Marketing
Cincinat
barba Luka odlazi u legendu
Znam da ćete mi oprostiti patetično-sarkastične kopi-pejstane lekcije iz povijesti, ali jednostavno ne odoljeh, ovo mi se učinilo tako divno (ne)prigodno…
Cincinat, rimska legenda, utjelovljeni ideal svih rimskih vrlina 
ratnik koji se nesebično odazvao pozivu domovine, a zatim svojevoljnim odlaskom na selo povukao iz javnog života i utjelovio ideal domoljublja.
ratnik koji se nesebično odazvao pozivu domovine, a zatim svojevoljnim odlaskom na selo povukao iz javnog života i utjelovio ideal domoljublja.Osnovna vrlina: ISPRAVNO, ĆUDOREDNO DJELOVANJE
Vrlina: DOMOLJUBLJE
Za uzrast: 9 – 15 godina
GESLO / POSLOVICA / MOLITVA
Domovina, kakva bila, rođenom je sinku mila
(Iz davne školske čitanke)
TIHOVANJE
Sjedimo u krugu. U sredinu kruga postavimo nekoliko predmeta: kamen, grančicu, orah, zrcalo, morsku spužvu, i sl. Svatko neka izabere “svoj” predmet. Nitko ne treba reći što je izabrao. Nakon što su svi izabrali, kapci se spuštaju i počinje približavanje izabranu predmetu iznutra. Predmetu treba prići, osjetiti ga, zamoliti ga da nas primi kao druga
Kažemo mu svoje ime, možda i neku svoju želju. Slušamo što će nam predmet odgovoriti 
Ako on i dalje šuti mi ne navaljujemo, samo se nalazimo u njegovoj blizini. Milujemo ga i šutimo 
Mi smo u društvu s prijateljem (op.a. čemu to djecu u tim školama uče?) ZBORNA PJESMA
Did you ever know that you're my hero?
PRIČA
U davna vremena, nedaleko od grada Rima, živio je čovjek po imenu Cincinat. On je nekada bio bogat i ugledan, i na visoku državničku položaju u Rimu. No postupno je izgubio i položaj i bogatstvo, te se povukao na selo gdje je živio od rada svojih ruku. U ona vremena - a to je bilo godine 458. prije Krista - poljodjelski se rad nije smatrao sramotom. Cincinat je bio mudar i pravdoljubiv, pa su mnogi dolazili k njemu po savjet. Njegovi su susjedi znali govoriti: “U nevolji si? Pođi do Cincinata. On će ti pomoći.”
Nedaleko od Cincinatova sela, u planinama, živjelo je poludivlje pleme, koje je često presretalo putnike, da bi ih pljačkalo i ubijalo, a znalo se okomiti i na rimske vojne odrede. Ti su napadi uzimali sve većega maha. Jednoga dana, kroz planinu je prolazila četa rimskih vojnika. Na četu se iznenada obrušila lavina kamenja. Divljaci su napali vojnike, zatvorivši
oba izlaza iz tjesnaca. Samo se dvojica vojnika uspiješe probiti iz obruča. Oni su svom brzinom odjahali u Rim, gdje su gradskim ocima predočili nesreću koja je zadesila četu. Zaklinjali su ih da pošalju pomoć, inače će vojnici izginuti, a divljaci će napasti Rim. Ali Rim u ono vrijeme nije bio ni velik ni dobro utvrđen grad i još nije imao moćnu vojsku. “Koga poslati?” upitaše preplašeni gradski upravitelji. “Imamo samo gradske stražare i golobrade mladiće. I tko će voditi tu nejaku družinu?”
Svi su šutjeli. A tada se netko oglasi: “Pođimo do Cincinata. On će nam pomoći.”
U velikoj brzini odjahaše u Cincinatovo selo. Zatekoše ga gdje ore svoje polje. Smjesta Cincinat prestade orati, ljubazno ih pozdravi i zapita čime im može pomoći. I oni mu rekoše: “Rim je u opasnosti, Cincinate. Ogrni se svojim starim plaštem državnika i prihvati čast rimskoga vođe, jer narod te je izabrao da ga izbaviš iz nevolje. Gradski te oci pozivaju da
smjesta dođeš u Rim i povedeš ljude u bitku protiv divljaka. Jer četa je rimskih vojnika u smrtnoj opasnosti i ne smijemo časiti ni časa.”
Kad je Cincinat to čuo, on istoga časa ostavi plug, pođe u kuću i izvadi plašt iz škrinje, ogrnu se njim i krene s glasnicima u Rim. Kad su unišli kroz gradska vrata, Cincinat nije gubio vrijeme već je prolazeći ulicama izdavao naređenja da se pozovu i naoružaju svi koji su sposobni za borbu. Neki se posakrivaše, ali većina je shvatila da se radi o životu ili smrti i njih i njihova grada. Na trgu se ubrzo okupila četica gradskih stražara i mladića još nevještih oružju, ali spremnih da se bore. Na čelo te čete stavio se Cincinat. Punim su kasom krenuli put planina (op.a. oni ili konji?)
Prolazili su dani. Rimljani su svakodnevno izlazili pred gradska vrata, tjeskobno iščekujući vijesti o ishodu. I onda se dogodilo čudo, nevelika četa s Cincinatom na čelu pobjedonosno se vratila. Oslobodili su vojnike uhvaćene u stupicu. Divljaci su bili potučeni i protjerani dalje u planine.
U gradu je počelo veliko slavlje. Orile se pjesme, vijale zastave. Svi su slavili Cincinata, spasitelja Rima. Svi su mu jednodušno klicali kao vojskovođi i vladaru osloboditelju. Da je htio, Cincinat je mogao prihvatiti vladarsko mjesto, postati kralj Rima
No prije nego što je narod imao prigodu iskazati svoju volju i prije nego što je itko održao službeni govor zahvale, Cincinat je predao vlast gradskim ocima i vratio se na selo, svojemu plugu, kojega je ostavio prije šesnaest dana.
Da, Cincinat je bio vladar Rima šesnaest dana, a po molbi naroda.
U davna vremena, nedaleko od grada Rima, živio je čovjek po imenu Cincinat. On je nekada bio bogat i ugledan, i na visoku državničku položaju u Rimu. No postupno je izgubio i položaj i bogatstvo, te se povukao na selo gdje je živio od rada svojih ruku. U ona vremena - a to je bilo godine 458. prije Krista - poljodjelski se rad nije smatrao sramotom. Cincinat je bio mudar i pravdoljubiv, pa su mnogi dolazili k njemu po savjet. Njegovi su susjedi znali govoriti: “U nevolji si? Pođi do Cincinata. On će ti pomoći.”
Nedaleko od Cincinatova sela, u planinama, živjelo je poludivlje pleme, koje je često presretalo putnike, da bi ih pljačkalo i ubijalo, a znalo se okomiti i na rimske vojne odrede. Ti su napadi uzimali sve većega maha. Jednoga dana, kroz planinu je prolazila četa rimskih vojnika. Na četu se iznenada obrušila lavina kamenja. Divljaci su napali vojnike, zatvorivši
oba izlaza iz tjesnaca. Samo se dvojica vojnika uspiješe probiti iz obruča. Oni su svom brzinom odjahali u Rim, gdje su gradskim ocima predočili nesreću koja je zadesila četu. Zaklinjali su ih da pošalju pomoć, inače će vojnici izginuti, a divljaci će napasti Rim. Ali Rim u ono vrijeme nije bio ni velik ni dobro utvrđen grad i još nije imao moćnu vojsku. “Koga poslati?” upitaše preplašeni gradski upravitelji. “Imamo samo gradske stražare i golobrade mladiće. I tko će voditi tu nejaku družinu?”
Svi su šutjeli. A tada se netko oglasi: “Pođimo do Cincinata. On će nam pomoći.”
U velikoj brzini odjahaše u Cincinatovo selo. Zatekoše ga gdje ore svoje polje. Smjesta Cincinat prestade orati, ljubazno ih pozdravi i zapita čime im može pomoći. I oni mu rekoše: “Rim je u opasnosti, Cincinate. Ogrni se svojim starim plaštem državnika i prihvati čast rimskoga vođe, jer narod te je izabrao da ga izbaviš iz nevolje. Gradski te oci pozivaju da
smjesta dođeš u Rim i povedeš ljude u bitku protiv divljaka. Jer četa je rimskih vojnika u smrtnoj opasnosti i ne smijemo časiti ni časa.”
Kad je Cincinat to čuo, on istoga časa ostavi plug, pođe u kuću i izvadi plašt iz škrinje, ogrnu se njim i krene s glasnicima u Rim. Kad su unišli kroz gradska vrata, Cincinat nije gubio vrijeme već je prolazeći ulicama izdavao naređenja da se pozovu i naoružaju svi koji su sposobni za borbu. Neki se posakrivaše, ali većina je shvatila da se radi o životu ili smrti i njih i njihova grada. Na trgu se ubrzo okupila četica gradskih stražara i mladića još nevještih oružju, ali spremnih da se bore. Na čelo te čete stavio se Cincinat. Punim su kasom krenuli put planina (op.a. oni ili konji?)
Prolazili su dani. Rimljani su svakodnevno izlazili pred gradska vrata, tjeskobno iščekujući vijesti o ishodu. I onda se dogodilo čudo, nevelika četa s Cincinatom na čelu pobjedonosno se vratila. Oslobodili su vojnike uhvaćene u stupicu. Divljaci su bili potučeni i protjerani dalje u planine.
U gradu je počelo veliko slavlje. Orile se pjesme, vijale zastave. Svi su slavili Cincinata, spasitelja Rima. Svi su mu jednodušno klicali kao vojskovođi i vladaru osloboditelju. Da je htio, Cincinat je mogao prihvatiti vladarsko mjesto, postati kralj Rima
No prije nego što je narod imao prigodu iskazati svoju volju i prije nego što je itko održao službeni govor zahvale, Cincinat je predao vlast gradskim ocima i vratio se na selo, svojemu plugu, kojega je ostavio prije šesnaest dana.Da, Cincinat je bio vladar Rima šesnaest dana, a po molbi naroda.
PITANJA ZA RAZGOVOR
Tko je bio barba Luk.. pardon.. Cincinat i gdje je živio?
Je li Cincinat oduvijek živio na selu, baveći se poljodjelstvom?
Koje je to vrijeme bilo?
Da li se bavljenje poljodjelstvom smatralo sramotom?
Kakve je odlike posjedovao Cincinat?
Stoga su ljudi o njemu govorili što?
Nedaleko u planinama vrebala je kakva opasnost po Hrvatsk.. pardon.. Rim?
Jednoga je dana rimska vojnička četa upala u zamku. Kako se to dogodilo?
Tko se uspio spasiti?
Ta su dvojica dojurila u Rim da bi digla uzbunu i da bi zatražila što?
Je li Zagre.. pardon.. Rim u ono vrijeme bio mjesto moći? S kakvim su vojnim snagama raspolagali?
Jesu li gradski oci umjeli donijeti odluku što da se radi?
Onda je netko ponovio koju poznatu rečenicu?
Poslali su glasnike komu i što su mu dojavili?
Je li Cincinat i časak oklijevao?
Što je učinio?
Čim su ušli kroz gradska vrata, Cincinat je započeo svoj posao vojskovođe kako?
Je li se većina odazvala?
Skupljenu vojsku sačinjavale su koje skupine građana?
Tko je bio na čelu tako na brzinu skupljene i nevelike čete?
Što su građani Rima svakodnevno iščekivali?
Kakvo se čudo dogodilo poslije šesnaest dana?
U Rimu je započelo slavlje, građani su osjećali duboku zahvalnost prema komu?
Budući da je narod bio izabrao Cincinata za svojega vođu i budući da je Cincinat ispunio zadaću koju mu je domovina namijenila, bi li bilo čudno da ga je sada proglasila vladarom?
Ali Cincinat je učinio što?
Što mislite, zašto taj hrabri i požrtvovni čovjek nije ostao u Rimu kao vladar ili bar kao njegov prvi i najslavniji stanovnik?
Cincinat je svojim postupkom nedvojbeno pokazao da smatra svojom dužnošću priskočiti u pomoć domovini i ljudima kad naiđe takva potreba. Također je pokazao da ne očekuje nikakvu nagradu za taj čin...
Objasnite, koji postupci Cincinata to jasno pokazuju?
On je svojim postupkom uspio potaknuti i u drugima taj isti stav. Što mislite, što bi se dogodilo, da se nije našao takav čovjek-nadahnuće, naime, da Cincinat nije prihvatio ponudu naroda?
Domoljublje je obveza... briga za zajedničko narodno, kulturno i društveno dobro, odgovornost za sudbinu ljudi i zemlje, stavljena iznad osobnih interesa i želja, to je ljubav prema domovini, koja se ne iskazuje paradama, već odlučnim radom i žrtvom za njezinu dobrobit. Kroz ljudsku povijest promiču mnogi likovi, koji su spomenici takve ljubavi - kako u bitkama, tako i u miru. Nabrojite neke!
Da je Cincinat ostao u Rimu i prihvatio da mu bude vladar - za što je imao punu i jedinstvenu podršku rimskoga puka i vlade - možda bi neki pomislili da se prihvatio zadaće spašavanja samo zato što je imao u vidu čast i vlast rimskoga vladara. Ovako nitko ne može reći da je to
učinio iz sebičnih razloga...
Cincinat je pokazao još jednu veliku sposobnost i vrlinu, on je lako zamijenio državnički plašt za seljačku košulju i mač za plug. I jednim je i drugim valjano baratao. Povežite s tim rečenicu Sathya Sai Babe
da tajna sreće nije u tomu da radiš ono što voliš, već da voliš ono što radiš! Ako voliš ono što radiš, što to znači za uspjeh pothvata?IGRAONICA / RADIONICA
Crtamo Cincinata u njegova četiri životna razdoblja:
- u vrijeme njegove ranije državničke karijere
- u vrijeme povlačenja na selo, kada se bavio poljodjelstvom
- u vrijeme od šesnaest dana, kad je predvodio vojsku za spas Rima
- i u vrijeme ponovnog povratka selu i plugu.
Označite brojkom 1 ono razdoblje, u kojemu se Cincinat za vas pokazao najvećim
Svatko to treba učiniti za sebe. Kasnije uspoređujemo brojke, odnosno razdoblja i svatko objašnjava svoj izbor
Post je objavljen 24.05.2010. u 22:40 sati.