|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
Kazu, pustas brodove rekom, papirne
Na svakom pise: "Cekam, a nema te!"
Bez tebe ne smem, ja ne umem: pisati, smejati se, hodati
sutra odlazim u gradove na rijekama.. s onim malo sirim tokovima.. odlazim pronaci odmor, otet cu mir tim gradovima, pojesti ga, a onda u Zagrebu ispljunuti rijeci na koje ce se napokon taloziti nesto bolje.. (nada umire posljednja!)
Kazu da pustas zmajeve nebom najvise
Na svakom pise: "Zasto nema te?"
Ja tebe ne smem, a ti ne umes: imati, lagati, sanjati
koga briga sto nekog Njega nema!
to je samo sitnica koja ovoj praznini daruje dah bluesa, swinga, okus pizze i pelinkovca, miris mora i utrnute vostanice..
Kada odes onda ucini to da tako ne izgleda
Kada odes od mene, ucini samo to, samo to, samo to..
napustam te, Grade, nakratko! ali potrebno je to da te ne zamrzim. ne zelim te opterecivati losim tulumima, gusiti zrakom iz prepune menze, umoriti svakodnevnim i dugotrajnim lutanjem izvan sobe..
Kazu, pustas brodove rekom, papirne
Na svakom pise: "Cekam, a nema te!"
Bez tebe ne smem, ja ne umem: pisati, smejati se, hodati
onaj Netko mi treba samo da napravi taj brod od papira.. pa da pustim osjecaje niz Dunav ili njegov meni najdrazi pritok.. jer mi ovih dana ne trebaju klubovi, ni dim, ni popis nepravih ljudi u zivotu.
Kada odes onda ucini to da tako ne izgleda
Kada odes od mene, ucini samo to, samo to, samo to..
Da tako ne izgleda
dakle, samo put prema istoku, par tudjih stihova i suncane naocale!
(jer brod sama ne znam napravit..)
*stihovi iz: Van Gogh - Brod od papira
slusaj kako disem. cujes li taj blues?
vidis koliko leptira izlazi iz moje glave sa zvucima usne harmonike, jedne od nepogresivih.
sanjat cu ponovo likove iz zemalja prekrasnih pejzaza - jedna od takvih je i moja.
bit ce kazivaca, mnoge etnografije ce se stvoriti pred ocima potomaka. hocete li shvatiti moj poriv za trcanjem poljima pamuka? a taj nikada necu ostvariti.
tek zatvorivsi oci, odlazim prema sumraku - sama, mirna i ispunjena. sunce nedvojbeno silazi u more (ah, te predrasude provincijskog djeteta iz obiteljske kuce koja lezi 15 km od najblize obale!)
boje ce biti zute, narancaste, dubokozelene pa sve do crne. na trepavicama ce se skupljati sve divne note zaboravljenih instrumenata. mozda cu uspjeti pronaci i poneki mak iz djetinjstva da ga zataknem za uho.
vrlo vjerojatno necu imati koga uhvatiti za ruku, pa da upotpunim slobodu misli i koraka. ruke su odvise profinjene da bi ih se dijelilo.
zaboravi blues, draga!
divne su tek stvarnosti kada me bacaju u krcme koje u dimu posjeduju glazbu tih dalekih snova!
jedno tamno pivo, i to je sve..
taj cete dio svi zapamtiti. plus, sve ljubavi moje i one veceri kada me pitaju zasto sam tuzna.
voljela bih da sam blues, kad vec ne mogu biti usna harmonika..
voli ju kao sto nikad nece nijednu zenu. e, u tome je stvar!
bas zato, Tomislave, zeni me! 
prvo sam malo slinila, onda malo vise, pa sam uletila s klisejima (demit dasho, mene nekad TREBA zaustavit!
)
a na kraju smo se cak i upoznali. i bas je super!
bojim se da cu postati i njihov groupie 
klap!
...boje se razliju kad ga cujem na radiju...
poznaje mi bivseg, o divno!
i zapravo, ne mogu vjerovat da pusi.. dasha kaze da je ronhill u pitanju, al to ce jos da provjerimo 
klap!
...ubija metronom, sta taj sat radi tu...
godine nisu vazne, jel tako? 
no dobro, to sto sam upravo te veceri saznala sve o C, F, G i inim kljucevima, ne daje mi bas za pravo da opet i opet padam na muzicare. i djevojke oko mene uopce ne pomazu sa svojim takodjer ocitim padanjem na tipove koji nesto sviraju! ali..mmmm..ta energija.. kuzim nas potpuno!
nema veze sto mi Bjele jutros na faksu rece da NE izgledam, a negdje za par trenutaka prodje Said (Clarô)..
ja..se osjecam predivno!
a blues..sta blues? nemam nista sa tim...
