Dan za post

nedjelja , 10.12.2017.

Slabo pišem jer nemam ni vremena, a kada napišem post nekim čudom se ne pojavi, kao zadnji put prije koja dva tjedna kada sam se raspisala i sve je klikom na objavu naprosto nestalo. Nisam ni trepnula jer, da je trebalo biti objavljeno, bilo bi. Sada je nedjelja, moj omiljeni dan za pisanje bloga, osjeća se sattva u zraku, nema puno aktivnosti, prohladno je, a opet sunce pomalo zavarava svojim nježnim, a opet blještavim svjetlom. Sve je nekako tiho, prazno, a opet ispunjeno. Dan taman za primiriti se, biti sa sobom, mirovati i odmarati.

Zadnja dva vikenda bila su mi radna i profesionalno i privatno. Za razliku od prošle godine kada mi je radni vikend pričinjavao veliku patnju, sada sam se psihički na njega pripremila i provela ga čak zabavljajući se na poslu. Neke stvari su doista stvar promjene fokusa, a na neke pak utječe više faktora. Poslikala sam nedavno kralješnicu ne bih li eliminirala moguću ozljedu kralješka uslijed jakog udarca i srećom sve je dobro i čitavo, samo imam jedno 4-5 dijagnoza iskrivljenja, što nije nešto pretjerano novo. Počela sam opet vježbati yogu, a jučer sam doživjela prekrasnu gestu jedne suputnice na duhovnom putu koja me samoinicijativno savjetovala i izmasirala, dobro me istegla i rekla da se sve može ispraviti vježbom. Ona je, naime, učiteljica yoge i krenula je vježbati tek s 35, a ja eto, napikavam nešto od 29., s velikim pauzama doduše, ali ima nade i za moja leđa. Odlučila sam ih spasiti.

Stara je nabavila nove stolce na megapopustu crnog petka i zaista dugo nisam sjedila na tako udobnim stolcima. Mekani, a naslonjača takvog da te tjera da se držiš uspravno. I ja sam zadovoljna ulovom. Već je promijenila i stolnjak, stavila je crveni božićni i čini mi se da će ove godine ipak pasti kićenje bora. Mi, naime, kitimo bor prema raspoloženju jer nismo ljudi od tradicije. Osobno volim taj božićni ugođaj kad sve svjetli i gesta darivanja mi se oduvijek sviđala. Ako ništa, čovjek se mora nagraditi (i druge) za uspješni završetak još jedne godine. Bilo je tu puno svega i trebalo je to sve ishendlati. Ja sam isto imala svoj ulov, kupila sam himalajsku lampu o kojoj sam razmišljala već duže. Sada mi navečer baca svoje jarko narančasto svjetlo dok meditiram.

Napravila sam novi korak u životu. Išla sam u nenaklonjenu mi sredinu ovih dana, što je povezano s onom neugodnom situacijom na mojoj inicijaciji. Dosta sam radila na čišćenju tog događaja i nadilaženju negativnog stava prema određenim ljudima. Mislim da sam napravila koji korak naprijed, daj Bože da tako i ostane i da održim dobar stav. Toliko za danas, vrijeme je za baciti se na kakvo štivo.

Oznake: odmor, godišnji, Božić