< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Neki bi rekli - reka pa poreka. Neki bi rekli – obećanje ludom radovanje. Neki bi rekli – sam je sebi uskočija u usta. Neki bi rekli – jeben ti benzin i ko ga je izmislija i jeben ti i državu i INU i lažljivog Njega! A neki bi rekli i – nije ni On kriv, cijenu nafte diktira svjetsko tržište. Neki bi rekli – tu On ništa ne može, makroekonomski trendovi odražavaju se na mikroekonomije kao što je naša rvacka (rekla bi sad šta je i kome nešto mikro). Neki bi rekli - nije Mu lako, nije lako bit D premijer. Ali znate šta – Modesti ne žali premijera. Ne žalim te ništa moj DrIvo. Isto ka´i Sharon šta ove židovske naseljenike iseljava di ih je prije naseljava. Ništa ja takve političare ne žalim. Znali su oni šta rade. Znali su oni da naseljavaju na tuđe, a ko se u tuđe pača – prokletstvom mu se vraća. Sve su znali ma su računali – dok država takvu politiku štiti, ko jebe Palestince. Eeeeee… ali država okrenula list brajo, pa ti sad kukuleči. A ko vas tira na tuđe?! Ko vas tira?! E tako DrIvo i ti. Ne žalim ja tebe ništa, jer ko te tira igrat se premijera?! Ko te tira?! Eeeeee… ali tila gujica fotelje, a bez ispunit obećanja. E moj lipi. Ništa ja tebe ne žalim. Svjesno si držao onog Hebija-odjebija za desnu ruku, pa te sad njegovi Liburnijski repovi opet uvalili u sranje. Koji peh! –mora da si pomislija: I poskupljenje benzina i Liburnija u isto vrijeme! Dovoljno da padne bilo koja Vlada. E, znam, ´jajovanje´ ne bi bilo ugodno. Zato si i odglumija velikodušnost - da te narod ne bi razapeja. Zato si narodu i bacija Liburniju – ka´pasu kost. Nek se narod zabavlja Liburnijom, dok lopovi na drugu stranu pljačkaju. Dok mu lopovi na gorivu - deru kožu. A prešlo je osam. Prešlo. Osam, osam - nos ti posran. To bi ti reka. E moj DrIvo. E moj crni DrIvo. Još mi samo zabrani Mansona, samo mi još to fali da te pošaljen u neku stvar. A što ti tvoja Modesti ima za reć? Eno ti naslov – pa čitaj. |
Volim ova noćna promatranja –rekla je tiho, gotovo u strahu da ne razbije ovu atmosferu spokoja koja je vladala među njima. Aha-hm –on joj isto tako tiho promrlja umjesto odgovora, čisto da joj pokaže da je sluša, mada je ona znala da je on uvijek sluša, zauvijek. Ova je ljetna noć bila idealna za čekanje meteorske kiše. Vedra, čista, tiha i topla. Noć idealna za promatranje zvijezda. Njih dvoje, tu na taraci, kao prije… I grad pod njima prostrt i varljivo podatan. Pod okriljem ovakve noći mogao si se golim okom nesmetano kroz širom otvorene prozore stanova uvući i u nečiju najdublju intimu. -Zovu ih Suze Sv.Lovre… suze… krvave suze.. -nebeske suze. -a pod njima.. Znaš, mogao bi ovako promatrati cijelu vječnost.. ljudski mravinjak.. njihovo kretanje nesvjesni jedni drugih.. a gle, doslovno ih dijele samo zidovi.. eh.. -Da. -Da je ovo film, sad bi u pozadini išao neki ljigavi soundtrack, ono - violine, orkestar, English Patient i slično, ha? -A-a, ne violine. Nešto intimnije… hm, Terje Rypdal? Heat? -O da. Terje Rypdal apsolutno –nakon ovoga ugodna tišina ponovo nadglasa razgovor. Činilo se suvišnim bacati riječi u ovakvu meku baršunastu noć. Dovoljno je promatrati, disati, pustiti da oko klizi... -Ona obitelj ravno ispred nas večera, ispod njih gledaju televiziju.. hm, neboder. Bio je neki crtić Neboder, mislim Marušićev ili nečiji, ne znam, uglavnom Zg škola crtanog filma.. i tamo je prikazano baš ovo što gledamo – neboder. Kužiš? Neboder i u njemu ekipa natiskana jedni iznad drugih, i svi rade jedno te isto: gledaju TV, klofaju kroz prozor, idu na WC - a sve nesvjesni jedni drugih, otuđenje.. cijena civilizacije. A što misliš da se netko sad poseksa? A mi ih gledamo, ko u crtiću… voajerizam.. -Ne, to se danas zove Big Brother. -A što da se nešto desi.. recimo onaj tip desno, onaj šta radi trbušnjake.. ono, zapne ili šta ja znam – dođe mu loše? Kako bi objasnio Hitnoj… koga bi zvao… tko bi mu pomogao.. -Što te muči? -Danas ulazim u DM i neki djedica vuče ženu, daje joj triščetine, dere se i sve pred ekipom.. ono, žene za kasom zabezeknute a on nju mlati! Nisam mogla vjerovat svojim očima! Jedva sam procijedila - sram vas bilo sramite se i šta to radite! A on luđak - da će i na mene! Priti mi krvavih očiju – jebate kretena! Ma mrš stoko! Odvuka žensku ka vreću krumpira – a vamo nitko ništa ne poduzima! Nitko ništa! A ja sama… -Što te muči? -Bilo me strah. -Hrabra moja... mila moja hrabra… hmmmmm litnja noć… lipo… -hrabra… jesam li? –zavlada muk koji kao da je bio točka na rečeno, na ovaj trenutak, na sad… ili je pak samo podcrtavao nešto što se tek trebalo izreći.. -Znaš… Ivan se ubio. -Znam. -Znaš? -Sreo sam ga –ćuk iz parka zazove u noć. -Jadna njegova mater… -Je… Kako je moja? -A. Okrenula se Crkvi… Glumi da je dobro. -Svi glumimo… A ti? Kako ti? -Dobro sam. -Hoću da nađeš nekog. -Sutra idem u… -Prestani! -Rekli su da će bit lip dan… -Prestani! -Ma daj.. -Hoću da nađeš nekog. -Ne. -Jesi čula! Nađi nekog! Živi! -Dušo ja to ne mog… -Dosta! Dosta mila. Dosta –ponovi mekše, i opet muk. -Skoro za nevjerovat´…Ivan… mrtav –tiho je procijedila drhtavih usana: A bio je heroj rata. Prokleti heroj. A gdje je sad?!? Gdje je sad!!! Mrtav! -Heroji ne umiru. Heroji nikada ne umiru. -Znam… ni ti nisi… zar ne. Zar ne?!? -Dušo.. ne plači. |
Opljačkalo Brazil. Opljačkalo autokamp. Opljačkalo Plitvice. Opljačkalo Splitsku banku u Šibeniku, opet (ha-ha-ha, koliki dilbe moraš bit da ne staviš osiguranje nakon prvog puta?). Kriminalci! Kriminalci!! Sve su to kriminalci!!! Pa otkud sad tolike pljačke? Ovo je Chicago!!! –naivno pita gospođa u golemom roza šešoaru iz zadnjeg reda. Gospođo, jel´vi mene ono.. ka.. zajebajete? A?!? JEL´VI MENE TO ZA-JE-BA-JE-TE!!! A KAKO SI TI DOŠLA DO TE ČINČILE KRAVETINO SPONZORUŠKA!!! KAKO SI TI DOŠLA DO TOG BVLGARIA!!! ŠTA, ŠTA SI TI - ZARADILA? Znam i čime… Khm, oprostite na ovom prekidu, nastavljamo… Opljačkalo brate, opljačkalo sve šta se dalo opljačkat. Opljačkalo privredu. Opljačkalo seljake. Opljačkalo penzionere. Opljačkalo zdrastvo. Opljačkalo djecu. Opljačkalo poduzeća. Opljačkalo novine. Opljačkalo hotele. Opljačkalo banke. Opljačkalo škole. Opljačkalo HT. Opljačkalo narod. Opljačkalo jer je htjelo. Opljačkalo jer je smjelo. Opljačkalo jer je moglo. Govorili su: Pljačkam jer mogu, šta mi možeš! Govorili su: I On i Njegova familija pljačkaju, zašto ne bih i ja! Govorili su: Pljačkaj i ti, ne budi budala! Pljačkaj, pljačkaj, pljačkaj i budi. Samo pljačkom - si. Pljačkam znači jesam. Samo pljačka čini mudana. A nek´narod mlati. Slamu. Pljačka modus vivendi. Pljačka kultura življenja. Uči se pljački i pljački uči. Pljačka uz potporu državnih struktura. Pljačka od državnih struktura. Pljačka tih istih državnih struktura. Pljačka je jedina cool! PLJAČKO JA TE VOLIM! O PLJAČKO TI SI MI SVE! O PLJAČKO JEBO BI TE! SVE ZA PLJAČKU – PLJAČKU NI ZA ŠTO! Jel´vam sad jasnije gospođo otkud tolike pljačke? Nije? No problemo gospođo - sad će vam bit: EVERYBODY BE COOL THIS IS A ROBBERY! ANY OF YOU FUCKIN´PRICKS MOVE, AND I´LL EXECUTE EVERY MOTHER FUCKIN´LAST ONE OF YA!!! VOT D FAK AR JU VEJTING FOR!! NE CMIZDRI JU BIĆ! I NEMOJ DA MI KO GLUMI HEROJA – ODERAT ĆU GA KA JANJE! AJDE – ŠTA ČEKATE! PUŠĆAJTE MIŠA END ŠOU MI D MANI - BAGRO BLOGOVSKA!!! OVO JE PLJAČKA I SAD STE JEBALI JEŽA! ;D |
U malon dalmatinskom mistu, baba i dida upali u ljekarnu… Baba: Ajme doture! Doture moj lipi! Spas´min ga! Spas´min ga! Ljekarnik: Koga??? Koga gospođo? Baba: Ovega moga doture – puno min je bolan! Nu ga - cili min se un napuva, cili min se do zemje sanvija! Doture akobogaznaješ udma davaj i nepintante ča jemaš - zadrob! Dida: AUUUUUU… Ljekarnik: Za stomak? Šjor ima probavnih tegoba? A otkad šjor ima te simptome? Baba: Ma nima ti un doture sitome´raginsriću berlaviman, un ti jema – zaćip criva! Doture spas´min ga sadeka i tute prija vengo - esplondira! Ljekarnik: U redu, u redu gospođo! Ali prije mi recite - što je šjor danas jeo? Baba: A ča je izija? A da ča će izist? Istoka ča i jučer istoka ča i prikojučer istoka ča i vaik! Ljekarnik: Dobro, dobro isto – ali šta isto? Šta?!? Baba: Da ča? A ono ča jeman! Važola! Važola doture moj. Ljekarnik: Faž.. svaki dan??? Dobro gospođo, dobro - evo nešto, neka šjor jednu stavi odmah, drugu navečer, a od sutra 1x1. Baba: Jes´čuja ča je dotur reka!? Meti udma´ednu na jez´čnu!! Ljekarnik: Ovaj.. gospođo, krivo ste me shvatili – ne na jezik, shvaćate? Malo, kako bih rekao.. južnije.. Baba: Jušnije? A diće vaki bolan naput, doture moj?!? Ljekarnik: Ne, ne, opet ste me krivo shvatili.. južnije, shvaćate? Južnije! Doli! DOLI! Vraga izila! Baba: Dolika jušnije??? Ma ča jema dolika jušnije o´jez´čne… AAAAAAA OTOOO!!! A ča nisi udma reka doture moj! Aj ti – ča sa ćekaješ?! Jes´čuja dotura – mudante dolika i das´se namečija! Dida: AUUUUU… Ljekarnik: Ovaj.. gospođo, a da možda prvo odete kući..? Baba: A doture pa jes´reka udma!? Prve daje udma, pa sadeka da nije udma vengo malo poslin, a jes´i ti doture moj – neodljućen! Ka je udma unda je udma, aj Tonko – klistirić ćeka, mudante dolika i nameč… Ljekarnik očajan: Gospođo!!! Ovaj.. Molim vas! ..ovaj… A platit?!? E! Prvo platit! Baba: Ma ča platit!? Tonko – mudante gorika! A okadase i oto plaća?!? Ljekarnik: Participacija gospođo! Participacija! 10 kuna za recept, 10 usluge, 10 participacija! 30 sve skupa! Baba: Parcipacija!?! Trdeset kuna!!! A koće min i´dat?!? Tvoja mater eto ko!!! DABOGDA JON SE NEVISTA PARCIPACIJA ZVALA!! Tonko – ti trp, jes´čuja! Dida: Dabogda, dabogda.. AUUUUU… Ljekarnik: Dajte, dajte gospođo, ne pravite sad probleme za sitnih 30 kuna! Baba: Sitnjih!?! Sitnjo je tebi u gaćaman!!! Tonko trp´! Dida: U gaćaman, u gaćaman.. AUUUU… Ljekarnik: Gospođo ne morate odmah vrijeđati, a vi barba.. Ma barba pobogu ne mašite tim štapom – nemojte da zovemo osiguranje!!! Baba: A tute smon daklen! Uni namin pritu! Ma vid´Tonko moj – uni namin! Ma uni NAMIN pritu!!! Dida: Pritu, pritu.. AUUU… Baba: Daće nas ubt, daćenan noge polomt ka i jonin bidnin ćukenjiman! SE JA ZNAN – SE! Časte in bidniman činili! SE JA ZNAN ča vi bidniman neviniman činite – one ´spermi-menjte!!! Take bi i na namin, take bi i na namin - ´spermimenjtirali!!! Dida: I namin, i namin.. AUU… Baba: Oćeš mun ti Tonko reć poslidnje riči prija vengo te špećilj-janjci odvedu - OLI ĆUMUN I´JA REĆ!?! Tote tije sa puno populoparno znaš! Dida: Daćuti ja trdeset mulac jean!!! EVOMIN I´U GAĆAMAN!!! NA! AUUU… Etot´parcipacija balavac jean!!! Da balavac!! AUUUU… Baba: Jes´čuja sad doture moj puno pripametni!! Tonko moj homo ća, gremo misto klistirića - platit letriku! Oto ti je danes skoro pa isto. Ovod nima doturi! Ovod nima ´Iperkata!! Ovod nima judi!!! Samon beštije - krveloćne ćućajuće beštije! Dida: Beštije, beštije.. AUUU… Ljekarnik: Dajte, dajte, platite to - pa barem si vi to sad možete priuštiti! Dida: Vi? Ma ko VI?!? Ljekarnik: Pa vi - umirovljenici! Jel´vam obećano vratiti mirovine! Dida: Je tvoje prkno! Ja odeka plaćan, a lopevska drževa min oto moje i jopet vraća! Ljekarnik: Ali i Premijer obećaje… Dida: Je lakomun je obećajat, ka je obećajat ka i narod jebavat – bespljatno! A mojega klistirića oće naplatit, neboj se! Baba: DABOGDA MUN SE NEVISTA KLISTIRIĆ ZVALA!!! Ljekarnik: …ali i Premijer osobno, pazite - osobno obećaje – povrat duga. Dida: Je. Bogemi sen i ja osebno - ka sen to čuja! Ljekarnik: Ne shvaćam, šta ste i Vi? Dida: Povratija. |
Jeza me drži, grop u stomaku, tjeskoba, nemoć, pred očima flashbackovi Kurska. I još jedan ruska podmornica nakon tragične nesreće prijeti postati grobnicom desecima mornara. Rasulo, loše održavanje, zastarjela oprema, nikakvo ulaganje, najkraće rečeno – sirotinja, ponovo uzima danak u krvi, danak ruske mornarice. Od nekadašnje hladnoratovske druge sile svijeta, ako ne i prve, od nekada preslavne flote sjevernih mora, od onih nebrojenih monstruoznih nuklearnih podmornica – ostale su samo olupine, krntije, jedva plutajuće kante u kojima očajnici traže kruha, noseći glavu u torbi sa svakim rutinskim isplovljavanjem. Samo bog zna koliko ih je rasuto po dnu oceana, koliko je ljudskih sudbina potopljeno u tim nuklearnim sarkofazima, zauvijek, da im se ni ime ne zna. Zastrašujuća je simbolika poklapanja ove tragedije sa onom hirošimskom, kao da hoće reći da ništa dobrog iz ikakvog petljanja sa nuklearnim proizići - ne može. Ali svijet sporo uči, Japanci su iz gorkog iskustva lekciju izvukli – i ovdje su prvi poslali ekipu za spašavanje. Na dan kad su u Hirošimi ponovo zvonila zvona. U Nagasakiju će za tri dana. Ostatak se svijeta još uvijek igra rata. Još uvijek pune arsenale, eksperimentiraju sa pokusima, prijete si ultimatumima (Iran, Izrael, Sjeverna Koreja, Pakistan, Indija, Kina, SAD…) iako i jedan i drugi i treći i četvrti – svi, svi drže prst na okidaču Malog Debeljka. A majke plaču, majke znaju što budućnost nosi. Ruske majke danas znaju koja je cijena plaćena za status nekadašnje vojne supersile. Kursk je bio strašna cijena, ona slika Majke kojoj bog iz usta progovara kada proklinje sve one nakaradne vojne glavešine što su joj uzeli dijete, majka kojoj su spucali iglu u ruku da joj začepe usta… ali istina vrišti čak i pod drogama. Gdje je ta supersila kad njeno dijete pati, kad je njeno dijete ubijeno? Proklinjem je, proklinjem je! …a oni njoj umjesto odgovora - iglu u ruku. To je jedini odgovor koji ćeš dobiti majko. Skučen prostor, mrkli mrak, velika hladnoća, kondenzacija, zidovi plaču, zvuk – tišine. Potopljena podmornica. Kažu da kisika ima do ponedjeljka… ponoć je već odavno prošla, svijete. Ljudska glupost otkucava ti na tom satu zadnje udarce. update: jutros javljaju da je 7 mornara spašeno! navođena robotska ruka (britanske mornarice) uspjela je presjeći čelične kabele u koje se ruska podmornica zapetljala. ovaj put su uspjeli! |
5.08.1995. zora, početak vojno-redarstvene akcije Oluja. |
Sad te nema Jadranka -htjela sam ti jučer reći, sad te nema kao što te je bilo onda kada je trebalo ugrabiti fotelju. Sad te nema Jadranka –htjela sam ti jučer reći, kao što ćete sutra svi u Kninu biti. Sad te nema Jadranka kada romska djeca ginu -htjela sam ti jučer reći, kao što te je onda u Kazalištu bilo. Sjećaš li se HNKa Jadranka? Sjećaš li se uopće tog partijskog sleta? Sjećaš li se da su umiveni i obuveni Romi samo za tebe i Šefa plesali i pjevali u tom visokom domu kulture, a ti si im držala prigodne govore o suživotu i boljem sutra? Pleši mečka! Pleši! – vikala su tvoja obećanja o struji, vodi, obrazovanju i tko zna čemu još, a u džepu si držala figu i prebrojavala glasove. Je, Romi su naši sugrađani - kad ti trebaju. Je, na papiru ćeš za njih učiniti sve - kad ti trebaju. Je, Kozari bok će se urediti – kad ti trebaju. Je, pomagat ćeš njihovoj djeci – kad ti trebaju. A sad te nema Jadranka -htjela sam ti jučer reći, a ti si se ipak na koncu (Čudo! Čudo! Proplakala Gospa!) - ukazala. I što si pametnoga rekla? Ja Jadranka, ja Potpredsjednica, ja JAca (op.a. evala ulix) ja JAca ću, ja, ja, ja ću, ja JAca, JA, JA, JA pa JA, JA pa JA, JA, JA, JA… Ma šta ćeš ti? MA ŠTA ĆEŠ - TI!?! Iskoristiti tragediju za samo-promociju? Troje djece više nema Jadranka. Nema! Ona ti nisu trebala. Pa ti obećavaj Jadranka, obećavaj ko´što si i dosada. Ništa te ne košta. Troje malešne dječice. Tri para mršavih nožica skakuće preko polja, tri para malih kvrgavih koljena, kao veseli skakavčići hopsaju gore-dolje, HOP-HOP! Mršave nožice, hopla, hopla! Jezero je blizu, hitro, hitro, idemo plivati, idemo se igrati… Pljusak vode. P.S. Njegovo rodno selo. Stavili Onaj GIG-GIG-GIGAAAANTSKI plakat, toliko GIGAAANTSKI da je jezivo aj pogodi šta? Pa GIG-ANTAN! Hoće li i kako On uzvratiti udarac? Pogledajmo u sutrašnjoj epizodi Akcijskog sra.. ovaj, plana... |
´Rad oslobađa!´ -uzviknuo je Milan Bandić gradonačelnik Zagreba, vraćajući se u subotu s novinarima i pročelnicima gradskih ureda sa Sljemena, gledajući građevinske radnike koji su ga pozdravljali. Kada su mu novinari pokušali reći kako bi ipak trebao paziti što govori u javnosti, Bandić je dometnuo: ´Nacisti nisu bili baš skroz blesavi.´ Čitajući jučer ovu vjesticu u novinama, uhvatila sam vlastitu ruku kako nekontrolirano i nemilosrdno brzinom muho-ubojice leti prema mome čelu. A nakon što sam pročitala i sljedeće: ´S indignacijom odbacujem monstruozne konstrukcije, objede i laži. Nisam lagao, niti bježao´ uzvratio je Milan Bandić novinaru koji je ustvrdio da je ovaj i kad je vozio pijan, uhvaćen u laži… - uhvatili su me i facijalni grčevi. Nešto jako slično smijehu, ali u kombinaciji s gnušanjem. Zabrinuta za vlastito zdravstveno stanje, brzo sam odložila opasan članak i pohitala po čašu hladne vode. Apaurina nije bilo, pa sam nadomjesno progutala bonbon – Pez. Nakon par minuta stabilizacije krvnog tlaka i povrata zraka u lijevo plućno krilo, zastrašujući tikovi - netragom nestadoše. I iako se ne okupah u kadi, već u vlastitom znoju – Heureka! Dođoh do zaključka. Kako da to najbolje rečen, hm, recimo ovako – Milanove nebuloze stvaraju mi neuroze. Milane budaletino jedna kretenska da kretenska tebi je pamet u gaćama jel´da je a ne u glavi a i tamo ti nije ku..c nego grašak kad nemaš muda priznat da si pogrišija jesi čuja arogantni prašče šta se na Sljemenu obločeš pa ne znaš šta trkeljaš i onda kad zasereš taj tvoj napumpani ego ne da ti priznat da si u krivu pa makar crka i onda ono već posrano još dodatno gacaš debilu jedan da debilu šta si klasičan primjer muškog klimaksa pa se okolo kurčiš šta bi se narodski reklo sve više drči okad manje p.či i glumiš Cezara i pitam te ja sada pa ima li u ovoj zemlji ijedne normalne osobe koja neće kao uzor bržebolje spominjati naciste i tko te za gradonačelnika izabere jadna mu majka eto koga iz svog džepa financira eto tko mu maloumno naciste zaziva eto tko mu zemlju pred svitom sramoti jedan jedan jedan obični drkojeb!!! Uf, odmah mi je lakše… moćan ovaj Pez ;) |