Neke nove stvari

utorak , 26.07.2016.

Donosim odluke. Naoko zvuči bezveze jer je normalno da ljudi donose odluke, no istina je da se u životu situacije nekad slažu u smjeru u kojem baš i nije lako donijeti odluku. Nakon mog vaganja određene situacije i napokon donošenja odluke da definitivnom zatvaram vrata starom poslu pa i pod cijenu ne imanja novog, pojavio se novi posao. Uskoro krećem raditi i to ono za što sam se školovala. Dio mene strepi jer dolazim bez ikakva iskustva, no dio mene je zadovoljan jer je napravljen korak naprijed i napokon se mogu početi nadograđivati.

Napravila sam osim ovog još neke korake naprijed. Vezane za povezivanje s nekim ljudima i što bi se reklo služenje drugih. To je faktor koji je jako bitan, ne samo kao duhovni temelj Puta na kojemu jesam, nego i moj osobni. Na kraju krajeva, Put i ja si odgovaramo, zato i jesam tu gdje jesam.

U procesu sam popravljanja nekih stvari. Odlučila sam krenuti s onim najbanalnijim, opipljivim, jer tako je najlakše. Kada čovjek krene raditi na konkretnom, opipljivom polju, lakše će otvoriti put ka kompleksnijim slojevima. Moje konkretno, vidljivo polje je laptop. Strpljivo čekam da se nekakav format disk napravi da eventualno snimim dokumente na usb ili DVD (iako ne pokazuje nikakve naznake da ću to uspjeti jer mi već pola sata stoji na istom "formatting 0 bytes") pa da ga odnesem na servis.
Ja sam informatički ne pretjerano upućena osoba. Znam se služiti s nekoliko programa, znam instalirati hrpu nepotrebnih sranja i znam izbrisati neizbrisivo. Moj razgovor sa serviserom danas je zvučao otprilike ovako:"Dobar dan. Jesam li dobila servis za kompjutore? Poštovanje, već sam kod vas popravljala. Imam problem s laptopom. Zapravo, mislim da imam puno problema. Baterija odlazi, kaže on. Ali neće baš ni na struju raditi. Često se gasi sam od sebe ili ga ne mogu ni upaliti. Nekad mi ne radi onaj gumb za paljenje. A radite li vi i potpuno brisanje i ponovnu instalaciju Windowsa?" Ljubazni čovjek koji mi se javio s osmijehom u glasu mi je rekao da ga naprosto donesem. Vjerojatno je mislio "ova žena bi napravila 1008 popravaka, a vjerojatno joj samo treba očistiti ventilator." Ajde, barem sam nekog nasmijala svojim bedastoćama.

Moja dvotjedna viroza nikako da padne u zaborav. Nakon tri dana što nisam baš kašljala, krenulo je opet gušenje po noći, a kašalj je i dalje produktivan kao i prije. Kuru antibiotika sam sredila i sad se uistinu nadam da će se to povući ove godine jer je jako naporno.

Oznake: odluke

I što dalje? Pritisak materijalnog svijeta i unutarnji sukob.

petak , 15.07.2016.

U zadnjim sam se postovima bavila duhovnim temama jer nekako je čitava ova, a i prošla godina protekla u njihovom znaku. Došlo je vrijeme da se ova duša počne baviti tim aspektom koji je čekao dobrih 15 godina da se aktivira. Nekad su periodi iščekivanja prilično dugi. Bio tome razlog splet raznih okolnosti koje su zaustavljale prodor duhovne energije ili naprosto moje postavljanje na noge u ovom svijetu kroz djetinjstvo, školovanje i nekakvo sazrijevanje, žudjela sam se otisnuti u tom smjeru od svoje 12.-13. godine. Evo, i sad sam tu gdje jesam, krenula na svoj Veliki Put, no ostala je otvorena još jedna dimenzija s kojom ne znam što bi- dimenzija svjetovnog života.

U dimenziji svjetovnog života osjećam se kao potpuni luzer. Dijete koje je vođeno inteligencijom i različitošću, koje je bilo uspješno u školi, normalno u socijalnim kontaktima, otvoreno i sa žarom u očima jer je htjelo udisati život i voljeti ga, ostalo je s koferom bespomoćnosti gledati u horizont. Nisam nigdje, ne znam raditi ništa, ne znam kako da nađem posao jer zbog nekih fizičkih uvjetovanosti ne mogu npr. biti konobarica, nemam nikakve veze da se negdje zaposlim, a posao koji me može čekati toliko me psihički iscrpio da sam rekla da više to neću raditi.
Živim s roditeljem koji me ne može vjerojatno smisliti jer misli da sam vreća puna sanjarenja dok nam se zalihe za hranu tope. A ja ne znam kako da to zaustavim.

Pred godinu dana prekinula sam trogodišnju vezu sa situiranom osobom jer nisam mogla podnijeti raskol u duhovnim dimenzijama, iako bilo je tu još toga poput sasvim drugačijeg životnog stila. Kad je netko sportaš, asocijalan, zatvoren i emocionalno indiferentan, a ja umjetnička duša, otvorena, društvena, razgaljena i razvaljena u vlastitom emocionalnom oceanu, to se ne može preklopiti usprkos svim uloženim naporima. Viđali smo se dva puta tjedno u prosjeku, sve neke kave, nikad skoro otišli nekamo kako spada zajedno do prošle godine kada smo nakon tri godine veze prvi puta otišli skupa na more. I bilo nam je dobro, no meni nije bilo dobro oko stvari koje sam spomenula i odlučila sam to prekinuti. Karmička lekcija je odrađena, glumci su već u drugim ulogama.

Rekla sam samoj sebi da iduća veza ako će je biti mora biti po svim mojim standardima i da neću kompromise. A moji standardi su sljedeći: osoba s kojom jesam mora bit moralna, dobra (pod ovim mislim da ima osjećaja za druge i svijet oko sebe), da je vesele prirode, da je filozofski duboka i duhovno orijentirana, da pokazuje emocije.
Ja nudim to isto, jedino me veselje malo jebe, nekako sam zapela u crnoj rupi zbog trenutnih okolnosti.

Što se posla tiče, obići ću neke institucije za koje mi je vezana struka i tu napraviti neke korake. Ako ne nađem ništa do rujna, zaista ću razmisliti o tome da kontaktiram neke ljude da me pošalju u ašram u inozemstvo jer em ću biti potpuno beznadna, em ću od doma osjećati hrpu pritisaka i onog "mogla si barem ovo raditi za 2500 kn". Da sam mogla, bi, ali znam koliko me ovaj posao psihički izmoždio, koliko mi je dao osjećaj stagnacije i ludila u nemogućnosti da krenem naprijed. Neke stvari izgledaju izvedive dok osoba sama nije u toj situaciji.

I tako, sada dok liječim gripu koju sam pokupila na retreatu, razmišljam što da radim, ja luzer ili ja isposnik, ili ja izgubljena duša u svemiru mogućnosti koje ne umijem zgrabiti svojim rukama.

Ne znam, zaista ne znam kako da si osvijetlim crninu koja me obavija kad se nađem pred pitanjima egzistencije.

Oznake: egzistencijalna kriza, nemoć, tuga