Dan za post
nedjelja , 10.12.2017.Slabo pišem jer nemam ni vremena, a kada napišem post nekim čudom se ne pojavi, kao zadnji put prije koja dva tjedna kada sam se raspisala i sve je klikom na objavu naprosto nestalo. Nisam ni trepnula jer, da je trebalo biti objavljeno, bilo bi. Sada je nedjelja, moj omiljeni dan za pisanje bloga, osjeća se sattva u zraku, nema puno aktivnosti, prohladno je, a opet sunce pomalo zavarava svojim nježnim, a opet blještavim svjetlom. Sve je nekako tiho, prazno, a opet ispunjeno. Dan taman za primiriti se, biti sa sobom, mirovati i odmarati.
Zadnja dva vikenda bila su mi radna i profesionalno i privatno. Za razliku od prošle godine kada mi je radni vikend pričinjavao veliku patnju, sada sam se psihički na njega pripremila i provela ga čak zabavljajući se na poslu. Neke stvari su doista stvar promjene fokusa, a na neke pak utječe više faktora. Poslikala sam nedavno kralješnicu ne bih li eliminirala moguću ozljedu kralješka uslijed jakog udarca i srećom sve je dobro i čitavo, samo imam jedno 4-5 dijagnoza iskrivljenja, što nije nešto pretjerano novo. Počela sam opet vježbati yogu, a jučer sam doživjela prekrasnu gestu jedne suputnice na duhovnom putu koja me samoinicijativno savjetovala i izmasirala, dobro me istegla i rekla da se sve može ispraviti vježbom. Ona je, naime, učiteljica yoge i krenula je vježbati tek s 35, a ja eto, napikavam nešto od 29., s velikim pauzama doduše, ali ima nade i za moja leđa. Odlučila sam ih spasiti.
Stara je nabavila nove stolce na megapopustu crnog petka i zaista dugo nisam sjedila na tako udobnim stolcima. Mekani, a naslonjača takvog da te tjera da se držiš uspravno. I ja sam zadovoljna ulovom. Već je promijenila i stolnjak, stavila je crveni božićni i čini mi se da će ove godine ipak pasti kićenje bora. Mi, naime, kitimo bor prema raspoloženju jer nismo ljudi od tradicije. Osobno volim taj božićni ugođaj kad sve svjetli i gesta darivanja mi se oduvijek sviđala. Ako ništa, čovjek se mora nagraditi (i druge) za uspješni završetak još jedne godine. Bilo je tu puno svega i trebalo je to sve ishendlati. Ja sam isto imala svoj ulov, kupila sam himalajsku lampu o kojoj sam razmišljala već duže. Sada mi navečer baca svoje jarko narančasto svjetlo dok meditiram.
Napravila sam novi korak u životu. Išla sam u nenaklonjenu mi sredinu ovih dana, što je povezano s onom neugodnom situacijom na mojoj inicijaciji. Dosta sam radila na čišćenju tog događaja i nadilaženju negativnog stava prema određenim ljudima. Mislim da sam napravila koji korak naprijed, daj Bože da tako i ostane i da održim dobar stav. Toliko za danas, vrijeme je za baciti se na kakvo štivo.
komentiraj (5) * ispiši * #
Ljetna promišljanja
četvrtak , 22.06.2017.Ljeto nam je stiglo i službeno i vjerujem da svi mi razmišljamo o samo jednom - kako otići na more i odmoriti se. Budući da još uvijek ne znam svoj status na poslu, a pretpostavka je da će me zadržati, trenutno ne mogu ništa planirati pa ni kamp na Fruškoj Gori, gdje bi se nakon godinu dana opet trebala sresti s duhovnim učiteljem. U svakom slučaju planiram otići na taj kamp na koji god način pa makar na dva-tri dana jer iz iskustva znam da će mi dobro doći. Nakon toga je plan otići malo na more.
Jučer sam saznala neke informacije koje su mi pokrenule blagu jezu, no to su neke profesionalno neodgodive situacije s kojima se čovjek naprosto mora uhvatiti u koštac. Jedina je stvar da život ne treba doživljavati tako ozbiljno već isključivo kao avanturu pa tako trebamo doživljavati i te pomalo uznemiravajuće okolnosti. Osim njih, razmišljam o nekim stvarima koje su mi bile bitne prije nekih sedam godina i ne vidim zašto su mi prestale biti bitne. Vrijeme je za dovršiti zamišljeno i krenuti dalje, i u doslovnom smislu.
Dok razmišljam o mogućnostima čitam fenomenalnu knjigu zaista pravog gurua koji nije samo laprdao već je pokazivao primjerom i savjetima. Pisala sam nekad ranije o prvom dijelu tog seta predavanja pod nazivom Duhovni ratnik, a sad čitam IV. dio koji se bavi neprijateljima uma, a to su požuda, pohlepa, zavist i strah. Objašnjava se današnja kultura straha i daju se praktični savjeti za život u našem vremenu gdje ljubav redovito zamijenjujemo tjeskobom i ostalim vrstama straha. U svakom slučaju preporučam svima koji su željni osobne transformacije. Već u prvih pedeset stranica osvijestila sam toliko svojih strahova i vlastitih blokada i odmah odlučila poraditi na njihovom rješavanju. Život je prekratak da bi ga usrali glupostima.
Šalica kave je polupuna i idem ju dovršiti, a vama koji ste ovdje želim lijep dan i puno odmora za produženi vikend:
Oznake: Duhovni ratnik, more, odmor
komentiraj (7) * ispiši * #
Kraj svibnja
srijeda , 31.05.2017.Slobodan dan i već sam napravila toliko toga što me ispunilo. Dobro, vađenje krvi me nije ispunilo nego ispraznilo, ali dobra stvar dogodila se i u labosu - po prvi puta sam došla odmah na red, a ne nakon minimum pola sata čekanja. Obično je u mom kvartu uvijek gužva, ljudi se ovdje vole pikati pa često posjećuju dežurni labos. Ja sam išla provjeriti jesam li sad manje umorna ili ću morati žvakati čavle da nadoknadim željezo.
Podne je bilo baš savršeni trenutak za krenuti na vožnju biciklom. Gdje ćeš bolje, glavobolja, a vani 30 u hladu! Neka, neka, klin se klinom, rekli su naši stari. Dovezla se do Jaruna i otišla na svoj najdraži spot - birc s drvenim plaža-stolcima i drvo-stolom, zavalila se ko žena i naručila kavu. Usput nazvala frenda u Puli s kojim redovito pijem virtualne, tj. mobilne kave i taman smo se zanesli u razgovoru kad se pojavi Gobac s kamerama. Rekoh, sranje, simpa je meni Gobac, ali izgledam previše alternativno za svoje godine, a kako obično završim na tv-u ni kriva ni dužna, htjedoh pošto-poto to izbjeći. Srknula do kraja kavu i otišla još malo prođirati pa doma bolesnoj majci napraviti ručak. Majka se odlučila odmoriti od kauča u dnevnoj i preseliti se u spavaću pa je to riješila visokom temperaturom i sinusima. Sranje, najgore je kad ti glava puca..
Uhvatile me misli o opcijama koje će se uskoro pojaviti pa malo kalkuliram, filozofiram, mjerim, kratim itd., no past će mi već nešto na glavu (ne i sunčanica, nadajmo se). Tražim i dalje žrtve za košarku na otvorenom, no čini se da su takve duše već u redu za reinkarnaciju pa ništa od toga. Razmišljam i o moru, to su sada ti dani...još manje od mjesec dana do godišnjeg, pitanje je koliko dugog.. jučer mi je prijatelj rekao da trebam otići u Indiju jer mi je na licu vidio nevjericu prema stvarima o kojima je pričao. Umorna sam od pastoralnih slika duhovne realnosti i pokušaja afirmacija za koje nisam spremna. No dobro, sve je to dio procesa, zar ne?
Jedna jako mi draga od jednog od najdražih bendova, savršena za srijedu popodne..
Oznake: Jarun, bicikl, odmor, Paradise Lost
komentiraj (5) * ispiši * #
Majka Priroda
nedjelja , 21.05.2017.Jučer mi se ostvarila želja za dugim i jakim kontaktom s prirodom. Prijatelj ima farmicu u Lipiku pa nas je zvao na sadnju batata i drugog povrća. Nije nas bilo puno, tek devet, no u 5-6 sati smo uspjeli posaditi 3500 batata i 1000 sadnica hokaido bundeve. Osjećaj zemlje pod bosim stopalima bio je veličanstveno iskustvo nakon toliko dugog izbivanja iz prirode. Energija Zemlje, rad koji ima svrhu i smisao i čiji rezultat će se vidjeti kad plodovi budu spremni za skupljanje, ispunili su me životom i osjećajem mira i zadovoljstva. Um je pročišćen od briga, tijelo iako izmoreno, izdržalo je aktivnosti na koje nije naviklo a koje je sa zadovoljstvom obavilo. Nije smetala ni jačina sunca, a tek što smo završili pala je kiša tako da su tek zasađene biljčice dobile instant dar s neba.
Nakon dugih šest sati kopanja i sađenja, zaputili smo se u obiteljsku kuću našeg domaćina gdje nas je čekao prasadam- hrana blagoslovljena vedskim mantrama, ritual koji se kod hindusa redovito radi. Jeli smo fini grah-čušpajz, svježi sir s bučinim uljem i kaparima, zelenu salatu, domaće kiflice i u veseloj atmosferi zadovoljno klopali i razgovarali. Negdje poslije 6 sati krenuli smo nazad za Zagreb, umorni, ali ispunjeni te smo počeli s planiranjem novog izleta. Idući će, čini se, biti isključivo rekreativno-turističke prirode gdje će nas domaćin provesti po tom lijepom gradiću i upoznati nas s ostalim prirodnim ljepotama - parkovima, jezerom, šumom i mjestom gdje smo planirali zasvirati malo, no na kraju su nas vremenske prilike i količina posla odvratili od tog nauma.
Priroda, rad u prirodi i vesela, pozitivna ekipa ispunili su mi dan do mjere da ni današnji muskulfiber nije dramatičan usprkos tome što mi otpadaju leđa i noge.
Oznake: priroda, farma, Poljoprivreda, odmor
komentiraj (12) * ispiši * #
Odmor
utorak , 14.06.2016.Godišnji. Praznici. Burza. Sve skupa. U petak mi je bio zadnji radni dan. Radna godina privedena je kraju u savršenom tonu jer su bila neka događanja koja su me zaokupljala od prošlog četvrtka do nedjelje. Neispavanost je uzela maha, ali sreća i uzbuđenje držali su me sve te dane ne samo na životu, nego u određenom vidu hipersreće. Još uvijek uživam plodove te atmosfere i spremam se za neke nove stvari.
Ovaj tjedan rješavam ispite na tečaju s kojim sam se uhvatila u koštac. Dopunski studij, tečaj, nazovimo ga kako god. Jedno veliko besmisleno ništa koje sam skupo platila jer nisam onda kada je trebalo odabrala nastavnički smjer. No, nema veze. I tomu se bliži kraj. Valjda ću uspjeti porješavati još ta dva ispita s obzirom da su profesori već isključili mail adrese kolegija na kojima je bila literatura i upute za rad. Tko bi čekao da se ja odlučim izaći na rok...
Zasad se ne otvara moj put u Indiju. Para niotkud, ušteđevine je jako malo, a posla na vidiku nema. Nisam nesretna jer znam da ako ću i kada trebati otići da će se sve otvoriti.
Idući tjedan idem malo na more. Trebam se regenerirati i dobro debelo opustiti nakon ove godine. Bilo je i lijepo i teško. Bacam se na neke nove stvari.
komentiraj (3) * ispiši * #
I nešto je ipak odrađeno
ponedjeljak , 11.04.2016.Miris pokošene trave, zrake Sunca u sobi i nevjerojatni gušt hodanja bez jakne. Volim proljeće. Puno je nade i nagovještaja ljeta, koje možda volim još više, usprkos nesnosnim vrućinama.
Stvari se primiču kraju. Ostalo mi je još ni dva puna mjeseca do isteka ugovora o radu i ponovnog odlaska na burzu i još pokoji ispit na mom dopunskom studiju plus odrada prakse koju bih trebala ubrzo riješiti. Neke stvari su se otele kontroli u čitavom tom procesu, no izgleda da su vraćene na pravu putanju.
Veseli me završetak i jednog i drugog. Na poslu sam se početnih mjeseci patila jer je moj retrogradni Saturn plesao bez ikakva ritma i smisla, rušeći kao tornado sve što mu se našlo na putu. U jednakom stanju sam započela i doškolovavanje, s mišlju da ja to naprosto neću moći odraditi. Međutim, postoji tu još dosta faktora uz jednu jako podivljalu planetu.
Nedugo sam imala jednu vrlo neugodnu rošadu vezano za jedan odnos, ali osvijestilo mi je sve na čemu trebam marljivije raditi- od moje vezanosti za određene ljude do mog prekasnog paljenja alarma kod nekih drugih ljudi, lakovjernosti i naivnosti. Situacija mi se tako bila posložila da sam imala osjećaj da je gotovo. Sva sreća pa sam otvorena i direktna i išla sam to rješavati direktnim pitanjima i razgovorom.
U svojim mislima već se pakiram za razna događanja u srpnju. To mi nekako olakšava ovaj period. Kanim ostatak vremena provesti na moru.
komentiraj (2) * ispiši * #
