Pregled posta

Djeca ne znaju kada se u Hrvatskoj obilježava Dan neovisnosti? Super!
Ne znaju koji se praznik obilježava 30.svibnja? Još bolje, odlično, štoviše - genijalno!
Nisu čuli za Ovčaru i ne znaju objasniti pojam Kraljevstvo Božje? Hm, da, bilo bi lijepo da znaju, ali u ovo drugo s pravom sumnjaju nakon što se desilo ono prvo.
Nije im poznat sastav pisma kojim su se služile Inke? Dobro je ako im je poznat i sastav pisma kojim se služe Hrvati.
Ne znaju koje je afričke države Dodoma glavni grad? Dovoljno da znaju doći do doma svoga.
Ne znaju koji je kemijski simbol za nitrat, a za vodik i ugljik misle da su metali? Svo zlo u tome!
U glazbenom su svi briljirali - e to je prava stvar, odlično! Glazba je plemenita, u glazbi ionako nema zla (osim po tumačenjima cijenjenog i poštovanog glazbenog kritičara magazina Roling Stoun - donkaćune)

Zaključak je da su nam djeca očito pametnija nego što mi mislimo ili što ih država i društvo takvima drže - dakle potpuno neopterećena ili barem na tragu neopterećenosti prošlošću, imenima, politikom i politikom propisanim samo-sebi-bitnim datumima. I hvalabogu na tome.

No da, da ne pomislite kako sam totalno poblunila - ipak sam potpuno svjesna da je neopterećenost (ponekad doista besmislenim) podacima samo eufemizam za (prečesto) elementarno neznanje. Ali opet ne mogu se ne zapitati što bi ta djeca izgubila u svom životu da nikad ne čuju ni za jedan od ovih navedenih pojmova? Ponekad mi se čini da bi samo dobila. I sve slijedeće nove generacije koje bi se okrenule učenju samospoznaje umjesto bubanju pukih faktografskih činjenica.

Zar ne bi bilo dostatno da ta djeca nauče razmišljati svojom glavom, naučiti kročiti svijetom otvorenih očiju, otvorena uma, srca, duha i uha. Živjeti neopterećeno i nezagađeno kojekakvim povijesnim, vjerskim, političkim, nacionalnim repovima - i svima bi nam bilo bolje. Ili kako bi jedan oćalinko kojemu također baš i nije išlo u školi rekao: Imagine i tako to...