Volim ova noćna promatranja –rekla je tiho, gotovo u strahu da ne razbije ovu atmosferu spokoja koja je vladala među njima. Aha-hm –on joj isto tako tiho promrlja umjesto odgovora, čisto da joj pokaže da je sluša, mada je ona znala da je on uvijek sluša, zauvijek. Ova je ljetna noć bila idealna za čekanje meteorske kiše. Vedra, čista, tiha i topla. Noć idealna za promatranje zvijezda. Njih dvoje, tu na taraci, kao prije… I grad pod njima prostrt i varljivo podatan. Pod okriljem ovakve noći mogao si se golim okom nesmetano kroz širom otvorene prozore stanova uvući i u nečiju najdublju intimu.
-Zovu ih Suze Sv.Lovre… suze… krvave suze..
-nebeske suze.
-a pod njima.. Znaš, mogao bi ovako promatrati cijelu vječnost.. ljudski mravinjak.. njihovo kretanje nesvjesni jedni drugih.. a gle, doslovno ih dijele samo zidovi.. eh..
-Da.
-Da je ovo film, sad bi u pozadini išao neki ljigavi soundtrack, ono - violine, orkestar, English Patient i slično, ha?
-A-a, ne violine. Nešto intimnije… hm, Terje Rypdal? Heat?
-O da. Terje Rypdal apsolutno –nakon ovoga ugodna tišina ponovo nadglasa razgovor. Činilo se suvišnim bacati riječi u ovakvu meku baršunastu noć. Dovoljno je promatrati, disati, pustiti da oko klizi...
-Ona obitelj ravno ispred nas večera, ispod njih gledaju televiziju.. hm, neboder. Bio je neki crtić Neboder, mislim Marušićev ili nečiji, ne znam, uglavnom Zg škola crtanog filma.. i tamo je prikazano baš ovo što gledamo – neboder. Kužiš? Neboder i u njemu ekipa natiskana jedni iznad drugih, i svi rade jedno te isto: gledaju TV, klofaju kroz prozor, idu na WC - a sve nesvjesni jedni drugih, otuđenje.. cijena civilizacije. A što misliš da se netko sad poseksa? A mi ih gledamo, ko u crtiću… voajerizam..
-Ne, to se danas zove Big Brother.