Kraj svibnja

srijeda , 31.05.2017.

Slobodan dan i već sam napravila toliko toga što me ispunilo. Dobro, vađenje krvi me nije ispunilo nego ispraznilo, ali dobra stvar dogodila se i u labosu - po prvi puta sam došla odmah na red, a ne nakon minimum pola sata čekanja. Obično je u mom kvartu uvijek gužva, ljudi se ovdje vole pikati pa često posjećuju dežurni labos. Ja sam išla provjeriti jesam li sad manje umorna ili ću morati žvakati čavle da nadoknadim željezo.

Podne je bilo baš savršeni trenutak za krenuti na vožnju biciklom. Gdje ćeš bolje, glavobolja, a vani 30 u hladu! Neka, neka, klin se klinom, rekli su naši stari. Dovezla se do Jaruna i otišla na svoj najdraži spot - birc s drvenim plaža-stolcima i drvo-stolom, zavalila se ko žena i naručila kavu. Usput nazvala frenda u Puli s kojim redovito pijem virtualne, tj. mobilne kave i taman smo se zanesli u razgovoru kad se pojavi Gobac s kamerama. Rekoh, sranje, simpa je meni Gobac, ali izgledam previše alternativno za svoje godine, a kako obično završim na tv-u ni kriva ni dužna, htjedoh pošto-poto to izbjeći. Srknula do kraja kavu i otišla još malo prođirati pa doma bolesnoj majci napraviti ručak. Majka se odlučila odmoriti od kauča u dnevnoj i preseliti se u spavaću pa je to riješila visokom temperaturom i sinusima. Sranje, najgore je kad ti glava puca..

Uhvatile me misli o opcijama koje će se uskoro pojaviti pa malo kalkuliram, filozofiram, mjerim, kratim itd., no past će mi već nešto na glavu (ne i sunčanica, nadajmo se). Tražim i dalje žrtve za košarku na otvorenom, no čini se da su takve duše već u redu za reinkarnaciju pa ništa od toga. Razmišljam i o moru, to su sada ti dani...još manje od mjesec dana do godišnjeg, pitanje je koliko dugog.. jučer mi je prijatelj rekao da trebam otići u Indiju jer mi je na licu vidio nevjericu prema stvarima o kojima je pričao. Umorna sam od pastoralnih slika duhovne realnosti i pokušaja afirmacija za koje nisam spremna. No dobro, sve je to dio procesa, zar ne?

Jedna jako mi draga od jednog od najdražih bendova, savršena za srijedu popodne..

Oznake: Jarun, bicikl, odmor, Paradise Lost

Majka Priroda

nedjelja , 21.05.2017.

Jučer mi se ostvarila želja za dugim i jakim kontaktom s prirodom. Prijatelj ima farmicu u Lipiku pa nas je zvao na sadnju batata i drugog povrća. Nije nas bilo puno, tek devet, no u 5-6 sati smo uspjeli posaditi 3500 batata i 1000 sadnica hokaido bundeve. Osjećaj zemlje pod bosim stopalima bio je veličanstveno iskustvo nakon toliko dugog izbivanja iz prirode. Energija Zemlje, rad koji ima svrhu i smisao i čiji rezultat će se vidjeti kad plodovi budu spremni za skupljanje, ispunili su me životom i osjećajem mira i zadovoljstva. Um je pročišćen od briga, tijelo iako izmoreno, izdržalo je aktivnosti na koje nije naviklo a koje je sa zadovoljstvom obavilo. Nije smetala ni jačina sunca, a tek što smo završili pala je kiša tako da su tek zasađene biljčice dobile instant dar s neba.

Nakon dugih šest sati kopanja i sađenja, zaputili smo se u obiteljsku kuću našeg domaćina gdje nas je čekao prasadam- hrana blagoslovljena vedskim mantrama, ritual koji se kod hindusa redovito radi. Jeli smo fini grah-čušpajz, svježi sir s bučinim uljem i kaparima, zelenu salatu, domaće kiflice i u veseloj atmosferi zadovoljno klopali i razgovarali. Negdje poslije 6 sati krenuli smo nazad za Zagreb, umorni, ali ispunjeni te smo počeli s planiranjem novog izleta. Idući će, čini se, biti isključivo rekreativno-turističke prirode gdje će nas domaćin provesti po tom lijepom gradiću i upoznati nas s ostalim prirodnim ljepotama - parkovima, jezerom, šumom i mjestom gdje smo planirali zasvirati malo, no na kraju su nas vremenske prilike i količina posla odvratili od tog nauma.
Priroda, rad u prirodi i vesela, pozitivna ekipa ispunili su mi dan do mjere da ni današnji muskulfiber nije dramatičan usprkos tome što mi otpadaju leđa i noge.

Oznake: priroda, farma, Poljoprivreda, odmor

Komunikacija naša svagdašnja

nedjelja , 14.05.2017.

Nakon prekrasne, duhovno ispunjavajuće večeri, sjela sam se s dvojicom sudionika programa na cugu. Jedan mi je donekle blizak, znamo otići na cugu, simpatičan je tip i premda je bivši udvarač nekako smo uspjeli ostati okej usprkos mojoj nezainteresiranosti za išta više od prijateljstva. Drugi je pak tip kojeg sam nedavno upoznala među tom ekipom, simpatičan naoko, ali beskrajno zajebantski nastrojen prema meni do te mjere da misli da može biti jako direktan i savjetovati mi svoje, za mene krive poglede na život.

Naime, taj si je momak broj dva, osim što se buni kada puno pričam nakon što me nešto pita - a jebiga, da, ja puno pričam i volim puno pričati, a pogotovo ako me se konkretno i pita nešto (imam opravdanje natalne karte u kojoj mi je atma karaka Merkur) uzeo za slobodu da mi predloži uzemljenje jer mi koji puno pričamo smo valjda neuzemljeni - pa da, usta spadaju pod grlenu čakru, uzemljenje spada pod korijensku, no to uzemljenje njegovog tipa nije ni manje ni više nego - muž i dijete! Pitam ja njega da zašto on misli da bih ja pristala na takav život i kažem da je to nešto što mi doista nije na kraju pameti. Ne interesira me ni muž ni dijete i da mi zapravo takvi odnosi ometaju rad na sebi. Na to dobim da sam sebična jer kako ja mogu htjeti slobodu, a ne dijeliti svoje interese s nekim.

Moj Merkur jedva dočeka da nastavi pa mu kažem kako bih radije živjela sama u špilji nego uz sebe imala nešto što sam već iskusila - osobu sa sasvim druge planete s kojom ne mogu paralelno hodati kroz život. Pa i pod cijenu samoće. Jer ako mi ne funkcionira komunikacija onda nema ništa od tog odnosa. Na to se on počne smijuljiti i cerekati i pita me je li ta moja komunikacija monolog ili dijalog, misleći pritom opet kako ja mogu izgovoriti puno rečenica u kratkom periodu i izbaciti tonu misli koju moj hiperproduktivni um kreira. I ja se kiselo nasmijem, jer da, to po prirodi mogu, dok očito ne mogu s muškarcima na zelenu granu. Naime, njihov tj. ovakav mentalni sklop (velim njihov jer sam se u zadnje vrijeme susrela s mnogima koji prate ovakav vid ponašanja) u kojemu oni imaju limitiran broj rečenica kojima u razgovoru izlaze van dok su teme ipak malo kompleksnije prirode od onih "što voliš slušati" ili "gdje izlaziš"meni nikako ne može odgovarati.

Zamaraju li se ti ljudi komunikacijom? Srela sam ja i pripadnike muškog spola koji imaju i te kako bogat unutarnji svemir pa time i vergl od uma i jezika kao i ja, no oni su doista rijetkost. Ono što mi nije jasno je zašto me pitaš pitanje ako ti se ne sviđa to što ću ti na njega zapravo jako konkretno odgovoriti?

Druga stvar je da mi je ukazao na moj odnos s ocem. Čovjeku nisam ni u jednom trenutku spomenula oca, o meni ne zna ništa osim kakvu muziku slušam i da volim svirati. No, predložio on meni da poradim na odnosu s ocem. Ja mu kažem da mi je otac pokojni već šest godina i da nemam što raditi na tome. Spominje on nekakvo iscjeljenje jer ljudi koji su takvog stava kao ja - da ne želim i ne maštam o familiji s djecom, očito imaju problem što nisu imali dobar primjer doma. Velim ja njemu da je moja familija uglavnom dobro funkcionirala osim što mi je stari umro i da je zapravo, za razliku od većine drugih familija, u mojoj komunikacija bila izuzetno važna stvar i moji roditelji su konstantno razgovarali o svemu - životu, duhovnosti, problemima, radostima. Onda više nije imao što reći osim da ako smatram da nešto trebam iscijeliti, da iscijelim. Velim mu da ne vidim za to potrebu i pitam ga a što je s njegovom familijom kada meni tako žustro ukazuje na moju. Naravno, on je iz rastavljene obitelji. I naravno, on nije u vezi, a očito bi želio biti.

Za razliku od toga kako inače znam reagirati prema takvim tipovima, jučer nisam bila svadljiva nego sam rekla kako stvari stoje. Doista nisam u fazi da razmišljam o suživotu s nekim dok mi osnovne egzistencijalne postavke nisu na mjestu- stalni posao, unutarnji mir i perspektiva. I doista nisam tip osobe koji će zbrisati nekome u zagrljaj samo da se riješim svog solo statusa jer je to društvena postavka koju većina ispunjava i to nekim propisanim slijedom. Ono što me zanima je zašto meni netko ima potrebu uopće predlagati takve stvari? Kojim pravom? Kojim motivom? Pa ne znaš gotovo ništa o meni. Možda i imam nekog, a ni ne znaš. O čemu se tu radi?

Oznake: komunikacija, odnosi

Koliko su ljudi oko nas doista iskreni?

nedjelja , 07.05.2017.

Razmišljam baš kako ljudi nisu skloni biti iskreni i jasno reći što misle i kako se osjećaju. To uvidim svaki puta kad se nađem u situaciji da jasno i glasno iznosim svoje stavove i osjećanja, a oni tad ustuknu jer se s time ne žele suočiti. Jedno je biti pažljiv da ne povrijediš drugu jedinku, no drugo je biti neiskren i licemjeran, praviti se da si tu za nekoga kada nisi i ne talasati, jer su te učili da ne treba talasati. E, pa ja talasam. Redovito i nastavit ću u tom smjeru.

Svjesna sam da se nekada nepotrebno uznemiravam i impulzivno reagiram, no ako ništa, uvijek sam spremna raščistiti nelagodnu situaciju. Nažalost, ispada da sam među rijetkima jer u većini mojih odnosa, druga strana to nije spremna učiniti. Moja potreba da ispravim nevaljano i ukažem na problem često bude dočekana direktnim udarcem vrata u nos. Možda je vrijeme da to prihvatim. Da prihvatim činjenicu da ljudi ne žele stvari popravljati niti rješavati, već da samo vole imati dojam da stvari postoje oko njih. Ne znam kakav im to osjećaj pruža, no očito zadovoljavajući čim ne rade drugačije.

Spadam u one koji imaju dobru intuiciju no istovremeno veliki manjak samopouzdanja (ne znam iz kojeg razloga, vjerojatno neka autodestrukcija iz prošlih života) pa često ugušim tu svoju intuiciju slabim samopouzdanjem. Ovoga puta stvari su se počele mijenjati, alarm koji je zablinkao u par navrata uočen je od mog unutarnjeg oka i postavila sam stvari na određenu razdaljinu. Sada se pojavljuju situacije koje su se negdje zakuhale, ali budući da nemam povratnu informaciju o tome gdje je kvar te budući da sam davnih dana dobila signale za oprez, mislim da se s tim ne trebam puno zamarati. Možda me doista sve vodi ka onome - uzdaj se u se i u svoje kljuse jer sve ostalo je rasipanje vlastite, dragocjene energije. Ljudi će uglavnom biti prijetvorni i komotni, ja ću uvijek biti impulzivna i direktna pa neka onda sve ide svojim tokom, kao i uvijek.

Oznake: iskrenost, odnosi