< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sljedećih ću dana biti malo izvan sebe jer mi je počela nova sezona jedne od najdražih serija koje pratim, a radi se o 24 i Jacku Baueru. Ta je serija totalno nabrijana i onako fino napumpana adrenalinom da me na neko vrijeme konstantno drži u petoj, pa me nakon nekoliko neprospavanih noći izbaci iz takta i oboruža paranojom. Mislim, toliko me poremeti da i u barba smećaru vidim potencijalnog smetlarskog teroristu, a da ne spominjem kako ne bih htjela biti u koži onog barba inkasatora koji će meni pokucat na vrata, pogotovo od kada je pretplata ponovo skočila pa taj harač više nije 66 nego 69 kunića. I čudi me da gamad nije odmah zaokružila na 70, to valjda čuvaju za jesen. I onda se paranoično razmišljam kako je zanimljivo da gamad uvijek potiho digne pretplatu baš pred neke događaje koji odvlače pažnju, kao što je npr. bila ova Dora – festival ubojitih nota i čobanskog blaga. Jer nakon prve, druge, pa konačno i treće večeri lako-glazbene torture, nakon što nedužni TV pretplatnik praktički iskrvari na uši, a nad iscijeđenim mu tijelom Snjeguljčica i Gandalf pjevaju turbo-folk zadušnicu – sve teorije urote dobijaju smisla i sve sjedne na svoje mjesto. Kennedya je ubila CIA, čovjek nije bio na Mjesecu, Sai Baba je Bin Laden, Tito je imao dvojnika, u ćevape melju meso ćivauve, Dado Topić je grof Drakula. Zbog svega toga Mod od nekidan u onom stalku za kišobrane pokraj vrata drži – kolac. Pa pjevušim: Nema te, nema, pretplate, nema te, nema te… |