< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Jeza me drži, grop u stomaku, tjeskoba, nemoć, pred očima flashbackovi Kurska. I još jedan ruska podmornica nakon tragične nesreće prijeti postati grobnicom desecima mornara. Rasulo, loše održavanje, zastarjela oprema, nikakvo ulaganje, najkraće rečeno – sirotinja, ponovo uzima danak u krvi, danak ruske mornarice. Od nekadašnje hladnoratovske druge sile svijeta, ako ne i prve, od nekada preslavne flote sjevernih mora, od onih nebrojenih monstruoznih nuklearnih podmornica – ostale su samo olupine, krntije, jedva plutajuće kante u kojima očajnici traže kruha, noseći glavu u torbi sa svakim rutinskim isplovljavanjem. Samo bog zna koliko ih je rasuto po dnu oceana, koliko je ljudskih sudbina potopljeno u tim nuklearnim sarkofazima, zauvijek, da im se ni ime ne zna. Zastrašujuća je simbolika poklapanja ove tragedije sa onom hirošimskom, kao da hoće reći da ništa dobrog iz ikakvog petljanja sa nuklearnim proizići - ne može. Ali svijet sporo uči, Japanci su iz gorkog iskustva lekciju izvukli – i ovdje su prvi poslali ekipu za spašavanje. Na dan kad su u Hirošimi ponovo zvonila zvona. U Nagasakiju će za tri dana. Ostatak se svijeta još uvijek igra rata. Još uvijek pune arsenale, eksperimentiraju sa pokusima, prijete si ultimatumima (Iran, Izrael, Sjeverna Koreja, Pakistan, Indija, Kina, SAD…) iako i jedan i drugi i treći i četvrti – svi, svi drže prst na okidaču Malog Debeljka. A majke plaču, majke znaju što budućnost nosi. Ruske majke danas znaju koja je cijena plaćena za status nekadašnje vojne supersile. Kursk je bio strašna cijena, ona slika Majke kojoj bog iz usta progovara kada proklinje sve one nakaradne vojne glavešine što su joj uzeli dijete, majka kojoj su spucali iglu u ruku da joj začepe usta… ali istina vrišti čak i pod drogama. Gdje je ta supersila kad njeno dijete pati, kad je njeno dijete ubijeno? Proklinjem je, proklinjem je! …a oni njoj umjesto odgovora - iglu u ruku. To je jedini odgovor koji ćeš dobiti majko. Skučen prostor, mrkli mrak, velika hladnoća, kondenzacija, zidovi plaču, zvuk – tišine. Potopljena podmornica. Kažu da kisika ima do ponedjeljka… ponoć je već odavno prošla, svijete. Ljudska glupost otkucava ti na tom satu zadnje udarce. update: jutros javljaju da je 7 mornara spašeno! navođena robotska ruka (britanske mornarice) uspjela je presjeći čelične kabele u koje se ruska podmornica zapetljala. ovaj put su uspjeli! |