Marketing
.:djelic oporuke:.
slusaj kako disem. cujes li taj blues?
vidis koliko leptira izlazi iz moje glave sa zvucima usne harmonike, jedne od nepogresivih.
sanjat cu ponovo likove iz zemalja prekrasnih pejzaza - jedna od takvih je i moja.
bit ce kazivaca, mnoge etnografije ce se stvoriti pred ocima potomaka. hocete li shvatiti moj poriv za trcanjem poljima pamuka? a taj nikada necu ostvariti.
tek zatvorivsi oci, odlazim prema sumraku - sama, mirna i ispunjena. sunce nedvojbeno silazi u more (ah, te predrasude provincijskog djeteta iz obiteljske kuce koja lezi 15 km od najblize obale!)
boje ce biti zute, narancaste, dubokozelene pa sve do crne. na trepavicama ce se skupljati sve divne note zaboravljenih instrumenata. mozda cu uspjeti pronaci i poneki mak iz djetinjstva da ga zataknem za uho.
vrlo vjerojatno necu imati koga uhvatiti za ruku, pa da upotpunim slobodu misli i koraka. ruke su odvise profinjene da bi ih se dijelilo.
zaboravi blues, draga!
divne su tek stvarnosti kada me bacaju u krcme koje u dimu posjeduju glazbu tih dalekih snova!
jedno tamno pivo, i to je sve..
taj cete dio svi zapamtiti. plus, sve ljubavi moje i one veceri kada me pitaju zasto sam tuzna.
Post je objavljen 16.04.2007. u 17:00 sati.