interes grada da se što prije riješi komunalnih tvrtki. Kao prvo, s novim, privatnim vlasnikom (idealno bi bilo s mirovinskim fondovima ili malim dioničarima) biti će jasni interes racionalizacije poslovanja, to znači grube borbe s troškovima. Moje iskustvo pokazuje kako su najveći trošak ljudi i u tim paradržavnim tvrtkama je koeficijent neproduktivnog osoblja na jednoj impresivnoj razini. Nadalje, infrastruktura o kojoj se govori je u lošem stanju i novi vlasnici će učiniti sve da svoje gubitke pokriju; ako zagrebački vodovod doista gubi 50% vode, onda bi valjda netko nešto morao učiniti po tom pitanju.
Naravno, privatizaciji će se opirati svi i svatko iz jednostavnog razloga što će na vidjelo izići puno, puno toga - i to uglavnom ružnoga; no to je cijena tržišne utakmice i što se prije s time bacimo ukoštac to ćemo se prije i oporaviti. Tisuće ljudi u ovome trenutku rade na radnim mjestima koja nemaju nikakvu budućnost i nitko im nema hrabrosti reći da svoje mjesto pod suncem moraju pronaći negdje drugdje. Taj val kada krene biti će daleko bolniji nego cijela privatizacija i tajkunizacija zajedno, a taj dan se bliži rapidnom brzinom, htjeli mi to ili ne.

Spominjala se i priča o povećanju cijena kako bi se povećala ulaganja u infrastrukturu. To je priča o kruškama i jabukama iz jednostavnog razloga što se povećanje odnosi na povećanje prihoda, a infrastruktura je dugoročna imovinska stavka (znam da to možda zvuči nelogično, no vjerujte mi da su to dva nepovezana pojma onoliko koliko nepovezani mogu biti). Ako su štede na infrastrukturi tolike, onda nije to problem dokazati, isfinancirati kreditom i vratiti kroz uštede na dugi rok.

I zadnje, govori se o profitabilnosti komunalnih poduzeća u što ja iskreno sumnjam. Naime, previše je jednostavno naštancati fiktivnu dobit kako bi se iskazao kao sposobni direktor svojim gazdama (dakle gradonačelniku nam Milanu) i obzirom na način na koji je sustav složen gotovo sam siguran kako je na djelu žestoko maskiranje stvarnog poslovanja komunalnih poduzeća kako bi se očuvale ili učvrstile pozicije na foteljama. Obzirom da sve te tvrtke imaju ogromni kapital i ogromnu imovinu vrlo je lagano neracionalnosti sakriti kroz sve te stavke, a istovremeno realne troškove na ove ili one načine prolongirati. Sve se to može akumulirati godinama sve dotle dok novčani tok ne počne stagnirati i onda će odjednom sve skupa izletiti kao ledenjak na površinu (no tada će vjerojatno biti kasno za korektivnu akciju). Da mene netko odabere za direktora javnog poduzeća siguran sam da bi prvih godinu dvije bio samo u žestokom gubitku čisteći skeletone iz ormara.

I ovaj puta, kao i u mnogim drugim slučajevima mjerila koje koriste političari i javnost nisu ispravni; i to je ono što će prije ili kasnije doći na naplatu.

Misao dana:
For every action there is an equal and opposite government program.

hr.digg|prijavi

- 16:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.01.2006., utorak

sound and vision... (3:05, David Bowie, Best of Bowie [Brazil], 2002)

Jučer sam krajičkom oka gledao Otvoreno i raspravu o narodnjacima, turbofolku ili kako se to već zove.

Ignorirajući hloverkine plesne pokrete na performance Siniše Vuce (što je ušlo u kategoriju koju bi srpski pesnik opisao sa "Sedim, Gledam, ne verujem"), čime se dotična svrstala (u po meni) pogrešni tabor i izgubila jednu količinu donekle pozitivnih bodova koje sam za nju rezervirao cijela priča je otišla u totalno krivom smjeru.

O narodnjacima sam tijekom posljednjih dvadesetak godina razmišljao dosta često i nisam našao efikasno rješenje za taj fenomen. Jedno od popularnijih rješenja bi bilo uvođenje poreza ili barem trošarina, no kako je riječ o vrlo subjektivnoj tematici teško da se mogu definirati precizne karakteristike koje bi jednu ili drugu muziku svrstale u narodnjake - a osim toga, tko sam ja (ili tko drugi) da kaže da su narodnjaci loši?

Može biti da žestoko griješim, no mislim da je slušanje narodnjaka intelektualna karakteristika pojedinaca (poput razlike između seljaka koji živi na selu i uzgaja žitarice vs. seljaka kao intelektualne osobine; dakle odraz primitivizma i odavno prevaziđenih stavova) uzrokovana lošom i nestimulativnom okolinom i nedostatnim školovanjem - pa je stoga jedini način da se toga riješimo školovanje, a za što će trebati vremena i vremena.

Eto, nema boljeg primjera nego Siniša Vuco koji je svojim intelektualnim izlaganjem razbio svake sumnje o sebi i svojem intelektu ili svojim stavovima (mislim, čovjek očito nije glup, no s takvim stavovima ne možeš uspješno funkcionirati u današnjem društvu - ili možeš?).

Užasavam se svega toga i teško mi je to gledati jer znam da smo demokracija i da su neki osjećaji koje mi bude takve emisije i takva ekipa ne samo zakonom zabranjeni nego i ženevskom konvencijom.

Gledam tu ekipu i mislim si o 4,5 milijarde godina evolucije i čini se da ništa nismo naučili :(

Anyway, imam sjajan web site posvećen narodnjacima, site je pravi biser hrvatskog interneta u cijelosti posvećen seljacima i onima koji se tako osjećaju (seljacima kao intelektualnoj osobini), site se zove Zeru-mozga, organiziran je kao wiki, a jedan od članaka na siteu se direktno bavi mojim od jučerašnjim idolom Sinišom Vuco. Link je legenda i toplo preporučam posjet, a nikako nemojte zaobići seriju članaka o degustaciji vina.


Misao dana:
Support bacteria - they're the only culture some people have

hr.digg|prijavi

- 18:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.01.2006., ponedjeljak

what have I done to deserve this?... (4:20, Pet Shop Boys, Discography: The Complete Singles Collection, 1991)

Gledao sam jučer (preko oka) Nedjeljom u 2 i gledam onog lika kako se izvlači. Činjenica je da niti Stanković nije u cijelosti znao o čemu razgovara što se moglo zaključiti kroz neke od odgovora g. Zeca - no dotični se do kraja emisije nije pokazao kao osobito mudra osoba, više možda kao idealista i igrač pojedinih struktura koje su te iste strukture odbacile u času kada im više nisu bile potrebne.

Ono što je zabavno je kako je lik na vrlo javni način priznao kako su mu poslovi bili "namještani" kroz veze i poznanstva odnosno poziciju pojedinih političara.

Ono što je tragikomično je priča o nogometu, stadionu i svemu ostalome; jer je bilo vidljivo kako ovaj lik ima neracionalnu fiksaciju na nogomet i kako je strašno važno da imaju taj nogometni klub iako nema jasne vizije što s njime žele postići ili koju korist mogu iz njega izvući osim što je riječ o očiglednom rashodnom centru.

Kada sam prije neki dan napisao računovodstveni haiku, nisam napomenuo kako postoji realna mogućnost da tvrtka svoj kapital (ili tuđi) utroši na sasvim neracionalne načine. Jedan način je da npr. sagradite veliki stadion usred ničega (odnosno tamo gdje mu definitivno nije mjesto). U takvoj situaciji imate jasnu disproporciju između knigovodstvene vrijednosti te imovine (stadiona) i njegove realne tržišne vrijednosti (jer on objektivno nikome ne treba, barem ne u tom obliku).
Taj njihov stadion je spomenik jednom razdoblju na lokalnoj razini na isti način kao što je i Dinamov stadion spomenik jednog razdoblja na državnoj razini.

Kao što je to Quintana napisao na bestseleru revolucija ždere svoju djecu i g. Zec očigledno nije iznimka.

Misao dana:
Once you've seen one shopping center, you've seen a mall.

hr.digg|prijavi

- 11:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.01.2006., subota

lest we forget... (4:21, The Walkabouts, Ended Up A Stranger, 2001)

Priča o vijećnicima prebjezima nije još došla do kraja, danas je SDP ostavio vladi da do kraja mjeseca razriješi situaciju s prebjezima u Velikoj Gorici ili će oni dati ostavku. WTF? Meni je ta ekipa strašno simpatična, no fascinira me da nisu apsolutno u stanju napraviti odlučni potez; nije mi jasno što ovime žele postići - dali su im ultimatum (HDZu ili kome već) i ovi bi se sada trebali strašno uplašiti jer će Tonino Picula (kojeg ionako teško da možemo zamisliti da napravi neki teški, macho, donekle bezobrazni a u svakom slučaju ne prijeteći potez) dati ostavku, i to u gradu u kojem je do nedavno žario i palio naš ministar financija kojem je gubitak grada očigledno teško pao?
Da sam ja Ivo (uzevši u obzir da će se uopće pozabaviti ovom temom), ja bih mrtav hladan pričekao kraj mjeseca i dočekao informaciju o ostavci; svima super, SDP je napravio odlučnu akciju, HDZ je opet na vlasti i što bi rekli to je jedna win-win situacija :)

Nema načina da se taj problem riješi jer bi zakonsko reguliranje da je stranka vlasnik mandata odvela ponovno u partijski sustav iz kojega bježimo. Zamislite da vam stranka, poput Đapića određuje slobodno kada će nekoga smijeniti ili zamijeniti, ili odvedite to korak dalje i zamislite situaciju u kojoj stranka dobije izbore na jednoj listi i potom ih odmah zamijeni s nekim sasvim trećim ljudima.
Nadalje, nema načina niti da spriječite te vijećnike/zastupnike da idu negdje drugdje jer uvijek mogu izigravati neutralne a potom (u dogovoru s njima idealnom opcijom) dizati marljivo ručice.
Jedini način da to profunkcionira je da se birači tu i tamo sjete toga, te na izborima kazne one koji su napravili propust; dakle one stranke koje su u startu imale ljude koji su bili potkupljivi ili pak one stranke ili opcije koje su takve prebjege vrbovale i/ili prigrlile.

Nego, moj kolega i novopečeni bloger arsenyev (znam, baš ga opako reklamiram, no njegovi Putevi Dersu Uzale su dobili već treći i četvrti dio na www.bestseler.net-u i taj putopis fakat morate pročitati). U svakom slučaju, poslao mi je link na sjajan članak 2006: The year of oil colapse koji ukratko objašnjava što bi se moglo dogoditi (i zašto) tijekom 2006 godine, a neposredno nakon toga sam imao prilike slušati o razlikama između indije i kine i zašto je Indija ta koja će postati svjetska sila, da bi me danas dočekala informacija o rastu BDPa u hrvata.

Teorija ovog prvog članka kaže kako je 90% ekonomskog rasta amerike u posljednjih nekoliko godina nastalo na temelju rasta građevinarstva i rapidne izgradnje novih stambenih jedinica. Ništa strašno, rekli bi, no stanovi su oblik krajnje potrošnje i financiraju se kreditima - dakle novcem koji će biti zarađeni kroz dugo vremensko razdoblje - ako, tj. kada, taj lanac pukne - na tržištu će se pojaviti ogromna količina stambenih jedinica koje neće biti moguće prodati, građevinari i prateća industrija ostaju bez posla, sve skupa ulazi u recesiju, vrijednost nekretnina pada a prihodi padaju čime će direktno biti pogođena Kina budući da se američka industrijska baza preselila u Kinu. Kina ima BDP koji raste stravičnim postotkom (9% ili većim) te je njihov interni pritisak na rast standarda ogroman i ako nestane potražnje, ili bolje rečeno ako nestane rapidnog rasta potražnje koji je trenutno na djelu - njihove interne efikasnosti isplivavaju na površinu. Kinezi su specifični i po tome što imaju ograničenja na broj djece, tj. obitelj smije imati najviše jedno dijete i za pretpostaviti je da se to pravilo daleko strože provodi u gradovima (industrijskim centrima) nego u provincijama - što me dovodi do pitanja što će se desiti kroz 30-40 godina kada postojeća ekipa završi u mirovini a istovremeno nema dovoljno novih radnika koji će ovim prvima isplaćivati mirovinu; istvoremeno Indija nema tih ograničenja a njihova ekonomija (polupostojeća ali također rapidno rastuća) nije orijentirana isključivo na Ameriku pa je stoga za očekivati kako će lakše proći kroz recesiju uzrokovanu nadolazećim američkim kolapsom.
U svakome slučaju vrlo crne prognoze.

Slična se sudbina piše i nama jer bi trebalo vidjeti koliki udio rasta BDPa kod nas ovisi o gradnji stambenih jedinica odnosno o rastu krajnje potrošnje - dok nam istovremeno industrijska baza i dalje stagnira i polako ali sigurno odumire (sva sreća eto imamo ovaj pravilink o otpadu koji će sam po sebi biti zaslužan za 1% BDPa). 4% rasta BDPa je sjajna brojka, no mislim da kada se uračuna samo rast cijena nafte u prošloj godini (dakle rast cijena energije) što je tipično uvozni proizvod, mislim da nam taj rast neće biti toliko sjajan, oduzmimo malo građevinske operative, auto cesta koje se više ne grade i situacija nikako ne miriše na dobro.

Misao dana:
I wanted to join the Army the sign said 'Be All That You Can Be', they told me it wasn't enough.

hr.digg|prijavi

- 21:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

I can't explain... (3:21, Scorpions, Best Of Rockers 'N' Ballads, 1989)

Prošli tjedan sam uletio u jednu diskusiju s jednim od svojih odvjetnika (da, znam žestoko zvuči kada spominješ odvjetnike u pluralu) o muzici koju sluša, odnosno o tome kako je dida koji je na dočeku nove godine svirao neke meni nepoznate pjesmice (uglavnom domaće koje su meni uglavnom strane). I tako smo mi diskutirali i kako sam imao svoj notebook sa sobom i mojih 20+Gb iTunes muzike je bilo na raspolaganju pustio sam mu nekoliko odabranih pjesmica i potom je čovjek zaželio da mu snimim cijeli CD.

I ovo je postao zanimljivi zadatak jer sam htio složiti CD koji će biti reprezentativni presjek muzike koju slušam, ujedno treba biti i slušljiv netreniranom uhu (ne želimo nikoga preplašiti Tom Waitsom, zar ne?), a dodani bonus bi bio da čovjek actually bude zadovoljan i poželi slušati taj CD još koji puta ili da zaželi još koji CD. Isporuku CDa sam obavio danas i kroz desetak dana ću dobiti povratnu informaciju.

Ovo je play lista koju sam složio;

God Is in the House, Nick Cave & the Bad Seeds
Into My Arms, Nick Cave & The Bad Seeds
Rock Of Gibraltar, Nick Cave & The Bad Seeds
The Mercy Seat, Johnny Cash
Why Me Lord?, Johnny Cash
Solitary Man, Johnny Cash
Hurt, Johnny Cash
One, Johnny Cash
Orinoco Flow, Enya
Anywhere Is, Enya
Clocks, Coldplay
Porcelain, Moby
Hanging Upside Down, Balanescu Quartet
Don't Fence Me In, David Byrne
Learning To Fly, Pink Floyd
Solsbury Hill, Peter Gabriel
Road Tripping, Red Hot Chili Peppers


Što mislite, da li je ovo jedna slušljiva playlista?

Misao dana:
She was convinced that she was anorexic, because every time she looked in the mirror she did indeed see a fat person.

hr.digg|prijavi

- 16:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.01.2006., četvrtak

san francisco... (3:19, Village People, Fire Island)

Imam neke poluinformirane danske konzultante u uredu i na rubu sam da počnem čupati ono malo kose što je ostalo ili pak da ih pošaljem na aerodrom neobavljenog posla. Skužio sam naime da se u posljednjih petnaestak godina balkanski način poslovanja preselio na zapad, a da mi ovdje radimo pravi posao. Ležernost i nepripremljenost kojim vlada ovaj lik je totalno impresivna, kao što se kaže, čini se da je lik upao u cijelu priču "kao Poncije Pilat u vjerovanje".

Anyway, prekjučer je bio Steve Jobsov keynote na MacWorldu u San Francisco-u. Osobno ne spadam u ljubitelje Applea (iako ih imam nekoliko u uredu i jedan sam od sretnih vlasnika iPod-a, a da ne kažem i nekolicine collectors itema iz Appleove povijesti), no svakako preporučam da navratite na appleov web site i pogledate keynote (pazi; cijeli webcast traje oko sat i pol). Dakle uopće nije bitno da li koristite apple ili ne i da li ste sa appleom ikako povezani (jer vjerojatno niste), no ako želite vidjeti kako izgleda vrhunski odrađena prezentacija i ako želite učiti kako to rade majstori onda svakako pogledajte.

Jobsove prezentacije su na razini kazališnog djela; imaju uvod, zaplet, vrhunac i kraj - i iako možda nekada nema što mudroga ili novoga za reći; to će napraviti na takav način da bi (da ste imali prilike i sjedili u toj dvorani) izišli sretni i ushićeni i prepuni entuzijazma totalno neproporcionalnog onome što ste unutra u stvari čuli.

Na Guy Kawasakijevom blogu, čiji sam link neki dan snimio na http://www.borja.org/ ima i sažetak poučaka koje možete izvući iz te prezentacije.

Podsjećam da bacite pogled i na blog arsenyeva, odnosno na njegov putopis nazvan Putevima Dersu Uzale koji se u dijelovima objavljuje na www.bestseler.net, a gdje je zasada objavljen Prvi dio (intro) i Drugi dio (karte).

Misao dana:
I got in a fight one time with a really big guy, and he said, "I'm going to mop the floor with your face." I said, "You'll be sorry." He said, "Oh, yeah? Why?" I said, "Well, you won't be able to get into the corners very well."

hr.digg|prijavi

- 09:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.01.2006., utorak

welcome my friend (dobro mi dosel prijatelj)... (3:33, Josipa Lisac, Balade)

Tamo negdje krajem osamdesetih kada je moje srednjoškolsko školovanje bilo pri kraju imao sam neko vrijeme situaciju u kojoj sam u jednoj smjeni išao u jednu školu a u drugoj smjeni u drugu. U tom razredu u kojem sam boravio (u ovoj drugoj meni, ne_matičnoj školi) bilo je mnogo dobrih ljudi od kojih se s nekima i dan danas povremeno družim (za razliku od moje matične škole gdje je svaka komunikacija s tadašnjim razredom nestala).

Anyway, u tom razredu, jedan od učenika i mojih tadašnjih poznanika je i novopečeni bloger Arsenyev, krajem škole putevi su nam se rastali, nakratko su se ponovno bili spojili tamo negdje 1991/1992 da bi svaka komunikacija, pa i ona slučajna totalno nestala sve do prije nekoliko mjeseci kada sam išao u Chicago. Tamo su nam se po službenoj dužnosti putevi ponovno susreli te smo kao jedina dva hrvata koja se međusobno znaju proveli dobar dio tih dana zajedno na konvenciji odnosno kasnije, navečer šetajući gradom.

Arsenyev je jedna vrlo zanimljiva osoba koja je (donekle poput mene) imala prilike puno putovati i što je daleko važnije ta je svoja putovanja ali i neka druga svoja životna iskustva zabilježio (ne nužno na komadu papira nego u word/PDF dokumentu). Neke od tih tekstova mi je poslao, a nakon što sam se malo angažirao oko novog blogerskog online magazina bestseler sjetio sam se i njega i njegovog putopisa i bestselera kao idealnog medija za plasiranje ovog (po meni sjajnog) pravog literarnog djela.

Predlažem Vam da posjetite Arsenyev novi blog, a svakako bacite pogled i na stranice bestselera, odnosno na prvi dio putopisa Putevima Dersu Uzale koji počinje uvodom u putopis putovanja od Zagreba do dalekog istoka Rusije.

I obavezno, bacite koji komentar (dobar ili loš, jer je blogeru početniku svaka sugestija, pokuda i pohvala više nego dobrodošla).

Citat dana:
Whatever the case might be, ponosan sam (manje ili više) što vam mogu predstaviti Arsenyeva, još jednog polustvarnog lika koji nema ruke, noge i glavu, već izgleda samo prste kojima kucka po tastaturi u većoj mjeri od prosječnog građanina svijeta (imajmo na umu da nam je tu prosjek prilično slab); ipak, on je za neke Vladimir Ilič Arsenyev, ruski vojni kartograf s prijelaza 19. u 20. stoljeće, za neke je Arsenjev za čiji je život Ivan Bunjin dobio Nobelovu nagradu 1933., a za neke patetični isfrustrirani lik koji iz nekog razloga nakucava istinite i poluistinite događaje iz svog života za široku javnost zato jer je Mračni mislio da je to dobra ideja.

hr.digg|prijavi

- 22:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

payback time... (1:41, John Ottman, The Usual Suspects, 1995)

Od jučer do danas je ispala cijela afera s Kamen Ingradom koji mi nije osobito prirastao srcu (svatko tko kao dio svog socijalnog habitusa posjeduje svoj nogometni klub po definiciji mi je negativac).

Anyway, afera je nastala zbog ogromnih dugova njegove tvrtke.
Pazi, sada slijedi sublimalni tečaj knjigovodstva u svega tri riječi, gotovo računovodstveni haiku:

Imovina = Kapital + Obveze


To ukratko znači da ako je tvrtka dužna 200 milijuna kuna da ima i imovine u toj vrijednosti, a to pak znači da imaju strojeva, nekretnina, zaliha ili potraživanja koje ukupno zbrojene točno odgovaraju tom iznosu (plus naravno njihov osnivački kapital; kamen ingrad čini se ima tri tvrtke ukupno od kojih svaka ima zakonom propisani minimalni temeljni kapital od 20.000kn).

Dakle, oni jesu dužni (vjerojatno) koliko novine kažu, no isto tako imaju i imovine u toj vrijednosti. Tricky part je samo to da ta imovina može biti manje ili više vrijedna od iskazane vrijednosti, no to je pitanje nijansi i pitanje o kojem se moraju brinuti banke a ne čitatelji novine u kojima o stvarima o kojima malo ili ništa ne razumije piše neki novinar-pripravnik. Nemam niti minimalnu želju braniti dotičnog lika (osobito ne u svjetlu posljednjih događanja u Požegi), no nije u redu izlijetati sa djelomičnim podatkom koji je sam po sebi ne znači apsolutno ništa; što se nas tiče čovjek može imati obveznica republike hrvatske ili apartmana na moru u knjigovodstvenoj vrijednosti od 200 milijuna kuna. Školuje li tko te novinare uopće?

Misao dana:
18 Sep 97 - This Old Mouse
"Pinky, are you pondering what I'm pondering?"
I think so, Brain, but if we had a snowmobile, wouldn't it melt before summer?



hr.digg|prijavi

- 11:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.01.2006., ponedjeljak

god is a DJ... (3:28, Faithless, Forever Faithless, 2005)

Ako imate malo vremena i dobre volje, ako znate dobro engleski (onoliko dobro koliko je potrebno da čitate njigu na engleskom), te ako još pritom imate volju knjigu čitati s ekrana (iako je možete bez problema isprintati, onda vam preporučam da posjetite slijedeći link;

http://www.andrewsmcmeel.com/godsdebris/

Na ovoj adresi možete downloadati besplatnu e-knjigu "God's Debris", što bi mogli slobodno prevesti kao "Božji ostaci". Knjigu je napisao Scott Adams kojeg inače pratim na njegovom blogu odnosno kroz njegov dnevni newsletter sa dilbertom (na kojeg se možete prijaviti i dobijati ga svakodnevno emailom).

Anyway, knjiga (na svega 144 stranice, pisane velikim slovima na malome formatu - ako imate dobri vid možete isprintati 4 stranice na jedan A4) se bavi raspredanjem o Bogu, nešto slično metafizičkom eksperimentu poput onoga u "Zen i umijeće popravljanja motocikla", ili knjizi "Goedel, Escher, Bach" - ukratko, čitajući ovu knjigu (za što vam objektivno treba dva sata vremena) nećete spoznati ništa specijalno novoga, niti ćete biti obogaćeni žestokim literarnim radom, nego ćete odjednom imati otvorena mnoga nova pitanja, i to ona najteža, egzistencijalna za koja ne postoje jednostavni ili jednostrani odgovori.

Misao dana:
15 Feb 94 - Brain Meets Brawn
"Pinky, are you pondering what I'm pondering?"
I think so, Brain, but if they called them "Sad Meals", kids wouldn't buy them!

hr.digg|prijavi

- 18:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.01.2006., subota

link... (1:40, Balanescu Quartet, Luminitza)

Skupio sam u posljednje vrijeme brdo zabavnih linkova pa da to istovarim (i pobrišem iz svojih bookmarka):

a) kako npisati knjigu; ovo je link na weblog kojeg vode dvoje (supružnika) a koji su istovremeno i agenti za određeni broj pisaca uključivo i Neil Gaimana; na ovome blogu možete pronaći zanimljivih linkova ali i savjeta o tome kako napisati (i prodati) knjigu. Ne očekujem da pravila budu ista za amere i nas, no negdje morate početi.

b) Kroz koji tjedan počinje World Economic Forum u Davosu (prekrasno malo švicarsko mjesto), tamo se skuplja krema svjetskog businessa i politike i ove godine sudionici imaju prilike pisati svoj blog. Tu bi moglo biti zanimljivih stvari.

c) click_here_you_idiot je jedan samo objašnjavajući web site na kojeg navratite ako imate koju minutu slobodno da pričitate od početka do kraja.

d) da li ste znali da su cepelini ili zračni brodovi izmišljeni u hrvatskoj? ne sjećam se točno priče (no minimum googlanja bi to morao otkriti) ali ideja je da je udovica dotičnog gospodina prodala grofu zepellinu nacrte i odatle je sve krenulo. Na ovoj stranici ima nešto informacija o cepelinima, zračnim brodovima, podjelama, proizvođačima i literaturi. Budućnost tih prekrasnih strjeva tek stiže, pa je dobro malo osvježite znanje.

e) naletio sam na jednu umjetničku stranicu koja pokazuje pogled s jednog prozora u norveškoj kroz cijelu godinu. QuickTime movie je sjajan i vrijedi ga pogledati.

f) Wikipedija oko koje se poprilično pisalo zadnjih tjedana ima stranicu na kojoj se nalazi popis "neobičnih" članaka. Dakle ako vas zanima nešto čudnovate trivije (zrnaca za razgovor uz kavu ili kako već to zovete) ovo je pravo mjesto za potragu.

g) Ako sakupljate bootlegove ovo je prava lokacija za vas jer se gore nalaze ili bootlegovi ili linkovi na iste za vjerojatno stotine izvođača. Ja sam si skinuo neke meni dosada nepoznate live snimke Nick Cave-a.

h) BBC ima sjajni i vrlo informativni web site koji ej između ostalog donio popis 100 stvari u znanosti a za koje nismo znali prije godinu dana.

i) nekada davno su me interesirali webcam-ovi i ovo je link na popis 25 najboljih webcam siteova u 2005.

j) Ako mislite da imate problema i depresivni ste, najbolji način da se izliječite je da naučite nešto o tuđim problemima. Sve je stvar perspektive što će vam posvjedočiti svaki fotograf :)

k) Imam još popisa; na ovome mjestu možete pronaći 10 najluđih znanstvenih činjenica.

m) a na ovome linku je pak nabrojano 50 gadget-a (tražim prijevod na hrvatski) koji su obilježili posljednjih nekoliko desetljeća.

Misao dana:
17 Sep 97 - All You Need is Narf
"Pinky, are you pondering what I'm pondering?"
I think so, Brain, but if we give peas a chance, won't the lima beans feel left out?

hr.digg|prijavi

- 22:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.01.2006., četvrtak

malted milk... (3:36, Eric Clapton, Unplugged, 1992)

Donijeli su mi sendvič (neću sada raspredati o tome tko, kako i zašto), sendvič je po mom zahtjevu složen od izrazito nezdravih komponenata - upravo onako kako ja to volim, no neću više o sendviču jer je jogurt u stvari fokus cijele priče.

Jogurt koji sam dobio je onaj u malenoj bijeloj plastičnoj čašici; iskreno, nisam pio jogurt iz takve čašice godinama iako sam uz njih praktički odrastao i pritom uspio razviti narkomansku ovisnost za mliječnim proizvodima (interesantno, skupa s večernjom dozom jogurta dobijao sam i komadić "talijana" i posebnu ili parizer salamu koje mi se sada vrlo uspješno gade, iako protiv talijana nemam ništa protiv). Jogurte iz čašice ne konzumiram više jer su mi postali premaleni, obožavam one poluliterene odnosno litrena pakiranja kada ih imam prilike kupiti jer lokalni dućani koji me okružuju ih ne drže.
Odrastao sam na Dukatovom jogurtu jer u ono doba nije bilo ničega drugog; dobro bih ga promućkao i onda zubima probio rupu u aluminijskom poklopcu i jezikom proširio rupu; onda bih to isto napravio s druge strane i jednostavno popio jogurt.

Dukatove jogurte sam zamijenio vindijinima prije nekoliko godina jer imaju puno "svilenkastiji" okus, za razliku od dukata koji je pomalo brašnasti (teško mi je to objasniti no iz sličnog razloga preferiram Janu u odnosu na Studenu). Za idealno iskustvo ispijanja jogurta treba ga nakon kupovine održati još koji dan u frižideru, no generalno; vindijin jogurt je bolji od dukatovog.

Anyway, dukatov jogurt se nalazi u toj bijeloj čašici koja se, čini mi se, smanjila tijekom godina.

No bit moje cijele lamentacije o jogurtu se u stvari ne odnosi na tu meni dragu bijelu tekućinu nego na čašicu koja je u posljednjih nekoliko dana dramatično dobila na vrijednosti. Kažu neki brojevi kako ona vrijedi čak kunu do kunu i dvadeset lipa što mi se čini neproporcionalno vrijednosti samog jogurta koji se u njemu nalazi.

Kako se to dogodilo?

Misao dana:
21 Feb 98 - The Family that Narfs Together, Poits Together
"Pinky, are you pondering what I'm pondering?"
I think so, Brain, but why does a forklift have to be so big if all it does is lift forks?

hr.digg|prijavi

- 12:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.01.2006., utorak

Brazil... (Terry Gilliam, Tom Stoppard, 1985)

Kroz dvadesetak minuta na HTVu počinje Brazil, jedan od antologijskih filmova kojeg morate pogledati. Film je izašao iz radionice Terrya Gilliama (aka Monty Python) uz scenarij kojeg je dopisao i Tom Stoppard (aka. rosencrantz i guildenstern su mrtvi).

Nevjerojatan film koji eksploatira do krajnosti bizarnosti svijeta u kojem živimo.

I dodatni razlog da gledate, u filmu se pojavljuje i Robert De Niro.

Filmski citati dana:
Sam Lowry: How are the twins?
Jack Lint: Triplets.
Sam Lowry: My, how time flies!

hr.digg|prijavi

- 20:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

gasoline alley... (3:38, Rod Stewart, The Unplugged Collection Vol.1, 1993)

Ova priča s plinom i ukrajinom je malo kompleksnija nego što izgleda. Nisam siguran da li ste skužili, no Rusija od Ukrajine očekuje da počne plaćati tržišnu cijenu plina koja je cca. 4x veća od cijene koju trenutno plaćaju. Argument se čini vrlo logičnim sve dok ne saznate kako ta ista Rusija ostalim bivšim republikama koje su skloniji Moskvi također prodaje plin ispod njegove realne cijene.

Rusija je zemlja velikih prirodnih bogatstava, njihova platna bilanca posljednjih godina pokazuje ogromne suficite i oni svoje nagomilane dugove rapidno isplaćuju prije njihova dospijeća. Htjeli mi to ili ne Rusija, zbog svoje veličine ako ni zbog čega drugoga ponovno postaje velika sila, a zbog nafte i plina kojima obiluje važan je čimbenik strateških odnosa zapada, bliskog istoka i istoka.
Ovo je prvi puta da je Rusija pokazala zube na jednom vrlo kapitalističkom primjeru no čini mi se da je ovo samo prvi u dugačkom nizu.

Kod nas je situacija zanimljiva jer bi samo nekoliko hladnijih dana dramatično povećali potrošnju plina. Jedan od daleko najvećih potrošaća je primjerice HEP toplinarstvo koji ima ogromne gubitke na mreži i koji nema načina kontrolirati grijaće elemente kod svojih potrošaća; tako da je potrošaću sasvim svejedno da li ima otvorene prozore i radijatore na maksimumu, ili pak zablindirane prozore i radijatore na minimumu. Nitko u HEPu osim na akademskoj razini ne raspravlja o uštedama koje bi kontroliranjem i naplaćivanjem samo isporučene energije postigli jer kada bi se to desilo odjednom bi svima na očigled bile sve neefikasnosti tog primitivnog susatava; sam bog zna koji bi kosturi iz tog ormara ispali.

Toliko o brizi za okoliš i donekle jednostavnim mjerama koje bi se mogle napraviti za dramatične uštede; mjerenje isporučene energije, zabrana prodavanja nekontroliranih sustava, porezne olakšice na ekološki prihvatljive sustave grijanja i hlađenja, porezne olakšice na automobile na plin ili hibridne automobile...

Jučer gledam (onako preko oka) emisiju o prodaji imovina strancima i ne razumijem u čemu je problem. Temelj kapitalizma koji je usađen duboko u naš ustav je privatna imovina i njome svatko može raspolagati kako on želi. Nadalje, taj isti kapitalizam i asocijacije kojima želimo pristupiti očekuju slobodnu prodaju tih istih nekretnina i ne vidim zašto bi se mi sada osobito zbog toga uzbuđivali jer nama nitko ne priječi da odemo usred frankfurta i kupimo onaj njihov neboder. Dapače, vjerojatno bi nas dočekali širokih ruku.

Razumijem ja strahove, čak razumijem i argument kako sada nekretnine kupuju špekulanti no to nije protuzakonito na bilo koji mogući način?

I sve ako bi mogli organičiti kupovanje nekretnina ili ga totalno otežati, ono što stranci danas rade je da osnuju hrvatsku tvrtku koja onda kupi nekretninu (i uz malo porezne maštovitosti izbjegnete pritom i plaćanje poreza); a to nikako ne možete ograničiti (osim ako ne zaželimo raskidanje svih pregovora, razgovora i možda neke tihe sankcije).

Da li je netko spomenuo da će Europa doći uz cijenu? Ima i gorjih stvari od nekretnina.

Misao dana:
The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he, who in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother's keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who would attempt to poison and destroy my brothers. And you will know my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.

hr.digg|prijavi

- 14:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.01.2006., ponedjeljak

world where you live... (3:04, Crowded House, Crowded House, 1986)

Prije godinu dana sam napisao popis nekih predviđanja, a prije kojeg tjedna sam napravio i inventuru prošle godine te analizu koliko sam dobar ili loš bio u predviđanju događanja.

Ove godine sam odlučio napraviti novogodišnju odluku koja nema nikakve veze s ovim blogom, politikom ili businessom, a glasi vrlo jednostavno: "Napokon početi igrati golf". (zašto baš golf je malo duža priča, no u osnovi to je praktički jedini sport u kojem mogu vidjeti sebe; imam vrlo jasnog protivnika, naglasak je na tehnici a ne na snazi, a osim toga sport ne uključuje intenzivnu aktivnost koja mi smeta)

Prije osamnaest mjeseci, kada su me nagovarali na pisanje bloga razmišljao sam o tome koji bi moji motivi za pisanje uopće mogli biti. OK, činjenica je da sam od malena pisao i članke objavljivao u raznim novinama, i ta se praksa ugasila jer jednostavo više nemam dovoljno vremena, a za dobar tekst treba se i potruditi (za razliku od bloga u kojem mogu nabrzaka napisati što mi je volja, uz minimalni obzir prema pravopisu i logičnim jezičnim konstrukcijama). Dakle, osim neke unutarnje potrebe za pisanjem trebalo je pronaći još neki razlog - jedan od njih je moj techno-geek status zaljubljenika u tehnologiju, a sa internetom sam povezan od samih početaka interneta (i to ne samo početkom internet u hrvata nego i ranije, iako tada nisam baš znao što to točno je i čemu bi moglo služiti).

I posljednje, tražio sam mjesto na kojem bi povremeno napisao nešto o društvu u kojem živimo i koje nas okružuje a koje je puno nelogičnosti, nepravdi, nesposobnosti, nerada i u kojem vlada kaotični nedostatak vizije i višak primitivizma na svim razinama.

Sve me to užasava, jer živim(o) u zemlji u kojoj imam namjeru živjeti i dalje, te mi odlazak odavde ne pričinjava zadovoljstvo jer ga smatram easy_way_out, dok istovremeno do dolaska bloga nisam imao ventila na kojem bi iznio svoj stav (neovisno o tome koliko stav bio pogrešan, nepopularan ili jednostavno naivan). Sve to skupa me strašno podsjeća na Don Quijote-a u kojem glavni lik za kojeg nije totalno jasno da li je luckast, lud ili nešto treće - kreće u strašan boj protiv vjetrenjača. Don Quijote je idealist i (po meni sasvim ispravno) uzima pravdu u svoje ruke i kreće u akciju ne vjerujući da bitku za svoje ideale i ciljeve može povjeriti drugima. Vjetrenjače jesu velike, te su same po sebi neprijatelj kojeg je teško pobijediti a čak i ako ih pobijedite, nije sasvim jasno da li ste u tome doista uspjeli; no ako u boj ne krenete sami tko hoće? Da li svatko vidi u vjetrenjačama neprijatelja kakav on doista jest?

Blog je sjajno mjesto da vodim taj svoj privatni rat protiv društva koje me okružuje, i na njemu se borim(o) za svakog istomišljenika/čitatelja pojedinačno. Nadam se da će mi se u slijedećoj godini pridružiti još glasova koji bi morali stvoriti kritičnu masu - dovoljnu da nas u nekome trenutku izvuče iz ove Krležine "magle pomrčine".

Misao dana:
One of the most important things you learn from the internet is that there is no "them" out there. It’s just an awful lot of "us".



hr.digg|prijavi

- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mračni blog od 3. ožujka 2006. godine posluje na novoj adresi:

http://mrak.org



Osvježite svoje bookmarke i podesite svoje RSS feedove.

Bestseler 2.0 blogerska mreža

u slučaju panike
mracni.blog(a)gmail.com




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima.


0