MODESTI BLEJZ

Obratite pažnju na ovog padobranca u crvenoj kapici - e pa ovaj Crvenkapić je pravi pobjednik ovogodišnjeg Eurosonga!
Tip je hrabro uletio u koridu i pokvario (po meni popravio) koncept španjolskoj ekipi kad je bal nek´ je...
Jedino mi žao što nije bio - golać, kao što takvi golišavi uletači znaju već biti na nogometnim tekmama...
...ah uvijek nam ostaje nada za dogodine

I kako to već u nas ide, nakon reda kruha i fažola, red je i za red igara... nezahvalno je ovako usuho i na neviđeno išta govoriti, jer se tek u samom finalu, na vrućoj pozornici pod svjetlima reflektora, vodi ona isklična, da se tako izrazim - silikonoločna bitka prsa o prsa na ogoljelom grudobranu Eurosonga, no letimičnim pregledom/preslušom prvi dojmovi su sljedeći…

Dance divizionen

Nekima će se na Francusku zacrniti pred očima, jer su po običaju sto godina ispred trendova Eurosonga, no tko zna što sve može biti krhko je znanje, ale-ole-ole…
...a neki će na Veliku Britaniju problijediti od muke, jer su po običaju sto godina iza trendova Eurosonga, no tko zna što sve može biti krhko je znanje, ajoj-ajoj-ajme…
O Moldavijo o Colonio moja!
Po običaju kao i svake godine Albanija udara žestok ženski ritam. Joj Indira sva si vražja svuda te ima, onaj te Narcisoid samo sputavao, dobro da si ga znogirala…

Komadi-zonen

Ove godine komada više nego ikad, radujem se razdrljenim košuljicama i preuskim majičicama ko´ Šukerkrmče novom kreditu
Iako Španjolca stalno jubitu-biraju, ali jao od pjesme ne čujem ni p, stoga odmah na neviđeno vidim da je u mladićići-ću stvar, biće tu još svašta, curice će da vrišteeeee…
I Izraelčić isto tako, Milo Dijete al´ brate ko´ da umire, dečko daj se sToljaj…
Norvežanin pak´ kooooomad u operi! Opet violine…
... i još jedan koooomad u operi, no ovaj put ruski izgubljen i zaboravljen!
Još jedan hrvatski misterij ´kamo je nestao Igor Cukrov?´ je razriješen – evo ga, zagubio se u Poljskoj…
A Grci i ove kao i svake godine žestoko muški udaraju žestok balkanski macho ritam, opa-opa-opsasa… bugarski Bradić Pittić ih ritmovno prati u stopu… Rumunji isto tako al´ u duetu… te Litavci koji se zdravo zezaju na svoj račun...
Dok Turci nisu na muci jer imaju modernu rokeriju i mladićići-će, više njih, dječica će da šize, dječica glasuju, jul si… i Turaka se treba čuvati govorio je još Marko Marulić ali ga baš i nisu slušali

...a međ´svima ovaj totalno kul, simpa, nepretenciozan mali Belgijac koji postade mi miljenče pa se pitam griješim li biram li ovaj paolo-nutinijevski glas mjesto ogoljenih prsa? Utjehe nema u komadu

...no čast i glasu i prsima, al´ fav-fav-favorit međ´ svim tim komadima je definitivno neutrinjo Švicarac, to naprosto iskače iz gomile, ma gle taj personaliti, gle tu osobnost, o konkurencijo pojedi se!

Duffy/Amy/Dido/Gossip girl-power divizionen

Mudri Šveđani opet igraju na blondinu, ali ovaj put bezzssissnu super simpa-simpa strašno-simpa wunder-kindericu s talentom, moderno dopadljivo i sve to skupa na kvadrat, troć-broć…
I Ukrajina šalje wynehouse-avril-lavigne blondu, ali neće je ekipa ubrat nema šamse, pre-je-depra…
YouTube isfavorizirana curka iz Njemačke sve je to, talent, glas, pa i još više, nije blond, ali ima vremena…
A latvijska blonduša pita zašto, zašto, zašto - i ja se pitam ta zašto pobogu???

Fatal-fur-men-zonen

Tko kaže da mala Batelićka ove godine neće na ´vroviziju, pa evo je mala piva khm da piva za Gruziju... a oti krajevi i inače imaju zanimljivu prso-pektivu, preporučam(se) lijepo...
Azerbejdžanka mala lipa, puno smišna i šesna…
Armenka mala lipa puno smišna i seksna… ...ovo inače nije pobjednička pisma, ali ljudi moji tko je uopće sluša

Pretenciozonen

Inače pothranjeni Island ove se godine čenđao s inače prehranjenom Maltom, jer sve je u teži-ravnoteži, al´ eto što se desi kad zakažu vulkani…
...i talent, jer dragi Portugalci i glazbeno nadareni Irci kao i mi Hrvati već odavno eurovizijski pogubljeni lutaju po stazama stare slave i u očaju se okreću starim provjerenim pobjednicama – al´ uzalud im trud glasači, nema više lako-ćemo-Đoni-Logana…

Ali ah. To je rekla i Cicciolina nudivši svoje usluge (da ne kažem rupu) za mir u svijetu, pa ga opet (Mir) ni u svemiru nitko nije hebao, samo je nju totalno sjebao crne su crne te svemirske rupe.

Cincinat, rimska legenda, utjelovljeni ideal svih rimskih vrlina ratnik koji se nesebično odazvao pozivu domovine, a zatim svojevoljnim odlaskom na selo povukao iz javnog života i utjelovio ideal domoljublja.

PRIČA

U davna vremena, nedaleko od grada Rima, živio je čovjek po imenu Cincinat. On je nekada bio bogat i ugledan, i na visoku državničku položaju u Rimu. No postupno je izgubio i položaj i bogatstvo, te se povukao na selo gdje je živio od rada svojih ruku. U ona vremena - a to je bilo godine 458. prije Krista - poljodjelski se rad nije smatrao sramotom. Cincinat je bio mudar i pravdoljubiv, pa su mnogi dolazili k njemu po savjet. Njegovi su susjedi znali govoriti: “U nevolji si? Pođi do Cincinata. On će ti pomoći.”
Nedaleko od Cincinatova sela, u planinama, živjelo je poludivlje pleme, koje je često presretalo putnike, da bi ih pljačkalo i ubijalo, a znalo se okomiti i na rimske vojne odrede. Ti su napadi uzimali sve većega maha. Jednoga dana, kroz planinu je prolazila četa rimskih vojnika. Na četu se iznenada obrušila lavina kamenja. Divljaci su napali vojnike, zatvorivši
oba izlaza iz tjesnaca. Samo se dvojica vojnika uspiješe probiti iz obruča. Oni su svom brzinom odjahali u Rim, gdje su gradskim ocima predočili nesreću koja je zadesila četu. Zaklinjali su ih da pošalju pomoć, inače će vojnici izginuti, a divljaci će napasti Rim. Ali Rim u ono vrijeme nije bio ni velik ni dobro utvrđen grad i još nije imao moćnu vojsku. “Koga poslati?” upitaše preplašeni gradski upravitelji. “Imamo samo gradske stražare i golobrade mladiće. I tko će voditi tu nejaku družinu?”
Svi su šutjeli. A tada se netko oglasi: “Pođimo do Cincinata. On će nam pomoći.”
U velikoj brzini odjahaše u Cincinatovo selo. Zatekoše ga gdje ore svoje polje. Smjesta Cincinat prestade orati, ljubazno ih pozdravi i zapita čime im može pomoći. I oni mu rekoše: “Rim je u opasnosti, Cincinate. Ogrni se svojim starim plaštem državnika i prihvati čast rimskoga vođe, jer narod te je izabrao da ga izbaviš iz nevolje. Gradski te oci pozivaju da
smjesta dođeš u Rim i povedeš ljude u bitku protiv divljaka. Jer četa je rimskih vojnika u smrtnoj opasnosti i ne smijemo časiti ni časa.”
Kad je Cincinat to čuo, on istoga časa ostavi plug, pođe u kuću i izvadi plašt iz škrinje, ogrnu se njim i krene s glasnicima u Rim. Kad su unišli kroz gradska vrata, Cincinat nije gubio vrijeme već je prolazeći ulicama izdavao naređenja da se pozovu i naoružaju svi koji su sposobni za borbu. Neki se posakrivaše, ali većina je shvatila da se radi o životu ili smrti i njih i njihova grada. Na trgu se ubrzo okupila četica gradskih stražara i mladića još nevještih oružju, ali spremnih da se bore. Na čelo te čete stavio se Cincinat. Punim su kasom krenuli put planina (op.a. oni ili konji?)
Prolazili su dani. Rimljani su svakodnevno izlazili pred gradska vrata, tjeskobno iščekujući vijesti o ishodu. I onda se dogodilo čudo, nevelika četa s Cincinatom na čelu pobjedonosno se vratila. Oslobodili su vojnike uhvaćene u stupicu. Divljaci su bili potučeni i protjerani dalje u planine.
U gradu je počelo veliko slavlje. Orile se pjesme, vijale zastave. Svi su slavili Cincinata, spasitelja Rima. Svi su mu jednodušno klicali kao vojskovođi i vladaru osloboditelju. Da je htio, Cincinat je mogao prihvatiti vladarsko mjesto, postati kralj Rima No prije nego što je narod imao prigodu iskazati svoju volju i prije nego što je itko održao službeni govor zahvale, Cincinat je predao vlast gradskim ocima i vratio se na selo, svojemu plugu, kojega je ostavio prije šesnaest dana.
Da, Cincinat je bio vladar Rima šesnaest dana, a po molbi naroda.

Domoljublje je obveza... briga za zajedničko narodno, kulturno i društveno dobro, odgovornost za sudbinu ljudi i zemlje, stavljena iznad osobnih interesa i želja, to je ljubav prema domovini, koja se ne iskazuje paradama, već odlučnim radom i žrtvom za njezinu dobrobit. Kroz ljudsku povijest promiču mnogi likovi, koji su spomenici takve ljubavi - kako u bitkama, tako i u miru. Nabrojite neke!

Djeca ne znaju kada se u Hrvatskoj obilježava Dan neovisnosti? Super!
Ne znaju koji se praznik obilježava 30.svibnja? Još bolje, odlično, štoviše - genijalno!
Nisu čuli za Ovčaru i ne znaju objasniti pojam Kraljevstvo Božje? Hm, da, bilo bi lijepo da znaju, ali u ovo drugo s pravom sumnjaju nakon što se desilo ono prvo.
Nije im poznat sastav pisma kojim su se služile Inke? Dobro je ako im je poznat i sastav pisma kojim se služe Hrvati.
Ne znaju koje je afričke države Dodoma glavni grad? Dovoljno da znaju doći do doma svoga.
Ne znaju koji je kemijski simbol za nitrat, a za vodik i ugljik misle da su metali? Svo zlo u tome!
U glazbenom su svi briljirali - e to je prava stvar, odlično! Glazba je plemenita, u glazbi ionako nema zla (osim po tumačenjima cijenjenog i poštovanog glazbenog kritičara magazina Roling Stoun - donkaćune)

Zaključak je da su nam djeca očito pametnija nego što mi mislimo ili što ih država i društvo takvima drže - dakle potpuno neopterećena ili barem na tragu neopterećenosti prošlošću, imenima, politikom i politikom propisanim samo-sebi-bitnim datumima. I hvalabogu na tome.

No da, da ne pomislite kako sam totalno poblunila - ipak sam potpuno svjesna da je neopterećenost (ponekad doista besmislenim) podacima samo eufemizam za (prečesto) elementarno neznanje. Ali opet ne mogu se ne zapitati što bi ta djeca izgubila u svom životu da nikad ne čuju ni za jedan od ovih navedenih pojmova? Ponekad mi se čini da bi samo dobila. I sve slijedeće nove generacije koje bi se okrenule učenju samospoznaje umjesto bubanju pukih faktografskih činjenica.

Zar ne bi bilo dostatno da ta djeca nauče razmišljati svojom glavom, naučiti kročiti svijetom otvorenih očiju, otvorena uma, srca, duha i uha. Živjeti neopterećeno i nezagađeno kojekakvim povijesnim, vjerskim, političkim, nacionalnim repovima - i svima bi nam bilo bolje. Ili kako bi jedan oćalinko kojemu također baš i nije išlo u školi rekao: Imagine i tako to...

PROLOG

Julian Rachlin, jedan od najvećih violinista svijeta, nastupio kao ulični svirač - originalni tekst Branimira Pofuka u Jutarnjem.

EPIZODIJ

Ovaj poduži, no ako za njega imate ´uho´ - i vrlo zanimljiv tekst u Jutarnjem, opisuje hrvatsku inačicu fascinantnog eksperimenta američkog novinara Gene Weingartena od kojega je sve krenulo... eksperimenta kojeg je na jednoj postaji podzemne željeznice izveo uz pomoć poznatog američkog violinista Joshuae Bella, a vjerujem da ste za njega već čuli...

STASIM

Toliko prolaznika a toliko malo ih je stalo...
oprostite mi unaprijed što u ovim (ne)reakcijama prolaznika prepoznajem onaj isti još neugodniji društveni fenomen kad grupa nasilnika i višebrojnijih agresivaca čoporativno maltretiraju i cipelare pojedinca a slučajni prolaznici u većini prolaze, promatraju i ne poduzimaju ništa...
ili kad se dogodi nesreća na autocesti no automobili s pripadajućim im vozačima/putnicima i dalje kraj udesa prolaze, čak usporavajući da bolje osmotre ili mobitelima dokumentiraju krv jer krvi smo uvijek žedni...
pitanje je pri tom tko tu koga vozi...
unesrećeni dotle vapi u pomoć ili naprosto na cesti leži...
i ovdje se prije koji dan desio baš takav primjer ako krivo mislite da toga kod nas nema, odbacilo čovjeka deset metara, promatralo se pomno...
većini se prolaznika nažalost najlakše sakriti iza vela anonimnosti, utopiti u bezličnoj masi drugih te raspodijeliti teret odgovornosti sa svojih ramena na bezbroj neimenovanih ostalih...
pretpostavljam da je ljudska priroda takva, suvišno je nad tim lamentirati...
pri tom se prečesto zaboravlja da kad konačno dođu i po njih/nas - neće biti nikog da se za njih/nas zauzme...
kao što je i konačna posljedica neprepoznavanja ljepote potpuna osamljenost današnjeg modernog i u masi potopljenog čovjeka...

EKSOD

Moram priznati da me cijela ideja i poruka ovog zanimljivog pokusa iznimno dirnula i potaknula na razmišljanje, jer koliko nas je u svijetu danas toliko otuđenom, ubrzanom, ostrašćenom i ostranjenom uopće sposobno prepoznati ljepotu... po svemu sudeći jako malo... utoliko su takvi pojedinci koji prepoznaju ljepotu dragocjeniji jer smatram da su oni ono jedino što drži tkivo ovog duboko povrijeđenog čovječanstva na okupu.
Hvala Hissa. Hvala im. I hvala svakom tko je ovdje zastao i otvorena uha i srca poslušao, svi do jednog ste dragocjeni...

Daklem, mjuzikli. Ne znam sjećate li se kako je nekada Televizija Zagreb imala tu lijepu navadu da redovito, ma barem jednom godišnje, prikazuje mjuzikle i rock-opere - što domaće što strane - i na taj način obrazuje ovaj naš puk koji inače zazire od našminkanih raspjevanih muškaraca u tajicama, a kojima mjuzikli naprosto obiluju. Naime, prosječnom je Balkancu sve to pederluk, pa makar se recimo mjuzikl zvao i "Tiger Woods i 40 banditica".

Duboko sam uvjerena da je zbog istih potisnutih ili nepotisnutih homofobno-šovinističkih razloga i izmišljen taj noviji pojam rock-opera, koji je u biti isti mjuzik(l)ički shit samo što ovo rock zvuči... tvrđe... khm-khm... možda je s(p)retnije reći da konzervativnijima zvuči više mačo, pa kao zbog te tvrde (ahaha) stjenovite riječi rock i kod naoko tradicionalnijih slušača mogu proći i raspjevane tajice, jer rock sve prodaje (pitajte Stonese).

Uglavnom, htjedoh reći da su se starije generacije itekako mogle nauživati kvalitetnih mjuzikala, ako ne uživo onda barem preko tv ekrana (te čak i preuživati jednog filmskog zvanog Moje pjesme, moji snovi), kao i naslušati dobrih songova, i usput štogoda naučiti o glazbenoj povijesti. Dok su ove nove generacije u Hrvatskoj osuđene na neznanje (iako se u zadnjem desetljeću u svijetu upravo događa novi uzlet mjuzikala).

Ono malo hrvatske populacije koja periodično može otići na neko rijetko zagrebačko uprizorenje zapravo svjedoči samo zakašnjelim odjecima starih svjetskih hitova čiji se korijeni vuku još iz 70tih, a koje su zapravo bile najplodonosnije godine za mjuzikl (kasnije će uslijediti objašnjenje zašto je po meni tomu bilo tako)

Kad razmislim, jedini koji su se danas u Hrvatskoj usudili iskoračiti iz tih copy-paste mjuzikl šablona bili su Riječani sa Karolinom Riječkom i Sevkom na čelu parade, iako je i u ovom slučaju bila riječ o starom iz prašine izvučenom djelu, no barem su reinterpretacijom svoga materijala bili originalni i lokal-patriotski orijentirani (ovdje sad zamislite onaj znakić kao na Bajaderi, znak hrvatske kvalitete)

No da se vratim na Televiziju Zagreb, jooooj kako je to dobra televizija bila, koji voditelji, koja kultura, koja dikcija, gdje to sve nestade da mi je znati… dakle ta mi je Televizija (s velikim T bez crtice i coma) svojedobno omogućila prvi put u životu vidjeti i čuti famozni hrvatski mjuzikl, pardon, rock-operu Gubec Beg, po mom mišljenju mjuzikl rock-opera u rangu bilo kojeg svjetskog… Blaće, Pattiera, Lisica, Radojka… joj mili blože koja ekipa, dan danas sva se naježim kad čujem ovo…



A ni Jalta, Jalta sa svojim himničkim finalom i nenadmašnom Sandom Langerholz nimalo ne zaostaje… Neka cijeli ovaj svijet… Znao je Kabiljo što piše, kamo sreće da su ga i slušali, ali tko sluša pjesnike.

To su sve predstave koje, na daskama koje život znače, u svijetu doslovno igraju godinama, ponekad i desetljećima, i uvijek su rasprodane do zadnjeg mjesta, a za slobodno se mjesto treba predbilježiti mjesecima unaprijed. Zamislite samo tu kulturu odlaska u kazalište, pa je usporedite s našom, lokalnom, ako je to uopće moguće.

Osobno bih voljela da i domaća ekipa malo preuzme inicijativu pa krene stvarati nešto svoje, nešto originalno i friško, da ne budemo baš u svemu kao pijani mamići-ćići kojima je profitabilnije za veliku lovu kupiti nekog ostarjelog i ozljedama načetog stranog nogometaša nego uložiti pare u domaće mlade snage i od njih korak po korak stvarati svjetsku klasu. Ili kao što velika Liza Minelli u velikom Cabaretu pjeva: Money makes the world go around...

5. pucanje štipalica
Zašto su tako kratkog vijeka? Baba je lancune višala po dvoru, na golu raspetu žicu, raspetu baš kao sam Gospod Spasitelj, između zapada i istoka, maestrala i tramuntane, topole i smrike, svijetla i tame. A šćipe, klinovi, bile su drvene - i trajale su vječno. I po buri i po snigu i po ledu i po suncu. A ove plastičnjače, potrošne kao Maja Morales, pucaju pod pritiskom.
Ne trpe stegovni postupak.

4. kamenac u pegli
Odakle dolazi? To mi je oduvijek bila tajna taaajna taaaaajna veća i najveća od najvećih tajni Misterija svijeta. S obzirom da ipak koristim destiliranu vodu, antikamenčeva sredstva i onaj štapić u pegli. Sve po uputama a opet sve u krivo - nije mi toliko kamenca milo.
Za bubrige se bojim.

3. skakanje mašine
Kad već mislim da smo se sprijateljile i da će sve proći sa mirom, ona opet pokaže svoju prevrtljivu centrifugalnu narav. Ijaaaaaaa!!! Skače ludo, glumi elektroničnog bika, voli Teksas, divlje dečke, pubove i alkohol. Ali stani veš-prijo stani i ja sam kaubojka, dežuram budno da te zaskočim - nećeš mi uteći.
Ole!

2. kipljenje krem-juhe
Prvi korak litra mlake vode i mešaj.
Drugi korak čekaj da se digne i mešaj.
Treći korak kad zakipi smanji vatru, dodaj vrhnje i mešaj.
Sve je to meni jasno - mešaj, dizanje, vrhnje, mešaj.
Ali opet svaki put prekipi. Sve se mislim...
U njemu je problem
E špakeru stari!

1. nestanak wc papira
Noćna mora. Neispisan i loš scenarij, papira fali da se na njemu piše.
Horor. Triler. Drama. Komedija.
Poslužit će i... The End?

Fizički napadnuta murvička uzgajivačica puževa i glista od hrvatske države očekuje pravdu.
Pravda će doći puževim korakom.

Inače kažu da krave na farmama daju više mlijeka kad slušaju dobru glazbu, pa se pitam što bi bilo da dobru mjuzu puštamo i spužima? Kakvi bi recimo učinci bili da iz pužjeg sokaka cjelodnevno trešti dobra stara suicidalna klasična glazba?
Možda spuži i gliste ne bi obadavali Rahmanjinova, Wagnera ili Verdija ni pet posto, ali ako ništa drugo, možda bi baš ta murvička kukavica koja mlatimudani uokolo sa metalnom šipkom umjesto pameti, nakon prisilnog cjelonoćnog slušanja Mahlerove 5te - dobio inspiraciju pa umlatio samog budaletinu sebe. I eto koristi.
Gliste barem proseravaju humus, a ovaj bijedni maskirani idiot ni to nije u stanju. Pa se onda brate ubij. Manja je šteta. Muzi puža govnaru!

novinski naslovi prenose:

Damir Polančec - 'Koliko sam ja kriv, toliko je kriv i uži kabinet Vlade i HDZ-a'
ccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc... dobro jutro!

'Svi mi nosimo u sebi ponešto od neandertalaca' - zaključak je velikog istraživanja objavljenog u današnjem broju magazina Science.

Ministar Karamarko - 'Na prosvjednike konjima i elektrošokovima!'

Modesti Blejz - 'I jedan konj na čelu MUPa je jedan konj previše.'

Tko sam ja? 24601!
Kada nismo sigurni treba li djelovati - prvo krenuti od Sebe i bez straha stati pred Njih. Postupiti ispravno! Iskoračiti pred sebe/druge i s njima/sobom se hrabro suočiti. Sagledati u istini - Tko sam ja. Definirati u svijesti - Tko sam ja. Potvrditi kroz postupke - Tko sam ja. Biti.
A ako Jesmo, pitanje djelovati ili ne, postaje suvišna i lažna dilema. Čisto srce i ničeg se ne boj.
Drugog recepta za revoluciju i evoluciju, kako svijesti tako i jave, nema. Živili mi!

...dotle jedna bajkovita zemljica tisuću otoka malo sjevernije na Balkanu, čeka svoga Svevišnjeg Spasitelja i njegovo novo kreditno čudo da donese uspješnu turističku sezonu i spasi nespašljivi proračun. O Grčkoj se šuti, jer su u Grčkoj nemiri – zdravo. Pušta se gusta magla izmišljenim problemima tipa navijačko divljanje, huligani na stadionima, europa ili neeuropa, torbice, broševi, eventi i ostale medijske patke… jer ne, ova zemljica nije kao Grčka. Sva sreća da nije kao Grčka, jer je ova bankrotirana zemljica za razliku od bankrotirane Grčke turistička zemljica meda i mlijeka i za razliku od turističke Grčke živi od uspješnog masovnog turizm… hej, čekaj malo…

Znate što? Gledam te crne oblake nad nama i sve nas skupa povinute pod njima kako njurgamo i kenjkamo i zabrinuto mašemo glavama uzdišući nad našim teškim sudbinama i teškim vrimenima i lošom srećom i... znate što još što - ma mrš! Toga mi je pun kufer!
Dosta mi je tog sveopćeg hrvatskog samosažaljevanja i apatizma. Ajmo malo prakticirat ono čovječe ne hodaj malen ispod zvijezda etc. Svjesna sam da ne mogu promijeniti druge, ali borami mogu sebe. Do ključnih društvenih promjena i izmijenjenih stanja dolazi u - glavi, svakog pojedinca ponaosob. A ja sam svoju revoluciju svijesti započela, hoće li tko za mnom odnosno za sobom njegova je stvar, ja se mogu samo nadati pa to ´penso positivo porque son vivo´ i činim...

...a sad da prostite idem drmnit´ jednu ljutu

blog-kolega @neverin je u komentarima ispod odličnog posta Sadako´s apprentica (oba zreli i iskusni blogeri, čitajte ih) naveo sljedeće, citiram:
˝# povečavanje ovlasti policije znači samo jedno a povijest je pokazala što, jednom kada nam budu uveli policijski sat sa dozvoljenjem da murjaci rade štogod žele od osobe koju zateknu u nedopušteno vrijeme, onda će se ljudi pitati kako je došlo do toga umjesto da pogledaju u zrcalo jer ne činiti ništa će napraviti da dođe do toga...
Svo ovo sranje se želi progurat kao kakva borba protiv "nereda"... žele da im damo bianco ček. Sve opasnije počinje nalikovat na v for vendetta...
# pravo pitanje koje ostaje zapravo jest: tko će platiti za pljačku narodne imovine i gomilanje dugova te namjerno vođenje ove "republike"? oni ili mi...˝

I kako to već u nas ide, nakon reda kruha i fažola, red je i za red igara... nezahvalno je ovako usuho i na neviđeno išta govoriti, jer se tek u samom finalu, na vrućoj pozornici pod svjetlima reflektora, vodi ona isklična, da se tako izrazim - silikonoločna bitka prsa o prsa na ogoljelom grudobranu Eurosonga, no letimičnim pregledom/preslušom prvi dojmovi su sljedeći…

Dance divizionen

Nekima će se na Francusku zacrniti pred očima, jer su po običaju sto godina ispred trendova Eurosonga, no tko zna što sve može biti krhko je znanje, ale-ole-ole…
...a neki će na Veliku Britaniju problijediti od muke, jer su po običaju sto godina iza trendova Eurosonga, no tko zna što sve može biti krhko je znanje, ajoj-ajoj-ajme…
O Moldavijo o Colonio moja!
Po običaju kao i svake godine Albanija udara žestok ženski ritam. Joj Indira sva si vražja svuda te ima, onaj te Narcisoid samo sputavao, dobro da si ga znogirala…

Komadi-zonen

Ove godine komada više nego ikad, radujem se razdrljenim košuljicama i preuskim majičicama ko´ Šukerkrmče novom kreditu
Iako Španjolca stalno jubitu-biraju, ali jao od pjesme ne čujem ni p, stoga odmah na neviđeno vidim da je u mladićići-ću stvar, biće tu još svašta, curice će da vrišteeeee…
I Izraelčić isto tako, Milo Dijete al´ brate ko´ da umire, dečko daj se sToljaj…
Norvežanin pak´ kooooomad u operi! Opet violine…
... i još jedan koooomad u operi, no ovaj put ruski izgubljen i zaboravljen!
Još jedan hrvatski misterij ´kamo je nestao Igor Cukrov?´ je razriješen – evo ga, zagubio se u Poljskoj…
A Grci i ove kao i svake godine muški udaraju žestok balkanski macho ritam, opa-opa-opsasa… bugarski Bradić Pittić ih prati u stopu… Rumunji isto tako al´ u duetu… te Litavci koji se zdravo zezaju na svoj račun...
Dok Turci nisu na muci jer imaju modernu rokeriju i mladićići-će, više njih, dječica će da šize, jul si…

...a međ´svima ovaj totalno kul, simpa, nepretenciozan mali Belgijac koji postade mi miljenče pa se pitam griješim li biram li ovaj paolo-nutinijevski glas mjesto ogoljenih prsa? Utjehe nema u komadu

...no čast i glasu i prsima, al´ fav-fav-favorit međ´ svim tim komadima je definitivno neutrinjo Švicarac, to naprosto iskače iz gomile, ma gle taj personaliti, gle tu osobnost, o konkurencijo pojedi se!

Duffy/Amy/Dido/Gossip girl-power divizionen

Šveđani opet igraju na blondinu, ali ovaj put bezzssissnu wunder-kindericu s talentom, moderno dopadljivo i sve to skupa na kvadrat, troć-broć…
I Ukrajina šalje wynehouse blondu, ali neće je ubrat nema šamse, pre-je-depra…
Curka iz Njemačke sve je to, talent, glas, pa i još više, nije blond, ali ima vremena…
A latvijska blonduša pita zašto, zašto, zašto - i ja se pitam ta zašto pobogu???

Fatal-fur-men-zonen

Tko kaže da mala Batelićka ove godine neće na ´vroviziju, pa evo je mala piva khm da piva za Gruziju... a oti krajevi i inače imaju zanimljivu prso-pektivu, preporučam(se) lijepo...
Azerbejdžanka mala lipa, puno smišna i šesna…
Armenka mala lipa puno smišna i seksna… ...ovo inače nije pobjednička pisma, ali tko je ljudi moji uopće sluša

Pretenciozonen

Inače pothranjeni Island ove se godine čenđao s inače prehranjenom Maltom, jer sve je u teži-ravnoteži, al´ eto što se desi kad zakažu vulkani…
...i talent, jer dragi Portugalci i glazbeno nadareni Irci kao i mi Hrvati već odavno eurovizijski pogubljeni lutaju po stazama stare slave i u očaju se okreću starim provjerenim pobjednicama – al´ uzalud im trud glasači, nema više lako-ćemo-Logana…