< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Đapićev film u kome HSP Anto samo svoju sliku ljubi, da se razumimo - ne pogledah, ali napokon kužim što je onaj genijalno-propuvani Žižek mislio kad je rekao da o filmu možeš suditi i bez gledanja.. ako me kužite. Đapićev film tako očito svuda po sebi nosi masne otiske prstića Mate Granića da je to za bogu plakat a narodu se smijat. Jer otkada je HSP angažirao vridnog no politički posrnulog doktora za specijalnog stranačkog savjetnika što se promjene imidža stranke tiče, vridni dotur Mate znan kao i Mirogojski Mate, ne preže ni od najluđih poteza kako bi crno pretvorio u bijelo, odnosno oprao crnokošuljaško-ustaški imidž HSPa i njegovih čelnika. Pa tako dotur Mate čisto logički rezonirajući, zbrajajući, oduzimajući, množeći i dijeleći, našeg samoljubivog Antu savjetovaše vako: ˝Slušaj Đapiću i slušaj dobro, ti bi tijo izborno profitirat jel´tako – tako je. Ti bi tijo i dalje desničarit al´ zato ne platit jel´tako – tako je. Ti bi tijo u Vropu al´ Vropa ne bi crnokošuljaškog tebe jel´tako – tako je. Ti bi tija i babe i žabe jel´tako – tako je. E nemere! Nemere brajo, nego´š ti vako! Slušaj vamo, ako oćeš vladat ti ćeš učinit sljedeće (ovo zapiši nauči napamet i onda spali a najbolje da progutaš) prvo skinut Pavelića sa zida gurnit ga pod tepih, drugo okanit se kuruze a zatim i urmašica udica ubica Užica uholaža i svega ostaloga što počinje na U jesi čujo, treće obuć nešto u boji a kravatu na cvitiće obvezno nek´ti žena bira, četrto javno ne ljubit Thompsona a štaš pod tušom potezat to je tvoja stvar, peto umit se počešljat se nos išmrkat skinut dvajst-trijst kila, šesto otić u Jeruzalem ulizivat se Židovima, sedmo otić u New York ulizivat se Židovima, osmo ulizivat se Židovima, deveto ulizivat se… jes´razumijo - jesi. E takog će te Vropa volit i taki ćeš proć.˝ Hoće reći da je dotur Mate zasuko rukave, začepija nos i posegnija u samu srž HSPove govnjare, ne bi li putem bjelosvjetskih veza još iz doba svoga MVP mandata pokušao donekle oprati HSPov, inače ni vatrogasnim šmrkom operiv - crni obraz. Povukao je tako dotur Mate svoje bivše veze sve do Izraela, pa nakon prvog sve u svemu neuspjelog transporta našeg filmskog junaka u Vad Yashem, prvi se mačići u vodu bacaju zna to Mate dobro, u drugom drskijem pokušaju uz svesrdnu pomoć još jednog novovjekog izraeloljupca Ed Wooda hrvatskog redateljstva - Jakova Sedlara baciše se na stvaranje kulta o Anti putem - filmske vrpce. I jadna vrpca trpi svašta. A što je dalje bilo.. odlazi u povijest. Puče grom iz vedra neba i iz Saula postade Paul, a iz Crnog Đapića – Đapić MiloDijete. Na svjetskim premijerama Sedlarovog vrhunaravnog filmskog uratka o MilomDjetetu Anti - prolijevaše se suze konvertitske, suze krokodilske. Svjedočiše im i mali i manji, i kupljeni i prodani, i Assantei i Tomci, i babe i žabe. Sve u svemu životinjska farma željna izgubljenih pozicija, potencija, moći, svekolikog oprosta i blagoslova. A još kad krene svjetska distribucija auuuuuuu.. majkomilaaa! Gdje će samozaljubljenom Anti biti kraj! Pa kad se narod pomami, pa kad žene počnu bacat grudnjake, pa kad Anto otkrije zvijezdu na Bulevaru Slavnih ajiiiiiii…!!! Drž´te me, drž´te da ne poletim. P.S.Kad pogledaš, najšporkiji je to posao na svijetu – čišćenje tuđih govana. Baš me zanima kolko to HSP Graniću plaća, kad se ovako srozao? P.S.2 jel´se meni samo čini ili.. kad god DrIvo počne o ´obrani istine´ - ovaj narod hvata sraćka? narodu napokon došlo iz guzice u glavu |
vesele krave Danas negdje na hrvatskim pašnjacima našle se krave dvije pa preživaju… -Vimenka, muuuu-ko moja, prodalo nas Francuzima! -Ja sam iznenađena i uvrijeđena Šarenka stara moja, iznenađena i uvrijeđena! Prodalo, a nas nije pitalo! Di to ima?! Prodat, a kravu ne pitat?! -Muuuu-ko našaaaaa!!! -Ne dajmo žabinju svoje vime! Ne dajmo!!! Kupuj Hrvatsko – pipaj hrvatsko vime! Mala zemlja za veliko vime! Za hrvatsko vime – spremni! -A povrh svega ni stari Konzum neće Dukata u svoju butigu! Prvo neće Gavrilovića sad neće i mliko… -Jebeš dućan bez Gavrilovića! -…šta je sljedeće?! Stari Todo sam sebi šteti, pa ko je tu lud? -Nije on lud Šarenka stara moja nego proračunat, gledaj vamo, Todo ti ima duplo jeftinije srpske čokolade, puding, konšervu, tjesteninu pa će i - krave. -Pa šta onda pizdi na našeg ex šofer-šefa ako mu to iđe na papak? -Ljubomora stara moja, ljubomora! Rajić ga zajeba – uzeja lovušinu prije njega, oša pasti travu na zelene švicarske pašnjake, a ti se Todoriću jebi balkanskom sićom. -Joooooo-ho-hoooooj zeleni švicarski pašnjaci! Kako mi to vraća sjećanja! -Kakva sjećanja Šarenka kravo jedna - ti si došla u epruveti! I to iz Austrije! -Najbolji dani moje teleće mladosti, šmrc-šmrc. -Jebate popizdiću! Kakva teletina, kakvi bakraći, ti nisi Švicarske ni onjušila! -Ja da nisam onjušila?!? Ja??? Kravo jedna ne samo da sam onjušila nego sam pasla najsoćnije planinske pašnjake dok mi je mlada i lijepa časna koja me čuvala pjevala najljepše pjesme sve dok je nisu iz samostana poslali da čuva sedmoro kapetanove dječurlije pa su se kapetan i ona vjenčali i na kraju svi skupa jodlajući pobigli od nacista priko moga, jesi čula MOGA planinskog pašnjaka u Švicarsku!!! -Časna, kapetan, nacisti??? Majkemi krave mile – ti si luda! -˝The hills are alive with the sounds of music, la-la-laaaa…˝ -Jebate, jebate - POPIZDIĆU!!! Lažljiva kravetina sad još i pjeva!!! AAAAAAAA!!! Totalno izluđena Vimenka otrči u pravcu polja djeteline, Šarenki se pridruži bik Miško… -Šta je Vimenki? PMS - PredMliječniSindrom? -A e, curi joj mliko.. nego Miško stari moj, šta ti kažeš na ovaj rat Konzum vs. Dukat, Todorić vs.Rajić, Vlada vs.Lactavis etc, etc? Šta ti misliš – kolko će to trajati, kako će završiti, hoće li utjecati na makroekonomska gibanja i gospodarske fluktuacije u Hrvatskoj, imaju li hrvatske krave budućnost, tko će musti naše mliko i konačno - tko tu koga muze??? -Šta se vas krava tiče, Francuz, Talijan, Švicarac, Austrijanac, tko je da je - za kravu svejedno je. Ali jedno je sigurno, Hrvatska i Hrvati će muuuuusti samo - mene. -Ali Miško ti nemaš vime?! He-he -nasmije se Miško znakovito. |
Na današnji dan (tako barem novina piše), daleke 1832. u Weimaru je umro Johann Wolfang Goethe, neosporno najmarkantnija pojava cjelokupne njemačke književnosti i autor tada revolucionarnog romana ´Patnje mladog Werthera´. Stari Geti na samrti nije ni sanjao da bi se jednog dana mogao okretati u vlastitom grobu gledajući perveznu modernizaciju svoga slavnog djela - ´Patnje mladog Zagija´! Dok je Getin mladi Werther prohujao tadašnjom Europom šireći romantičarski zanos, suze, patnju, ´Sturm und Drang´ - dotle Rvacki mladi Zagorec tutnji sadašnjom Vropom šireći krokodilske suze svoje janješceta najčišćega dijamanta nevinoga. Naime, Rvacki mladi Zagorec u žarkoj želji da pošto-poto dobije zaštitu svoje novo-otkrivene domovine Austrije od grozomorno sadističke staro-preboljene domovine Rvacke (koja mu je u silnoj mržnji dodijelila one silne medalje, stanove, kuće, poduzeća i milijune. ta Domovino mila zašto i mene tako ne mrziš?! ) – sada posredstvom austrijske televizije uvjerava svjetske naivce kako: 1. nikakvih dragulja nije bilo bože svašta ko je za to uopće čuo 2. temelj za njegovo bogatstvo nisu bili ti nepostojeći dijamanti već neki tamo strani investitori naprosto željni dobrotvornog ulaganja u Hrvatsku.. 3. ..plus krediti raznoraznih banaka naprosto željnih dobrotvornog ulaganja u siromašnoga njega (prvo Ivić Pašalić, sad i ovaj. ta banke mile zašto tako bezuvjetno i dobrotvorno ne ulažete i u mene?!? ) 4. on je u svemu tome žrtva predizbornih čistki, političkih manipulacija i urote krijumčarsko-oružane-Zrinsko-Frankopanske-Nacional-Petračeve, 5. a inače je čist ko suza i jaganjce božje. Oh kolike su patnje ovog mladog junaka, štoviše heroja ratnim ordenjima okićenoga! Oh kako taj jadnik pati daleko od doma svoga, bez kuće i kućišta, bez milijuna i dijamantišta, bez obraza i đoništa! Oh kako su velike patnje njegove dok strahuje od nepravednog pravosuđa hrvatskog koje mu je dobro bilo dok mu je bivšeg kompanjona i kuma Petrača osuđivalo! Oh kako su strašne patnje njegove dok se lažljivog Nacionala i Ja-sve-znam-i-samo-sliku-svoju-ljubim Pukanića gnuša koji su mu dobri bili dok je s njima kavice ispijao! Oh koliko su snažne patnje njegove kad naprosto jadan muku muči da skupi milijun eura za jamčevinu e a da bi odmah sutradan angažirao najskuplju PR agenciju za prikaz svojeg nevinoga lika i djela! Oh koja nepravda oh koja nesnosna boooool! Oh koje strašne patnje, užasne patnje, nezamislive patnjeeeee!!! Šmrc, tako sa njime suosjećamo. Ili ko´ što u današnjoj novini novinarče napisa, ja prepisa, a vi možete slobodno preskočit´: Goethe se suvremenicima i potomstvu nametnuo kao obnovitelj lirike, drame, epa i romana, ko znanstvenik iznimno oštra i duboka uvida u strukturu i fenomene prirode. Goetheova snaga je u njegovoj univerzalnosti, oplemenjenim nekonvencionalnim nazorom na svijet, u duhu pobožnosti pred prirodom, a uz snažnu vjeru u vrijednost života i integritet osobnosti. Goethe nakon ´Patnji mladog Werthera´ piše i svoje najpoznatije djelo ´Faust´ u kojem problematizira temu čovjeka koji svoju dušu prodaje vragu. Što hoće reći da bi Geti našem mladom paćećem Zagorcu sada reko´: Fauste - daj ne seri. |
Kroz ovu zemlju je 90ih (ali i sada) prolazio, dolazio i odlazio najveći mogući šljam, sa bog te pita kojih sve strana - bez ikakvih problema. Kroz ovu zemlju su prošli mudžahedini za Bosnu (ne mislite valjda da su pali s neba), Arkan za Srbiju, droga za Italiju, bijelo roblje za Nizozemsku, oružje za sjever, nafta za R.Srpsku, cigare za zapad, luksuzna roba za istok, Beckhamova limuzina za Makedoniju itd, itd… U ovoj zemlji je i najveća kukavičko ratno profiterska lopovska gamad koja fronte nije ni primirisala a dobijala ratno ordenje na kile – imala set putovnica u rukavu. U ovoj zemlji je bez ikakvih problema i najveći šljam mogao dobiti i hrvatsku putovnicu i hrvatsku domovnicu i hrvatsko državljanstvo, maltene i genetsku potvrdu ´hrvatstva´ - samo je trebalo imati dobre veze kao što se to radilo u Mostaru. Ova zemlja je bila propusno sito i mjesto za skrivanje svakojakom ljudskom smeću, od onih koji su klali po Bosni pa se skućavali po Splitu i Zadru, do raznoraznih svjetskih pedofilčina koji rutom Kosovo-Dubrovnik-Njemačka nekažnjeno operiraju i danas. Putovnice ove iste zemlje cirkuliraju kriminalnim podzemljem cijelog svijeta, nerijetko u rukama one iste gamadi protiv kojih smo se do jučer borili, a da se nitko ne pita kako, za koje pare i tko je te putovnice pustio u opticaj, a božesačuvaj da bi još netko za to i odgovarao. I kada onda spoznavši sve to još čujem, kao što čujem danas u Stankovića (Nedjeljom u 2), da onaj jadni mladi Kamerunac koji u svom životu ne želi ama baš ništa nego samo igrati nogomet i pošteno raditi i graditi svoje mjesto pod suncem u ovoj Zajebanoj Našoj – ne može dobiti vizu, iz tko zna kakvih birokratsko neljudskih razloga – dođe mi da opsujem sočno. Ljudi, dođe mi da opsujem životinjski! Ova zemlja je na grbačama poreskih obveznika, na grbačama naših očeva i majki, hranila i dojila takav polusvijet i takav probisvijet da bi se i samo nebo zgadilo nad tim – a za ovog jadnika iz Kameruna koji je iz ne znam kojeg blentavog razloga odabrao našu Hrvatsku za svoj dom (neka mu je bog na pomoći), za njega razumijevanja nema. Ova zemlja je u svojim njedrima držala i tetošila tko zna kakvu zmijsku ološ - a za ovog jadnika iz Kameruna nema niti milosti niti ljudskosti. Samo maćehinstvo. E Hrvatska moja, ne znam što je to potrebno da progledaš? Što je potrebno da shvatiš da odnos prema ovom Kameruncu danas, oslikava odnos prema tebi sutra? Što je to potrebno da se desi – da se dignemo na kuke i motike? Da nas popljačkaju? Osiromaše? Prodaju i preprodaju? Izvaraju? Lažu? Potruju? Podave? Prevedu žedne preko vode? Čekaj malo, zar se to već nije dogodilo? |
Moj grad je prvenstveno lučki grad pa evo kako to izgleda kad brod ulazi u luku... slika 1, slika 2, slika 3, slika 4, slika 5, slika 6, slika 7, slika 8, slika 9, slika 10, slika 11, slika 12, slika 13, slika 14, slika 15, slika 16, slika 17, slika 18, slika 19, slika 20, slika 21, slika 22, slika 23, slika 24 a ovo su trudbenici koji cjelodnevno, bez odmora il´vikenda, pomažu svakojakim brodusinama manevrirati pri ulasku u luku, vridni pločanski remorkeri Altair i Deneb (treći je u akciji) malešni su rastom ali lavovskog srca Evala! |
Danas negdje duboko duboko u stožeru Karlovačke pivovare… -Jes đentlmen, ez ju nou, kao što ste upravo saznati - zabraniti nam proizvodnja pivo! No mor pivo! -Gamad šefe, gamad! -Dec vrajt! No never majnd, nemati veze. Nema pivo - nemati veze! -Nema veze šefe? -Jes of kors, bikooz, jer vi đentlmen, of kors - znati što to značiti. -??? -Det mins đentlmen, to značiti da se vratiti prvobitnoj proizvodnja! -Prvobitnoj proizvodnji šefe? -Jes đentlmen, proizvoditi - bojni otrovi. P.S.Svi Kosoričini stanovi P.S.2 Kontaktiraju me danas mnogi zabrinuti prijatelji, da kakve su to naftne mrlje na Crnoj Rici (rukavac Neretve koji u more utječe u Pločama), da odakle je to došlo, da tko je taj zagađivač, da što se to događa??? Pa da vas odmah umirim – ne brinite, ne brinite prijatelji dragi – to je kod nas prirodna pojava. Mene čudi šta su u Rici našli vodu – to je ono što mene čudi! A i zabrinjava. A evo i par sličica od danas koje će vam predočiti divotu pločanske djevičanski netaknute prirode i okoliša! Neki vrag se crni, dal´je guma il´su labudovi? Labudovi nisu – već su pocrkali… Jedinstven pejzaž, u prvom planu – brod u luci i pošta lijevo, Hitna desno (kao mjerilo veličine), drugi plan - planine ugljena (pravu izražajnost ovog predivnog prizora treba doživjeti po južini kad cijeli grad uživa u aromi ugljena, a vrijedne kućanice friško opranu robu opet peru.. i peru..), zadnji plan – naftni terminali na Neretvi i brod-kanta (privremeno skladište ogromnih količina nafte, plina ili amonijaka). |
Ej, jel´ kužite ovog međimurskog župana Posavca? Mislim, jel´možete vjerovat što taj tip trtlja? Ne može jadničak sa svijetlim autom u svečane kolone, pa kud´će suza neg´na oko – odmah hoće kupit novu zvjerku. A nije da mu je ´stari´auto – fićo. Mislim, limuzinčina je tolika da u njoj brat bratu moš´ prevozit i Vucu i bolju mu utučenu polovicu, plus župana i njegovu bolju drugu polovicu, plus kompletnu postavu Rvacke Vlade i njihove polovice, što sve skupa aproksimativno daje vagon - svinjskih polovica. Ali ne, župan hoće kompletno novi TAMNI auto, jer on se jadan srami, šmrc-šmrc, što je normalno jer nemere ´vako color-diskriminiran u svečane kolone - onaj njegov svijetli bode u oko, da prostite - ko´ govno u punču. Jer zamislimo ide kolona, ide recimo štajaznan Stipe u Nagorno Karabah, pa ide jedan crni, drugi crni, treći crni, četrti crni, peti crni, sedmi – ŽUTI, osmi crni, deveti… Pu majkumu - ŽUTI! Zemljo otvori se! Pa šta će svijet reć´!?! A tek ako kolona ide po mraku! Joooj jebate toga se ni ne sjetih! Ide kolona, ide recimo DrIvo TAJNO u Veronu, pa ide jedan crni a ništa se ne vidi jer je mrak i jer je TAJNO, pa ide drugi crni ne vidi se, treći crni ne vidi se, četrti crni ne vidi se, peti crni ne vidi se, sedmi – ŽUTI vidi se, osmi crni ne vidi se, deveti… Pu majkumu, šaka u oko velim vam! I još je i opasno! Ugrožava državnu sigurnost! Dakle nacijo Kroacijo, u svjetlu ovih novih argumenata mislim da trebate podržati ojađenog međimurskog župana! Mislim da trebamo pokrenuti neku peticiju, dobrotvornu akciju, prikupljanje sredstava putem aukcije ili… čekaj malo… Jebate ajmo otvorit blog – pomozimo.međimurskom.županu.kupit.crnu.limuzinu.da.se.jadan.ne.srami.blog.hr!!! Na blogu ćemo za novu crnu limuzinu siromašnog BrrrrrmBrrrrrm župana Posavca prodavat vlastite organe, evo ja prva dajem svoje desno mudo! Mudo za župana – zaslužio je! P.S Vi mu slobodno pošaljite udo. |
Sljedećih ću dana biti malo izvan sebe jer mi je počela nova sezona jedne od najdražih serija koje pratim, a radi se o 24 i Jacku Baueru. Ta je serija totalno nabrijana i onako fino napumpana adrenalinom da me na neko vrijeme konstantno drži u petoj, pa me nakon nekoliko neprospavanih noći izbaci iz takta i oboruža paranojom. Mislim, toliko me poremeti da i u barba smećaru vidim potencijalnog smetlarskog teroristu, a da ne spominjem kako ne bih htjela biti u koži onog barba inkasatora koji će meni pokucat na vrata, pogotovo od kada je pretplata ponovo skočila pa taj harač više nije 66 nego 69 kunića. I čudi me da gamad nije odmah zaokružila na 70, to valjda čuvaju za jesen. I onda se paranoično razmišljam kako je zanimljivo da gamad uvijek potiho digne pretplatu baš pred neke događaje koji odvlače pažnju, kao što je npr. bila ova Dora – festival ubojitih nota i čobanskog blaga. Jer nakon prve, druge, pa konačno i treće večeri lako-glazbene torture, nakon što nedužni TV pretplatnik praktički iskrvari na uši, a nad iscijeđenim mu tijelom Snjeguljčica i Gandalf pjevaju turbo-folk zadušnicu – sve teorije urote dobijaju smisla i sve sjedne na svoje mjesto. Kennedya je ubila CIA, čovjek nije bio na Mjesecu, Sai Baba je Bin Laden, Tito je imao dvojnika, u ćevape melju meso ćivauve, Dado Topić je grof Drakula. Zbog svega toga Mod od nekidan u onom stalku za kišobrane pokraj vrata drži – kolac. Pa pjevušim: Nema te, nema, pretplate, nema te, nema te… |
žrtva batinanja u Lori U velikoj mjeri ljudi u Hrvatskoj se još uvijek ne žele suočiti sa zločinima koji su počinjeni na ovoj strani. To se najbolje vidjelo po zapjenjenim reakcijama u studiju nakon prikazivanja dokumentarca ´Lora – Svjedočanstva.´ Ali bunio se tko god htio – zločina je bilo, pa dubio ti na glavi prijatelju ili ne dubio. Rezanje ušiju, kopanje očiju, kačenje elektroda na uške i genitalije, puštanje struje kroz tijelo, ´klasično´ batinjanje, zapišavanje, natjeravanje u kućice za pse, etc, etc – JEST zločin. I danas treba imati muda pa to reći, treba imati muda neke stvari prepoznati i sebi priznati. Jer nema te okolnosti koja može opravdati to ljudsko smeće koje se zvjerski iživljava na drugom čovjeku. Pa bio taj zarobljenik nevini civil otet iz svog splitskog stana ili pak najgora četničina, Bora, Čedo ili Draža glavom i bradom – nema te okolnosti koja opravdava njegovo mučenje. Nema. Amen. Zatvori ga, osudi ga, strpaj ga u bajbok doživotno, ali tko si ti smeće ljudsko da se na nekome iživljavaš? Tko si ti?!? Hoćeš da ti kažem tko si – isti si kao i ta gamad! Ono što se u Lori događalo 90tih sramota je, gadost i mrlja koju je nemoguće isprati. Zbog nekoliko bolesnih, ali stvarno bolesnih sadističkih pojedinaca, bačena je sramota na ostatak poštene i normalne Hrvatske kojoj ni na kraj pameti ne bi bio cjelodnevni ´tretman strujom´ ili bejzbolskom palicom. I zbog tih istih bolesnih sadističkih pojedinaca bačena je sumnja na cijelu obranu Hrvatske. Zbog tih istih bolesnih sadističkih pojedinaca Hrvatska se sada stidi i skriva lice najprije pred sobom, a onda i pred svijetom. Da se te bolesne sadističke pojedince zgrabilo za šiju odmah, da ih se osudilo i strpalo u bajbok odmah, ODMAH, da se njihovu ´djelatnost´ nije skrivalo i od tadašnjih struktura gledalo blagonaklono, sada bi priča bila itekako drugačija. Nitko, ama nitko nam ne bi mogao spočitavati da smo isti kao i oni. Nitko ne bi mogao spočitavati da smo ovakvi ili onakvi. A ovako.. ako sam ne počistiš svoja sranja, zna se što slijedi. No, velim, nade ima, samo prikazivanje dokumentarca na HRTu govori da se Hrvatska za razliku od susjeda (za sad) ipak polako i sigurno (i bolno) suočava sa istinom, punom istinom, što je dobro. Sviđalo se to mnogima ili ne. |