Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

´Slučaj Lora´ – Svjedočanstva

Image Hosted by ImageShack.us
žrtva batinanja u Lori

U velikoj mjeri ljudi u Hrvatskoj se još uvijek ne žele suočiti sa zločinima koji su počinjeni na ovoj strani. To se najbolje vidjelo po zapjenjenim reakcijama u studiju nakon prikazivanja dokumentarca ´Lora – Svjedočanstva.´
Ali bunio se tko god htio – zločina je bilo, pa dubio ti na glavi prijatelju ili ne dubio. Rezanje ušiju, kopanje očiju, kačenje elektroda na uške i genitalije, puštanje struje kroz tijelo, ´klasično´ batinjanje, zapišavanje, natjeravanje u kućice za pse, etc, etc – JEST zločin.
I danas treba imati muda pa to reći, treba imati muda neke stvari prepoznati i sebi priznati.

Jer nema te okolnosti koja može opravdati to ljudsko smeće koje se zvjerski iživljava na drugom čovjeku. Pa bio taj zarobljenik nevini civil otet iz svog splitskog stana ili pak najgora četničina, Bora, Čedo ili Draža glavom i bradom – nema te okolnosti koja opravdava njegovo mučenje. Nema. Amen.
Zatvori ga, osudi ga, strpaj ga u bajbok doživotno, ali tko si ti smeće ljudsko da se na nekome iživljavaš? Tko si ti?!? Hoćeš da ti kažem tko si – isti si kao i ta gamad!
Ono što se u Lori događalo 90tih sramota je, gadost i mrlja koju je nemoguće isprati. Zbog nekoliko bolesnih, ali stvarno bolesnih sadističkih pojedinaca, bačena je sramota na ostatak poštene i normalne Hrvatske kojoj ni na kraj pameti ne bi bio cjelodnevni ´tretman strujom´ ili bejzbolskom palicom.
I zbog tih istih bolesnih sadističkih pojedinaca bačena je sumnja na cijelu obranu Hrvatske. Zbog tih istih bolesnih sadističkih pojedinaca Hrvatska se sada stidi i skriva lice najprije pred sobom, a onda i pred svijetom.
Da se te bolesne sadističke pojedince zgrabilo za šiju odmah, da ih se osudilo i strpalo u bajbok odmah, ODMAH, da se njihovu ´djelatnost´ nije skrivalo i od tadašnjih struktura gledalo blagonaklono, sada bi priča bila itekako drugačija.
Nitko, ama nitko nam ne bi mogao spočitavati da smo isti kao i oni. Nitko ne bi mogao spočitavati da smo ovakvi ili onakvi.
A ovako.. ako sam ne počistiš svoja sranja, zna se što slijedi.

No, velim, nade ima, samo prikazivanje dokumentarca na HRTu govori da se Hrvatska za razliku od susjeda (za sad) ipak polako i sigurno (i bolno) suočava sa istinom, punom istinom, što je dobro. Sviđalo se to mnogima ili ne.

Post je objavljen 01.03.2007. u 19:37 sati.