Kada ti život daje limune, uzmi ih i zafitilji mu ih u glavu

ponedjeljak , 12.12.2016.

Već mi se organizam ukiselio od svih limuna koje mi je život dao ove godine. Naporan si, brate, ali stvarno. Zar ne shvaćaš da ne mogu stalno jesti limune? Ajde koju naranču barem, ništa nije zdravo u tolikim količinama.

Ne ide mi, stari moj. Tu gdje jesam, ne ide mi. Nisam se snašla, osjećam se ko govno. I što sad? Gađat ćeš me trulim limunima dok ne shvatim- što? Što ja to moram shvatiti? Objasni mi, ajde, očito sam slab učenik. Nema neka dopunska? Fakat pokušavam, ali eto, ne mogu. Nisam mogla ni matematiku shvatiti u srednjoj, zapela sam tamo negdje na potencijama, ali dali su mi dva jer sam pokušavala. Ima nešto za dvojku, živote? Halo?

Ili me prebaci. Prebaci me negdje drugdje, ali nemoj me pilati s ovim što mi serviraš jer- ne ide mi. Jebemu mater, nije da se ne trudim shvatiti. Nisam za to očito. Okej? Ili me želiš slomiti? Što hoćeš? Da odustanem? Kako da odustanem? Da sve pošaljem u pičku materinu i sjedim doma i budem depresivna? Meni to nije opcija, ali drugu fakat ne vidim. Ali čekaj, ja već jesam u tom stanju. Počela sam pušiti opet. Više ne vidim svoju pravu vrijednost od toga što sam bezvrijedna tamo gdje si me stavio. Da, tamo sam bezvrijedna. Totalno se kao smeće osjećam.

Je li to neka karma? Daj onda barem neki hint pa mi reci:"Gle stara, zasrala si tu i tu i sad sjedi i trpi." Ali reci to tako da znam pa ću sjesti i trpjeti dok ne istrpim jer zaista ne vjerujem da moram piti ovu tvoju limunadu trulih limuna. Pijem ju čitavu godinu, a zadnjja 4 mjeseca me tjeraš na eksanje. Zlo mi je, jebote. Ne spavam normalno. Uzrujavam se. Ništa me više ne veseli. Jesam li se izborila za život, za faks, za sebe da bi došla do toga da se trebam predati i odustati? Sve poslati u kurac? I što onda?

Da sam religiozna, otišla bi živjeti u neki hram i rekla bi jebi se svjetovnom životu. Ali ne mogu jer ne bih mogla slušati druge sjebane ljude da mi popuju kako trebam živjeti. Mislila sam da je poanta u ljubavi, toleranciji i samilosti, ali ja to dajem, a dobim limunom u glavu. Pa dokle? Daj barem koju krušku pa da mi bude slađe, kad već hoćeš gađati. Ali ne, ti gađaš baš limunima. Jebem li ti te limune više. S pesticidima, gmo, ništa ne vrijede ionako.

Oznake: život, depresija