Znate što? Gledam te crne oblake nad nama i sve nas skupa povinute pod njima kako njurgamo i kenjkamo i zabrinuto mašemo glavama uzdišući nad našim teškim sudbinama i teškim vrimenima i lošom srećom i... znate što još što -
ma mrš! Toga mi je pun kufer!
Dosta mi je tog sveopćeg hrvatskog samosažaljevanja i apatizma. Ajmo malo prakticirat ono
čovječe ne hodaj malen ispod zvijezda etc. Svjesna sam da ne mogu promijeniti druge, ali borami mogu sebe. Do ključnih društvenih promjena i
izmijenjenih stanja dolazi u - glavi, svakog pojedinca ponaosob. A ja sam svoju revoluciju svijesti započela, hoće li tko za mnom odnosno za sobom njegova je stvar, ja se mogu samo nadati pa to
´penso positivo porque son vivo´ i činim...
...a sad da prostite idem drmnit´ jednu ljutu