Majka Priroda
nedjelja , 21.05.2017.Jučer mi se ostvarila želja za dugim i jakim kontaktom s prirodom. Prijatelj ima farmicu u Lipiku pa nas je zvao na sadnju batata i drugog povrća. Nije nas bilo puno, tek devet, no u 5-6 sati smo uspjeli posaditi 3500 batata i 1000 sadnica hokaido bundeve. Osjećaj zemlje pod bosim stopalima bio je veličanstveno iskustvo nakon toliko dugog izbivanja iz prirode. Energija Zemlje, rad koji ima svrhu i smisao i čiji rezultat će se vidjeti kad plodovi budu spremni za skupljanje, ispunili su me životom i osjećajem mira i zadovoljstva. Um je pročišćen od briga, tijelo iako izmoreno, izdržalo je aktivnosti na koje nije naviklo a koje je sa zadovoljstvom obavilo. Nije smetala ni jačina sunca, a tek što smo završili pala je kiša tako da su tek zasađene biljčice dobile instant dar s neba.
Nakon dugih šest sati kopanja i sađenja, zaputili smo se u obiteljsku kuću našeg domaćina gdje nas je čekao prasadam- hrana blagoslovljena vedskim mantrama, ritual koji se kod hindusa redovito radi. Jeli smo fini grah-čušpajz, svježi sir s bučinim uljem i kaparima, zelenu salatu, domaće kiflice i u veseloj atmosferi zadovoljno klopali i razgovarali. Negdje poslije 6 sati krenuli smo nazad za Zagreb, umorni, ali ispunjeni te smo počeli s planiranjem novog izleta. Idući će, čini se, biti isključivo rekreativno-turističke prirode gdje će nas domaćin provesti po tom lijepom gradiću i upoznati nas s ostalim prirodnim ljepotama - parkovima, jezerom, šumom i mjestom gdje smo planirali zasvirati malo, no na kraju su nas vremenske prilike i količina posla odvratili od tog nauma.
Priroda, rad u prirodi i vesela, pozitivna ekipa ispunili su mi dan do mjere da ni današnji muskulfiber nije dramatičan usprkos tome što mi otpadaju leđa i noge.
Oznake: priroda, farma, Poljoprivreda, odmor
komentiraj (12) * ispiši * #
Promjene
nedjelja , 11.09.2016.Na novom poslu su prošla dva tjedna. Stvar je krenula jako loše, toliko loše da sam znala doma doći i briznuti u plač jer nisam imala ideju kako i za što se primiti. Bilo mi je jasno da sam potpisala za rad u kaosu. Srećom, nakon dva tjedna malo je bolje. Bar u toliko što postoji konkretan dio posla koji mogu napraviti, a i došla sam u stanje da me boli kurac. Živci su mi ipak draži.
Danas moji idu na vikendicu. Imamo tu prekrasnu kućicu na brežuljku, no otkako je stari dao petama vjetra i odlučio naći novu ekipu u duhovnom svijetu, fali nam muška ruka. Deda je prestar i ne može se baviti svojim negdašnjim remekdjelom- ta je kućica plod njegovog osobnog rada.
Sjećam se kad sam bila klinka, znali smo ići svaki vikend gore i meni je to išlo na živce jer sam bila sama sa svojima, a djetetu treba neko društvo. Onda kada sam mogla nisam bila oduševljena, a sada kad sam oduševljena, ne mogu. Priroda je rajska, brda, šume, livade, pokoja kuća niže uz cestu, no u biti osim planinara i izletnika, mir Božji.
Išli smo mi ponekad na to divno mjesto no pred godinu dana su se tamo pojavili stršljenovi. Moja majka ima alergiju na ubod ose i nije nam baš bilo do igranja s njenim životom.Otišli smo prošli vikend da stavimo oglas za prodaju i dok su mama i baka i tražile na pomoćnoj kućici mjesto za oglas, iz daljine sam gledala kako 2-3 stršljena lete oko njih. Nismo se dugo zadržali jer nam je svima bilo prilično nelagodno tamo biti.
Susjed je navodno sredio dva gnijezda koja su, prema slikama, ogromna i rekao da je problem uklonjen. Ja se stvarno nadam jer bilo bi lijepo opet otići gore, brati kestene sada kad bude sezona, prošetati rajskim krajolikom.
Inače za borbu protiv stršljena dobro je imati flašu u koju se stavi malo pive, malo vode i šećer ili med.
Oznake: priroda, stršljenovi
komentiraj (3) * ispiši * #
