Sljedećih ću dana biti malo izvan sebe jer mi je počela nova sezona jedne od najdražih serija koje pratim, a radi se o 24 i Jacku Baueru. Ta je serija totalno nabrijana i onako fino napumpana adrenalinom da me na neko vrijeme konstantno drži u petoj, pa me nakon nekoliko neprospavanih noći izbaci iz takta i oboruža paranojom. Mislim, toliko me poremeti da i u barba smećaru vidim potencijalnog smetlarskog teroristu, a da ne spominjem kako ne bih htjela biti u koži onog barba inkasatora koji će meni pokucat na vrata, pogotovo od kada je pretplata ponovo skočila pa taj harač više nije 66 nego 69 kunića. I čudi me da gamad nije odmah zaokružila na 70, to valjda čuvaju za jesen.
I onda se paranoično razmišljam kako je zanimljivo da gamad uvijek potiho digne pretplatu baš pred neke događaje koji odvlače pažnju, kao što je npr. bila ova Dora – festival ubojitih nota i čobanskog blaga. Jer nakon prve, druge, pa konačno i treće večeri lako-glazbene torture, nakon što nedužni TV pretplatnik praktički iskrvari na uši, a nad iscijeđenim mu tijelom Snjeguljčica i Gandalf pjevaju turbo-folk zadušnicu – sve teorije urote dobijaju smisla i sve sjedne na svoje mjesto.
Kennedya je ubila CIA, čovjek nije bio na Mjesecu, Sai Baba je Bin Laden, Tito je imao dvojnika, u ćevape melju meso ćivauve, Dado Topić je grof Drakula.
Zbog svega toga Mod od nekidan u onom stalku za kišobrane pokraj vrata drži – kolac.
Pa pjevušim: Nema te, nema, pretplate, nema te, nema te…
Post je objavljen 05.03.2007. u 19:25 sati.