Modni zamorac

Ljeto 1539. godine. U ovom se trenutku Henry VIII. želio ponovo oženiti da bi osigurao nasljednika engleskoj kruni. Iz prijašnjeg braka, sa Jane Seymour, imao je sina Edwarda koji je bio slabašno i boležljivo dijete. U razgovoru sa savjetnicima otkrio je Anne, mlađu sestru Vojvode od Clevesa koji je bio važan savjetnik u slučaju katoličkog napada na Englesku. Prilično zainteresiran za Anne, Henry je naredio slikaru Hans Holbeinu mlađem da naslika nekoliko portreta buduće mlade, ali da bude realističan.



Henry je kod žena cijenio visoko obrazovanje i sofisticiranost, ono što je Anne nedostajalo; ona nije imala nikakvo formalno obrazovanje, ali je bila dobra u ručnom radu i voljela je kartati. Znala je čitati i pisati, ali samo na njemačkom. Ipak, Anne je smatrana nježnom, čestitom i poslušnom; kvalitete koje su je učinile prikladnom za buduću Henrievu ženu.

Francuski poslanik, Charles de Marillac, opisao je Anne kao visoku i vitku, ''osrednje ljepote, ali samouvjerenog i odlučnog izraza lica.'' Imala je svjetlu kosu, a često je rečeno, i ljupko lice. Englezima je djelovala tmurno i prestara za svoju dob. Holbein ju je naslikao visoka čela, teških vjeđa i istaknute brade.



Nakon što je promotrio portrete i naslušao se o njenoj ljepoti od dvorjana, odlučio ju je oženiti. Kada je dvadeset četiri godine stara Anne stigla brodom u Englesku, kralj ju je željno očekivao na doku, no, na čim ju je ugledao zaključio je da je neprivlačna. Čak je i primijetio ''Nije tako blijeda kako su mi obećavali.'' Henry je žarko želio izbjeći vjenčanje, ali to je bilo nemoguće bez da masivno uvrijedi njenog brata.

Vjenčanje je, uz nezadovoljstvo obiju strana, ipak održano 6. siječnja 1540. godine u Palači Placentia u Greenwichu. Na Annin je prsten stajalo ugravirano ''God send me well to keep''.

Nakon raskošne gozbe par je u pratnji povorke otpraćen do bračnog kreveta kojeg je zatim nadbiskup Canterbury posvetio, a dvorske dame posule ružinim laticama i namirisale parfemom. Anne, u tankoj lanenoj spavaćici s prstenom na ruci, dvorske su dame otpratile do postelje. Dvorske su dame bile Catherine Howard (buduća Henrieva žena i sestrična Anne Boleyn) i Lady Jane Rochester.

Ono što se dogodilo slijedeće bilo je predmet mnogih lascivnih spekulacija na dvoru. Henry je tvrdio da je učinio sve što je mogao, a Anne je uvredljivo reagirala, okrenula se i zaspala. Slijedeće je jutro komentirao ''Ni prije mi se nije sviđala,ali sada mi se sviđa još manje.'' Rekao je također da ju je ostavio u djevičanskog stanju u kakvom ju je našao.

Brak je bio kratkog vijeka, iako se Anne svojski trudila što bolje naučiti engleski i uklopiti se u dvorski život. Brzo je impresionirala dvor svojim kartaškim vještinama, a to je i ublažilo Henrievo gnušanje koje je osjećao prema njoj. No, kraljevski brak je i dalje ostao nekonzumiran, a izgleda da je Henry bacio oko na drugu damu i to, ni više ni manje, Anninu dvorsku damu Catherine Howard.

Zbog konačnog obostranog nezadovoljstva ovim brakom, Anne je naređeno da napusti dvor 24. lipnja iste godine. Nju je ova vijest obradovala jer je strahovala da će završiti na stratištu kao njena prethodnica, Anne Boleyn. Devetog srpnja brak je napokon razriješen zbog nekonzumacije, a već 28. srpnja kralj je oženio bivšu Anninu damu, Catherine Howard.

Anne je kasnije imala prilično dobar život - dobila je velikodušnu mirovinu i nekoliko dvoraca, uključujući i Hever Castle u kojem je odrasla Anne Boleyn. Na kraju je postala dobra prijateljica s Henriem. Na dvoru je i dalje bila lijepo dočekana, a nakon smrti Catherine Howard čak se pričalo da bi Henry i Anne bili voljni probati još jednom, ali to se nikada nije ostvarilo.

Za dlaku je izbjegla strašnu sudbinu njene prethodnice, a kako joj je malo nedostajalo...

Oznake: vjenčanja, Anne of Cleves, Henry VIII.