Modni zamorac

Velika kneginja Olga Nikolajevna (15. studeni 1895. - 17. srpanj 1918.) bila je najstarija kći Nikolaja II. i njegove žene Aleksandre.



Olga je imala tri sestre: Tatjanu, Mariju, Anastaziju i brata Alekseja. Njena prabaka po majci bila je kraljica Viktorija. Olgu su većinom zvali po nadimcima ''Olishka'' i ''Olya''. Olga je bila najbliža sa sestrom Tatjanom; one su dijelile sobu, odijevale se isto i na dvoru su bile poznate kao ''veliki par''. Kao i njena braća i sestre odgajana je skromno i jednostavno; spavali su na tvrdim krevetima, osim ako su bili bolesni, i svako su se jutro kupali u hladnoj vodi.



Od ranog djetinjstva bila je poznata po suosjećajnosti i želji da pomogne drugima, ali također i po temperamentnosti, iskrenosti i ćudljivosti. Njeni tutori opisuju je kao pametnu, snalažljivu i samoinicijativnu djevojčicu brzog shvaćanja. Tijekom jednog sata povijesti zaključila je da joj je drago što živi u današnje doba, a ne u prošlosti kada su ljudi bili okrutni. (Ova je primjedba ironična s obzirom na zatočeništvo Romanovih i način na koji su smaknuti.) Olga je voljela čitati i za razliku od svojih sestara uživala je u učenju i zadaćama.

Prema njenoj guvernanti, Olga nije razumijela vanjski svijet zato što je živjela zaštićeno i zatvoreno. Ona i njene sestre nisu shvaćale vrijednost novca. Mlada Olga jednom je pomislila da joj je trgovac šeširima koji je posjetio njihovu palaču došao pokloniti šešir.



Zbog svoje tvrdoglavosti nije se naročito slagala sa majkom koja je od nje očekivala da bude mirna i poslušna. S druge strane, oca je idealizirala te je nosila ogrlicu sa likom svetog Nikole. Kao i njene sestre uživala je u plivanju i tenisu a posebno u dugim ljetnim šetnjama s ocem.

Njenu temperamentnost zapazili su i na dvoru ''sa sedamnaest godina bila je prava šiparica (flapper)'' pozivajući se na njene grube manire i naklonost razigranim igrama.

No, kako je postala zrelija, inspirirana svojim religioznim odgojem, počela je pomagati siromašnima i pridružila se Crvenom križu. Na dvoru je zatim zapamćena kao ''dobra, s gotovo anđeoskom ljubaznošću.''



Olga je imala kestenjastu kosu, jarko plave oči, okruglo lice i uzdignuti nosić. Smatrana je manje lijepom od Tatjane i Marije iako se njen izgled poboljšao kako je odrastala ''Kao dijete bila je obična, sa petnaest bila je lijepa.'' ''Bila je nešto viša od prosječnog, svježeg tena, dubokih plavih očiju, s mnoštvo svjetlih kestenjastih lokni i lijepih ruku.''



U isto doba kada je mlada Olga uživala u nevinom koketiranju, društvo je šuškalo o njenom budućem braku. U studenom 1911. održan je bal u čast njenog šesnaestog rođendana i ulaska u društvo. Njena kosa je podignuta po prvi puta a njena prva balska haljina bila je ružičaste boje. Roditelji su joj poklonili dijamantni prsten i ogrlicu sa dijamantima i biserima za rođendan kao simbol da je postala mlada žena.

Kao njene potencijalne muževe nabrajalo se Edwarda VIII. kao i Aleksandra od Srbije, no Olga se željela udati za rusa i ostati u domovini. Jedna od njenih prvih ljubavi bio je Pavel Voronov, mladi oficir no, on se kasnije oženio i zaboravio na Olgu. On je na slici dolje:



Vrijeme prvog svjetskog rata bilo je najtužnije doba Olgine mladosti kada se prvi put susrela sa nasiljem i stradavanjem. Zajedno sa sestrama požrtvovano se brinula za vojnike, no njene senzibilne, ćudljive živce ubrzo su uništili loši uvjeti, rat i umirući ljudi. Odustala je od njegovanja vojnika i posvetila se nadgledanju bolnice jer je sama postala ''premorena, anemična i nervozna.''

Olga je dobro poznavala političko i financijsko stanje države za vrijeme rata i revolucije. Također je znala koliko je ruski narod mrzio njenu majku i oca. Čini se da je bolje razumjela situaciju u cjelosti od svih drugih, pa čak i svojih roditelja. Slutila je gorku sudbinu koja im predstoji, a posljedice su bile tuga i zabrinutost.

Uhićeni su tijekom Ruske revolucije i zatočeni u svom domu u Carskom selu. Sestre su dobile ospice, a Olga i upalu pluća. Atmosfera je bila grozna, a neizvjesnost nepodnošljiva. Olga je zapala duboko u depresiju i znatno je oslabila. ''Bila je mršava, blijeda i djelovala je bolesno.'' prisjećao se jedan od čuvara.

S preseljenjem u Ekaterinburg, sudbina im je postala neizbježna. S noći 16./17. srpnja svih sedam članova obitelji je pogubljeno.



Njeni čuvari prisjećaju se da je ponekad šetala vrtom ''gledajući sjetno u daljinu, svjesna događaja koji će slijediti...''

Oznake: La femme, Olga Nikolajevna Romanov