MODESTI BLEJZ

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

19.08.2005., petak

Izija govno

Ko obeća? Ja obeća? Ja? Ma jok ja, nisan ja obeća ništa! Osim fige u džepu.

Neki bi rekli - reka pa poreka. Neki bi rekli – obećanje ludom radovanje. Neki bi rekli – sam je sebi uskočija u usta. Neki bi rekli – jeben ti benzin i ko ga je izmislija i jeben ti i državu i INU i lažljivog Njega! A neki bi rekli i – nije ni On kriv, cijenu nafte diktira svjetsko tržište. Neki bi rekli – tu On ništa ne može, makroekonomski trendovi odražavaju se na mikroekonomije kao što je naša rvacka (rekla bi sad šta je i kome nešto mikro). Neki bi rekli - nije Mu lako, nije lako bit D premijer.
Ali znate šta – Modesti ne žali premijera. Ne žalim te ništa moj DrIvo. Isto ka´i Sharon šta ove židovske naseljenike iseljava di ih je prije naseljava. Ništa ja takve političare ne žalim. Znali su oni šta rade. Znali su oni da naseljavaju na tuđe, a ko se u tuđe pača – prokletstvom mu se vraća. Sve su znali ma su računali – dok država takvu politiku štiti, ko jebe Palestince. Eeeeee… ali država okrenula list brajo, pa ti sad kukuleči. A ko vas tira na tuđe?! Ko vas tira?!

E tako DrIvo i ti. Ne žalim ja tebe ništa, jer ko te tira igrat se premijera?! Ko te tira?! Eeeeee… ali tila gujica fotelje, a bez ispunit obećanja. E moj lipi. Ništa ja tebe ne žalim. Svjesno si držao onog Hebija-odjebija za desnu ruku, pa te sad njegovi Liburnijski repovi opet uvalili u sranje. Koji peh! –mora da si pomislija: I poskupljenje benzina i Liburnija u isto vrijeme! Dovoljno da padne bilo koja Vlada. E, znam, ´jajovanje´ ne bi bilo ugodno. Zato si i odglumija velikodušnost - da te narod ne bi razapeja. Zato si narodu i bacija Liburniju – ka´pasu kost. Nek se narod zabavlja Liburnijom, dok lopovi na drugu stranu pljačkaju. Dok mu lopovi na gorivu - deru kožu. A prešlo je osam. Prešlo. Osam, osam - nos ti posran. To bi ti reka.

E moj DrIvo. E moj crni DrIvo. Još mi samo zabrani Mansona, samo mi još to fali da te pošaljen u neku stvar. A što ti tvoja Modesti ima za reć? Eno ti naslov – pa čitaj.

- 19:10 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

11.08.2005., četvrtak

Heroji 3

Volim ova noćna promatranja –rekla je tiho, gotovo u strahu da ne razbije ovu atmosferu spokoja koja je vladala među njima. Aha-hm –on joj isto tako tiho promrlja umjesto odgovora, čisto da joj pokaže da je sluša, mada je ona znala da je on uvijek sluša, zauvijek. Ova je ljetna noć bila idealna za čekanje meteorske kiše. Vedra, čista, tiha i topla. Noć idealna za promatranje zvijezda. Njih dvoje, tu na taraci, kao prije… I grad pod njima prostrt i varljivo podatan. Pod okriljem ovakve noći mogao si se golim okom nesmetano kroz širom otvorene prozore stanova uvući i u nečiju najdublju intimu.
-Zovu ih Suze Sv.Lovre… suze… krvave suze..
-nebeske suze.
-a pod njima.. Znaš, mogao bi ovako promatrati cijelu vječnost.. ljudski mravinjak.. njihovo kretanje nesvjesni jedni drugih.. a gle, doslovno ih dijele samo zidovi.. eh..
-Da.
-Da je ovo film, sad bi u pozadini išao neki ljigavi soundtrack, ono - violine, orkestar, English Patient i slično, ha?
-A-a, ne violine. Nešto intimnije… hm, Terje Rypdal? Heat?
-O da. Terje Rypdal apsolutno –nakon ovoga ugodna tišina ponovo nadglasa razgovor. Činilo se suvišnim bacati riječi u ovakvu meku baršunastu noć. Dovoljno je promatrati, disati, pustiti da oko klizi...
-Ona obitelj ravno ispred nas večera, ispod njih gledaju televiziju.. hm, neboder. Bio je neki crtić Neboder, mislim Marušićev ili nečiji, ne znam, uglavnom Zg škola crtanog filma.. i tamo je prikazano baš ovo što gledamo – neboder. Kužiš? Neboder i u njemu ekipa natiskana jedni iznad drugih, i svi rade jedno te isto: gledaju TV, klofaju kroz prozor, idu na WC - a sve nesvjesni jedni drugih, otuđenje.. cijena civilizacije. A što misliš da se netko sad poseksa? A mi ih gledamo, ko u crtiću… voajerizam..
-Ne, to se danas zove Big Brother.

-A što da se nešto desi.. recimo onaj tip desno, onaj šta radi trbušnjake.. ono, zapne ili šta ja znam – dođe mu loše? Kako bi objasnio Hitnoj… koga bi zvao… tko bi mu pomogao..
-Što te muči?
-Danas ulazim u DM i neki djedica vuče ženu, daje joj triščetine, dere se i sve pred ekipom.. ono, žene za kasom zabezeknute a on nju mlati! Nisam mogla vjerovat svojim očima! Jedva sam procijedila - sram vas bilo sramite se i šta to radite! A on luđak - da će i na mene! Priti mi krvavih očiju – jebate kretena! Ma mrš stoko! Odvuka žensku ka vreću krumpira – a vamo nitko ništa ne poduzima! Nitko ništa! A ja sama…
-Što te muči?
-Bilo me strah.
-Hrabra moja... mila moja hrabra… hmmmmm litnja noć… lipo…
-hrabra… jesam li? –zavlada muk koji kao da je bio točka na rečeno, na ovaj trenutak, na sad… ili je pak samo podcrtavao nešto što se tek trebalo izreći..

-Znaš… Ivan se ubio.
-Znam.
-Znaš?
-Sreo sam ga –ćuk iz parka zazove u noć.
-Jadna njegova mater…
-Je… Kako je moja?
-A. Okrenula se Crkvi… Glumi da je dobro.
-Svi glumimo… A ti? Kako ti?
-Dobro sam.
-Hoću da nađeš nekog.
-Sutra idem u…
-Prestani!
-Rekli su da će bit lip dan…
-Prestani!
-Ma daj..
-Hoću da nađeš nekog.
-Ne.
-Jesi čula! Nađi nekog! Živi!
-Dušo ja to ne mog…
-Dosta! Dosta mila. Dosta –ponovi mekše, i opet muk.
-Skoro za nevjerovat´…Ivan… mrtav –tiho je procijedila drhtavih usana: A bio je heroj rata. Prokleti heroj. A gdje je sad?!? Gdje je sad!!! Mrtav!
-Heroji ne umiru. Heroji nikada ne umiru.
-Znam… ni ti nisi… zar ne. Zar ne?!?
-Dušo.. ne plači.

- 21:42 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

09.08.2005., utorak

Ovo je pljačka!

Opljačkalo Brazil. Opljačkalo autokamp. Opljačkalo Plitvice. Opljačkalo Splitsku banku u Šibeniku, opet (ha-ha-ha, koliki dilbe moraš bit da ne staviš osiguranje nakon prvog puta?).
Kriminalci! Kriminalci!! Sve su to kriminalci!!! Pa otkud sad tolike pljačke? Ovo je Chicago!!! –naivno pita gospođa u golemom roza šešoaru iz zadnjeg reda. Gospođo, jel´vi mene ono.. ka.. zajebajete? A?!? JEL´VI MENE TO ZA-JE-BA-JE-TE!!! A KAKO SI TI DOŠLA DO TE ČINČILE KRAVETINO SPONZORUŠKA!!! KAKO SI TI DOŠLA DO TOG BVLGARIA!!! ŠTA, ŠTA SI TI - ZARADILA? Znam i čime… Khm, oprostite na ovom prekidu, nastavljamo…

Opljačkalo brate, opljačkalo sve šta se dalo opljačkat. Opljačkalo privredu. Opljačkalo seljake. Opljačkalo penzionere. Opljačkalo zdrastvo. Opljačkalo djecu. Opljačkalo poduzeća. Opljačkalo novine. Opljačkalo hotele. Opljačkalo banke. Opljačkalo škole. Opljačkalo HT. Opljačkalo narod. Opljačkalo jer je htjelo. Opljačkalo jer je smjelo. Opljačkalo jer je moglo. Govorili su: Pljačkam jer mogu, šta mi možeš! Govorili su: I On i Njegova familija pljačkaju, zašto ne bih i ja! Govorili su: Pljačkaj i ti, ne budi budala! Pljačkaj, pljačkaj, pljačkaj i budi. Samo pljačkom - si. Pljačkam znači jesam. Samo pljačka čini mudana. A nek´narod mlati. Slamu. Pljačka modus vivendi. Pljačka kultura življenja. Uči se pljački i pljački uči. Pljačka uz potporu državnih struktura. Pljačka od državnih struktura. Pljačka tih istih državnih struktura. Pljačka je jedina cool! PLJAČKO JA TE VOLIM! O PLJAČKO TI SI MI SVE! O PLJAČKO JEBO BI TE! SVE ZA PLJAČKU – PLJAČKU NI ZA ŠTO! Jel´vam sad jasnije gospođo otkud tolike pljačke?

Nije? No problemo gospođo - sad će vam bit:
EVERYBODY BE COOL THIS IS A ROBBERY! ANY OF YOU FUCKIN´PRICKS MOVE, AND I´LL EXECUTE EVERY MOTHER FUCKIN´LAST ONE OF YA!!!
VOT D FAK AR JU VEJTING FOR!! NE CMIZDRI JU BIĆ! I NEMOJ DA MI KO GLUMI HEROJA – ODERAT ĆU GA KA JANJE! AJDE – ŠTA ČEKATE! PUŠĆAJTE MIŠA END ŠOU MI D MANI - BAGRO BLOGOVSKA!!! OVO JE PLJAČKA I SAD STE JEBALI JEŽA! ;D

- 21:18 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

08.08.2005., ponedjeljak

Povrat duga - naša tuga

U malon dalmatinskom mistu, baba i dida upali u ljekarnu…
Baba: Ajme doture! Doture moj lipi! Spas´min ga! Spas´min ga!
Ljekarnik: Koga??? Koga gospođo?
Baba: Ovega moga doture – puno min je bolan! Nu ga - cili min se un napuva, cili min se do zemje sanvija! Doture akobogaznaješ udma davaj i nepintante ča jemaš - zadrob!
Dida: AUUUUUU…
Ljekarnik: Za stomak? Šjor ima probavnih tegoba? A otkad šjor ima te simptome?
Baba: Ma nima ti un doture sitome´raginsriću berlaviman, un ti jema – zaćip criva! Doture spas´min ga sadeka i tute prija vengo - esplondira!
Ljekarnik: U redu, u redu gospođo! Ali prije mi recite - što je šjor danas jeo?
Baba: A ča je izija? A da ča će izist? Istoka ča i jučer istoka ča i prikojučer istoka ča i vaik!
Ljekarnik: Dobro, dobro isto – ali šta isto? Šta?!?
Baba: Da ča? A ono ča jeman! Važola! Važola doture moj.

Ljekarnik: Faž.. svaki dan??? Dobro gospođo, dobro - evo nešto, neka šjor jednu stavi odmah, drugu navečer, a od sutra 1x1.
Baba: Jes´čuja ča je dotur reka!? Meti udma´ednu na jez´čnu!!
Ljekarnik: Ovaj.. gospođo, krivo ste me shvatili – ne na jezik, shvaćate? Malo, kako bih rekao.. južnije..
Baba: Jušnije? A diće vaki bolan naput, doture moj?!?
Ljekarnik: Ne, ne, opet ste me krivo shvatili.. južnije, shvaćate? Južnije! Doli! DOLI! Vraga izila!
Baba: Dolika jušnije??? Ma ča jema dolika jušnije o´jez´čne… AAAAAAA OTOOO!!! A ča nisi udma reka doture moj! Aj ti – ča sa ćekaješ?! Jes´čuja dotura – mudante dolika i das´se namečija!
Dida: AUUUUU…
Ljekarnik: Ovaj.. gospođo, a da možda prvo odete kući..?
Baba: A doture pa jes´reka udma!? Prve daje udma, pa sadeka da nije udma vengo malo poslin, a jes´i ti doture moj – neodljućen! Ka je udma unda je udma, aj Tonko – klistirić ćeka, mudante dolika i nameč…
Ljekarnik očajan: Gospođo!!! Ovaj.. Molim vas! ..ovaj… A platit?!? E! Prvo platit!
Baba: Ma ča platit!? Tonko – mudante gorika! A okadase i oto plaća?!?
Ljekarnik: Participacija gospođo! Participacija! 10 kuna za recept, 10 usluge, 10 participacija! 30 sve skupa!
Baba: Parcipacija!?! Trdeset kuna!!! A koće min i´dat?!? Tvoja mater eto ko!!! DABOGDA JON SE NEVISTA PARCIPACIJA ZVALA!! Tonko – ti trp, jes´čuja!
Dida: Dabogda, dabogda.. AUUUUU…
Ljekarnik: Dajte, dajte gospođo, ne pravite sad probleme za sitnih 30 kuna!
Baba: Sitnjih!?! Sitnjo je tebi u gaćaman!!! Tonko trp´!
Dida: U gaćaman, u gaćaman.. AUUUU…
Ljekarnik: Gospođo ne morate odmah vrijeđati, a vi barba.. Ma barba pobogu ne mašite tim štapom – nemojte da zovemo osiguranje!!!
Baba: A tute smon daklen! Uni namin pritu! Ma vid´Tonko moj – uni namin! Ma uni NAMIN pritu!!!
Dida: Pritu, pritu.. AUUU…
Baba: Daće nas ubt, daćenan noge polomt ka i jonin bidnin ćukenjiman! SE JA ZNAN – SE! Časte in bidniman činili! SE JA ZNAN ča vi bidniman neviniman činite – one ´spermi-menjte!!! Take bi i na namin, take bi i na namin - ´spermimenjtirali!!!
Dida: I namin, i namin.. AUU…
Baba: Oćeš mun ti Tonko reć poslidnje riči prija vengo te špećilj-janjci odvedu - OLI ĆUMUN I´JA REĆ!?! Tote tije sa puno populoparno znaš!
Dida: Daćuti ja trdeset mulac jean!!! EVOMIN I´U GAĆAMAN!!! NA! AUUU… Etot´parcipacija balavac jean!!! Da balavac!! AUUUU…
Baba: Jes´čuja sad doture moj puno pripametni!! Tonko moj homo ća, gremo misto klistirića - platit letriku! Oto ti je danes skoro pa isto. Ovod nima doturi! Ovod nima ´Iperkata!! Ovod nima judi!!! Samon beštije - krveloćne ćućajuće beštije!
Dida: Beštije, beštije.. AUUU…

Ljekarnik: Dajte, dajte, platite to - pa barem si vi to sad možete priuštiti!
Dida: Vi? Ma ko VI?!?
Ljekarnik: Pa vi - umirovljenici! Jel´vam obećano vratiti mirovine!
Dida: Je tvoje prkno! Ja odeka plaćan, a lopevska drževa min oto moje i jopet vraća!
Ljekarnik: Ali i Premijer obećaje…
Dida: Je lakomun je obećajat, ka je obećajat ka i narod jebavat – bespljatno! A mojega klistirića oće naplatit, neboj se!
Baba: DABOGDA MUN SE NEVISTA KLISTIRIĆ ZVALA!!!
Ljekarnik: …ali i Premijer osobno, pazite - osobno obećaje – povrat duga.
Dida: Je. Bogemi sen i ja osebno - ka sen to čuja!
Ljekarnik: Ne shvaćam, šta ste i Vi?
Dida: Povratija.

- 19:27 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

06.08.2005., subota

Das Boot

Jeza me drži, grop u stomaku, tjeskoba, nemoć, pred očima flashbackovi Kurska. I još jedan ruska podmornica nakon tragične nesreće prijeti postati grobnicom desecima mornara. Rasulo, loše održavanje, zastarjela oprema, nikakvo ulaganje, najkraće rečeno – sirotinja, ponovo uzima danak u krvi, danak ruske mornarice. Od nekadašnje hladnoratovske druge sile svijeta, ako ne i prve, od nekada preslavne flote sjevernih mora, od onih nebrojenih monstruoznih nuklearnih podmornica – ostale su samo olupine, krntije, jedva plutajuće kante u kojima očajnici traže kruha, noseći glavu u torbi sa svakim rutinskim isplovljavanjem. Samo bog zna koliko ih je rasuto po dnu oceana, koliko je ljudskih sudbina potopljeno u tim nuklearnim sarkofazima, zauvijek, da im se ni ime ne zna.

Zastrašujuća je simbolika poklapanja ove tragedije sa onom hirošimskom, kao da hoće reći da ništa dobrog iz ikakvog petljanja sa nuklearnim proizići - ne može. Ali svijet sporo uči, Japanci su iz gorkog iskustva lekciju izvukli – i ovdje su prvi poslali ekipu za spašavanje. Na dan kad su u Hirošimi ponovo zvonila zvona. U Nagasakiju će za tri dana. Ostatak se svijeta još uvijek igra rata. Još uvijek pune arsenale, eksperimentiraju sa pokusima, prijete si ultimatumima (Iran, Izrael, Sjeverna Koreja, Pakistan, Indija, Kina, SAD…) iako i jedan i drugi i treći i četvrti – svi, svi drže prst na okidaču Malog Debeljka. A majke plaču, majke znaju što budućnost nosi. Ruske majke danas znaju koja je cijena plaćena za status nekadašnje vojne supersile. Kursk je bio strašna cijena, ona slika Majke kojoj bog iz usta progovara kada proklinje sve one nakaradne vojne glavešine što su joj uzeli dijete, majka kojoj su spucali iglu u ruku da joj začepe usta… ali istina vrišti čak i pod drogama. Gdje je ta supersila kad njeno dijete pati, kad je njeno dijete ubijeno? Proklinjem je, proklinjem je! …a oni njoj umjesto odgovora - iglu u ruku. To je jedini odgovor koji ćeš dobiti majko.

Skučen prostor, mrkli mrak, velika hladnoća, kondenzacija, zidovi plaču, zvuk – tišine. Potopljena podmornica. Kažu da kisika ima do ponedjeljka…
ponoć je već odavno prošla, svijete. Ljudska glupost otkucava ti na tom satu zadnje udarce.
update: jutros javljaju da je 7 mornara spašeno! navođena robotska ruka (britanske mornarice) uspjela je presjeći čelične kabele u koje se ruska podmornica zapetljala. ovaj put su uspjeli!

- 23:35 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

05.08.2005., petak

Oluja!

5.08.1995. zora, početak vojno-redarstvene akcije Oluja.

- 04:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

03.08.2005., srijeda

Sad te nema Jadranka

Sad te nema Jadranka -htjela sam ti jučer reći, sad te nema kao što te je bilo onda kada je trebalo ugrabiti fotelju. Sad te nema Jadranka –htjela sam ti jučer reći, kao što ćete sutra svi u Kninu biti. Sad te nema Jadranka kada romska djeca ginu -htjela sam ti jučer reći, kao što te je onda u Kazalištu bilo. Sjećaš li se HNKa Jadranka? Sjećaš li se uopće tog partijskog sleta? Sjećaš li se da su umiveni i obuveni Romi samo za tebe i Šefa plesali i pjevali u tom visokom domu kulture, a ti si im držala prigodne govore o suživotu i boljem sutra? Pleši mečka! Pleši! – vikala su tvoja obećanja o struji, vodi, obrazovanju i tko zna čemu još, a u džepu si držala figu i prebrojavala glasove. Je, Romi su naši sugrađani - kad ti trebaju. Je, na papiru ćeš za njih učiniti sve - kad ti trebaju. Je, Kozari bok će se urediti – kad ti trebaju. Je, pomagat ćeš njihovoj djeci – kad ti trebaju. A sad te nema Jadranka -htjela sam ti jučer reći, a ti si se ipak na koncu (Čudo! Čudo! Proplakala Gospa!) - ukazala. I što si pametnoga rekla? Ja Jadranka, ja Potpredsjednica, ja JAca (op.a. evala ulix) ja JAca ću, ja, ja, ja ću, ja JAca, JA, JA, JA pa JA, JA pa JA, JA, JA, JA… Ma šta ćeš ti? MA ŠTA ĆEŠ - TI!?! Iskoristiti tragediju za samo-promociju? Troje djece više nema Jadranka. Nema! Ona ti nisu trebala. Pa ti obećavaj Jadranka, obećavaj ko´što si i dosada. Ništa te ne košta.
Troje malešne dječice.

Tri para mršavih nožica skakuće preko polja, tri para malih kvrgavih koljena, kao veseli skakavčići hopsaju gore-dolje, HOP-HOP! Mršave nožice, hopla, hopla! Jezero je blizu, hitro, hitro, idemo plivati, idemo se igrati… Pljusak vode.

P.S. Njegovo rodno selo. Stavili Onaj GIG-GIG-GIGAAAANTSKI plakat, toliko GIGAAANTSKI da je jezivo aj pogodi šta? Pa GIG-ANTAN! Hoće li i kako On uzvratiti udarac? Pogledajmo u sutrašnjoj epizodi Akcijskog sra.. ovaj, plana...

- 19:13 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

02.08.2005., utorak

Milanove nebuloze

´Rad oslobađa!´ -uzviknuo je Milan Bandić gradonačelnik Zagreba, vraćajući se u subotu s novinarima i pročelnicima gradskih ureda sa Sljemena, gledajući građevinske radnike koji su ga pozdravljali. Kada su mu novinari pokušali reći kako bi ipak trebao paziti što govori u javnosti, Bandić je dometnuo: ´Nacisti nisu bili baš skroz blesavi.´
Čitajući jučer ovu vjesticu u novinama, uhvatila sam vlastitu ruku kako nekontrolirano i nemilosrdno brzinom muho-ubojice leti prema mome čelu. A nakon što sam pročitala i sljedeće: ´S indignacijom odbacujem monstruozne konstrukcije, objede i laži. Nisam lagao, niti bježao´ uzvratio je Milan Bandić novinaru koji je ustvrdio da je ovaj i kad je vozio pijan, uhvaćen u laži… - uhvatili su me i facijalni grčevi. Nešto jako slično smijehu, ali u kombinaciji s gnušanjem. Zabrinuta za vlastito zdravstveno stanje, brzo sam odložila opasan članak i pohitala po čašu hladne vode. Apaurina nije bilo, pa sam nadomjesno progutala bonbon – Pez. Nakon par minuta stabilizacije krvnog tlaka i povrata zraka u lijevo plućno krilo, zastrašujući tikovi - netragom nestadoše. I iako se ne okupah u kadi, već u vlastitom znoju – Heureka! Dođoh do zaključka. Kako da to najbolje rečen, hm, recimo ovako – Milanove nebuloze stvaraju mi neuroze.

Milane budaletino jedna kretenska da kretenska tebi je pamet u gaćama jel´da je a ne u glavi a i tamo ti nije ku..c nego grašak kad nemaš muda priznat da si pogrišija jesi čuja arogantni prašče šta se na Sljemenu obločeš pa ne znaš šta trkeljaš i onda kad zasereš taj tvoj napumpani ego ne da ti priznat da si u krivu pa makar crka i onda ono već posrano još dodatno gacaš debilu jedan da debilu šta si klasičan primjer muškog klimaksa pa se okolo kurčiš šta bi se narodski reklo sve više drči okad manje p.či i glumiš Cezara i pitam te ja sada pa ima li u ovoj zemlji ijedne normalne osobe koja neće kao uzor bržebolje spominjati naciste i tko te za gradonačelnika izabere jadna mu majka eto koga iz svog džepa financira eto tko mu maloumno naciste zaziva eto tko mu zemlju pred svitom sramoti jedan jedan jedan obični drkojeb!!!

Uf, odmah mi je lakše… moćan ovaj Pez ;)

- 19:47 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>