Mladen Jose Barbina ( Šepić)
12.06.2013., srijeda
Znanstvenost znanosti
|
Iako Hrvatska nema Bog zna kakvih poveznica s Indijom ipak se u Hrvatskoj udomaćilo nekoliko „svetih krava“. Veći dio tog „stada“ dijelimo s ostalim nesretnicima tzv. zapadne civilizacije a neke su samo naše, moglo bi se kazati – autohtone. Jedna od onih zajedničkih zove se – znanost. Držim utemeljenom zamjedbu kako „svetost“ znanosti obrnuto-proporcionalno raste s razinom opće zatupljenosti i neukosti puka. Kao da se Hrvati poradi svoje lijenosti glede podizanja osobne razine znanja iskupljuju nekritički posvećujući – znanost, a zapravo…. kukavičje jaje koje im se pod tom egidom …nuđa. Ima ta situacija i politički uzrok. Itekako! Naime, od početaka nezavisnosti(kakve-takve) a problem eskalira u sadašnjem trenutku opće zavisnosti i derogiranja svih atributa države, osim onih simboličkih, Hrvatska je izložena ideološkoj agresiji reformiranih boljševika koji nastupaju pod egidom – ljudskih prava. Uz pomoć „Instituta Otvoreno društvo Hrvatska“ i tome sličnih koji su iznjedrili institucije poput „Foruma za slobodu odgoja“ (koji suprotno svom nazivu uvodi teror i izključivost u odgoj i obrazovanje ultimativno namećući tzv. rodnu ideologiju kao znanstvenu). Obilato potpomognuti novcem izvana ti su „Trojanski konji“ uspjeli srušiti moralne oslonce hrvatskog naroda. Uspjeli su u toj raboti upornim dvadesetogodišnjim podrivanjem i širenjem baze „agenata“upravo preko obilatog dijeljenja stipendija, privatizacije visoko-školskog obrazovanja, snižavanja kriterija itd. ali jasno, uz bezuvjetno prihvaćanje ideologije i obvezu „misionarenja“. Za njih nema krize. „Eurobska Junija“nikad nije našla za shodno poticati hrvatsku industriju(osim na razini izuzetka koji potvrđuje pravilo), dapače, ali je zato izvor za destrukciju Hrvatske obilat i,čini se-nepresušan. Hrvati su po prirodi stvari skloni liniji manjeg odpora te će, većinom, uvijek razabrati i izabrati lakši put ( u Biblijskom kontekstu; šira vrata). Roditelji, pa onda i djeca „nanjuše“ kako lakše i naravno-jeftinije doći do cilja a to, većinom, nije znanje i dignitet koje ono donosi već „papir“. Ideal nije postići dignitet obrazovane osobe te doprinijeti boljitku Hrvatske već pronaći neku sinekuru unutar Uprave ili“Agencije za istraživanje ruda i gubljenje vremena“ ili ako već ne ide onda unutar nekog javnog poduzeća. Zato je jedno vrijeme „biznis“ kupovanja diploma uzeo takve razmjere da je i poslovično slijepa i gluha „pravda“ napokon morala reagirati. Iako su svi znali nikoga nije posebno smetalo što te diplome nemaju nikakvu „pozadinu“ te su tek komad bezvrijednog papira. Poput štovatelja Zlatnog teleta blenuli bi u papir poštujući formu a ne sadržaj. I jasno, tu se otvara prostor ideološkoj manipulaciji grupe koja je izvršila „marš kroz institucije“ te je u poziciji ucjenjivati pretendente na bilo koje mjesto u „državnoj zavjetrini“. Mislim kako je bolje (i za mene sigurnije) „stvar“ prikazati kroz bajku s elementima horora. Pa…evo bajke; na nekom planetu „A Long Time Ago, In a Galaxy Far, Far Away…“ u nekoj „sjedinjenoj“ državi rodio se manijak nakaznih spolnih sklonosti i dakako ……prakse. Kako je teško prihvaćao svoju umobolnost to se dosjetio jadu ter je svoju nakaznost odlučio učiniti normalnom, pače-poželjnom, pače-više nego normalnom u toj mjeri da je ono normalno odlučio proglasiti nenormalnim. Sam po sebi ….završio bi u ludnici gdje mu i bijaše mjesto da mu se nije posrećilo ter je dobio obilatu podporu od kaste trgovaca i bankara koji pripadahu grupi stanovnika čiji je ultimativni cilj bio uništiti i zatrti učenje i svjedočenje jednog čovjeka kojeg su predci pripadnika te kaste davno prije ubili na svirep način ne bi li zaustavili njegov nauk kojim je upropaštavao njihove prljave poslove. I tako je manijak svoju bolest uzdigao na razinu vrline ter mu je uspjelo uz pomoć svojih pokrovitelja istinsku vrlinu uvaljati u blato. Kako sve ne bi ostalo na tome trgovci i bankari platili su mu osnivanje instituta preko kojeg je svojoj umobolnosti priskrbio tzv. znanstveni habitus. Budući da zlo ne trpi uske okvire to su mu trgovci i bankari omogućili da preko stipendija vrbuje ljude iz susjednih i nešto manje susjednih pa i vrlo dalekih država, listom osobe i same pomalo sklone umobolnosti ter je stvorena „mreža“ umobolnika s jakom željom svoju umobolnost preimenovati u vrlinu iako je ta umobolnost bila, gledano posljedično, suicidalna - jer je pobornike ostavljala bez…… poroda. Kako bi i tome doskočili sljedbenici manijaka su, opet uz nesebično financiranje gore spomenutih, uspjeli u mnogim i svakako premnogim državama anulirati bezplodnost vlastite nakaznosti na način da su ozakonili pravo na naj-dragocjeniju baštinu onih – normalnih. Među onim normalnima uvijek ima puno onih koji bilo zbog nedostatka poznavanja sociologije i povijesti ili zbog lijenosti duha ili naprosto zbog nedostatka mašte nisu u stanju pojave sagledati u njihovim krajnjim konzekvencama te se u svojoj blentavoj dobrohotnosti daju navući na tanak led tzv. ljudskih prava koja , gotovo redovito završavaju neljudskim postupcima poput , recimo; „prava„ majke na ubojstvo djeteta, ili „prava“ zajednice(preko liječnika koji NE liječe) na ubojstvo usamljenog očajnika shrvanog bolešću. I tako se, po tko zna koji put, ostvario zapis jednog poodavno umrlog stanovnika Zemlje kako je ; put ka paklu popločan dobrim nakanama. Golem uspjeh manijaci su postigli činjenicom da bolest koju su sami promovirali u znanost, sami i evaluiraju upravo zahvaljujući spoju ucjene i premreženosti cijelog sustava njihovim agentima na ključnim mjestima i naravno…..gluposti velikog dijela normalnih. Na taj je način stvoren ili bolje reći….zatvoren krug kojeg je teško razbiti zato što manijaci ne pripuštaju katedrama ikog tko se ne uklapa u manijakalni profil. Sukladno tome danas je, na toj dalekoj planeti, nemoguće diplomirati na nekom od tzv. humanističkih studija ako bezrezervno ne prihvaćate umobolnost kao vrlinu a vrlinu kao nešto poviješću prežvakano i evolucijom odbačeno. Dodatna je teškoća povratku tog udaljenog planeta u „normalu“ to što su države koje proizvode i promoviraju manijake daleko bolje naoružane nego one države u kojima je nenormalno-nenormalno a ne uzvišeno. Stoga te „manijakofilne“ države svakodnevno pljačkaju i ubijaju pripadnike „manijakofobnih“ naroda ne bi li ih prisilile na „manijakofiliju“. Također, znakovito je to što je „manijakofilija“ na tom udaljenom planetu uzrokovala niz gadnih bolesti kojima se bjesomučno traži lijek iako je posve razvidno kako bi nestale uklanjanjem uzroka, dakle prakse koja proizlazi iz „manijakofilije“. Ova bajka nema kraj jer je piscu, unatoč bujnoj mašti, kraj ne-saglediv a ukoliko ne intervenira „Onaj svirepo ubijeni“ „stvar“ bi doista mogla „otići k Vragu“. Ali vraćam se ja na Zemlju i u moju Hrvatsku s par zamjedbi glede hrvatskog obrazovnog pa time i znanstvenog sustava kojem je teško ne zamijetiti sličnost s onim bajkovitim; -dok Hrvati muku muče s prirodnim i tehničkim znanostima to su izloženi pravoj poplavi studenata pa posljedično tome i „znanstvenika“ s društvenih studija pridružujući tome ekonomiju i promet kao prave Meke brucoša. -broj diplomiranih novinara uskoro će premašiti nakladu dnevnih listova. -broj „turističkih menadžera“ trenutno je nešto niži od broja ležajeva u turizmu. -vjerojatno ni jedna država na svijetu nema obrazovanije prodavače mobitela i mobilnih mreža na ulazima supermarketa. -vjerojatno ni jedna država na svijetu nema takav razmjer između broja diplomiranih ekonomista, menadžera i stupnja devastiranosti ekonomije. -vjerojatno ni jedna država na svijetu nema takav razmjer između broja diplomiranih pravnika i deficita pravde. -k tome i mala digresija; vjerojatno ni jedna država na svijetu nema „feminiziranije“ osnovno i srednje-školstvo (nedavno se jedna poznanica uposlena u jednoj školi „požalila“ kako u zbornici nema nijednog „živog muškog“odnosno; ima dva ali svaki iz svog razloga ne zavrjeđuju atribut muškosti). Vjerujem kako je uzrok ovoj poplavi znanstvenika s jedne strane i suši s druge strane obrazovnog spektra upravo priroda studija koja na primjer na PMF-u, FER-u, Strojarstvu, Građevini ili RNG-u ne ostavlja prostora „muljanju“ i ideološkoj podobnosti. Naprosto; s matematikom, fizikom, kemijom nema „šale“. Prostor za proizvoljne interpretacije ostavlja tek – biologija. Dodatni i moguće i najvažniji razlog sumnje u znanstvenost znanosti daje činjenica kako je suvremena znanost prožeta novcem i time itekako podložna „liberalnom tržištu“ što je razvidno iz nekoliko svježih „golfskih“ primjera gdje tzv. struka – postiže dijametralno suprotne rezultate ovisno o naručitelju elaborata a da ne govorimo o interpretacijama povijesti ili antropologije u teološkom kao i u filozofskom smislu. Takva znanost nema pravo na dignitet i može joj se pripisati čisti oportunizam i profanacija na razinu trgovačkog artikla. Više nego ikad treba razviti umijeće čitanja između redaka i pokušati ostvariti makar duhovnu ekstrateritorijalnost i zdravlje. Mladen Šepić-Barba, A-HSP Vrbovsko |
