Mladen Jose Barbina ( Šepić)
24.05.2011., utorak
Balkon
|
Sjedili smo na terasi ( ja zapravo ležah u ležaljci ) Pogledah na ruševni balkon ponad nas Rekoh joj kako se ne mogu zamisliti u završenim stvarima Ona reće , ne bez gorčine ; ionako nikad ništa ne završiš ! Zatvorih oći pitajući se ; nije li završetak zapravo – smrt stvari ? U onom smislu da konačno definiranje zapravo ugasi interes i promišljane te time stvar prebacuje u sferu ignoriranja Možete me mrziti , volim kad me volite ali , za Boga , nemojte me ne primječivati Jer , kad taj balkon ne bi bio ispucao , oljušten i oronuo ...pa ja uopće ne bih mario za njegovo postojanje . A on ne postoji ako ja svaki put kad ga vidim ne pomislim kako ću ga jednom morati popraviti Pa sam joj rekao kako me , zapravo , više privlaći estetika ne dovršenog Ima strasti u svakom početku..... Ima strasti u trajanju..... Završetak je smrt ...... Nije li Raspeti uzdahnuo ; dovršeno je ! I umro Jasno , ona je uvijek na zemlji Ja sam tu negdje , u prostoru levitacije Ne sposoban za let a ne voljan hodati po čvrstom tlu ...... Barba Refleksije ; nisam trebao dugo živjeti a da bi se javila svijest o teško podnošljivoj neorganiziranosti vlastita života . Posvemašnji nered koji nije mogla ublažiti ni često korištena floskula o : redu u neredu .Nije držala vodu ni tvrdnja kako je potpuni nered zapravo isto što i potpuni red jer i u jednom i u drugom slučaju postoji strogo pravilo .Teorijski zgodno ali praktično – ne upotrebljivo .Naime , ni u neredu nisam uspijevao postići dosljednost . Povremeni bljeskovi reda srušili bi konstrukciju . Sve je to posljedovalo nebrojenim počecima i tek ponekim stizanjem do cilja a i to više inercijom ili nošen usudom . I kako to biva ; čovjek je biće prilagodbe . Znate onu o „Proroku i brijegu“ . Kad si već u kaljuži poćni iz tog smrada izvlačiti mirisne komponente . |
- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sodoma i Jadranka
|
Retorika je uz matematiku i filozofiju ne prijeporno baza za uspostavu i rast svakog ljudskog bića koje pledira na častni naslov intelektualca. Dakle, imajući u vidu te tri discipline možemo intelektualca vizualizirati kao stolac na tri noge(oslonca). Iz statike znamo kako je tjelo oslonjeno u tri točke savršeno stabilno na svakoj podlozi neovisno o konfiguraciji iste. Nažalost, hrvatsko školstvo već desetlječima ne poznaje i ne priznaje retoriku što je rezultiralo značajnom i znakovitom nestabilnošću hrvatskih intelektualaca koji hendikepirani nedostatkom treće noge bauljaju kroz povijest neprekidno tražeći oslon sad lijevo sad desno sad na Austrijance, sad na Ugare, sad na Talijane , sad na Srbe, sad na EU-ropljane i nikako da postignu cjelovitost, stabilnost i nezavisnost. Povremeno se, u skoro pravilnom četrdesetgodišnjem ritmu oslone i na vlastiti narod ali je to uvijek kratka vijeka. Bauljajući tako kroz povijest umjesto retorike, kojoj je imanentna čast, razvili su njen pejorativ – sofizam. Možda je najupečatljivija odlika sofista – ljigavost. Naime, dobro trenirani sofist može čak i unutar jedne raspre zamjeniti stajališta s jednakim žarom a kamo li ne ako postoji vremenski odmak. Tako je , primjerice gospodin Hebrang kao perjanica hrvatskih sofista spreman suze liti kako na Blajburškom polju tako i u Jasenovcu. Bez ijednog tika na licu on će reći kako je HDZ konzervativna stranka kojoj je obitelj na prvom i svetom mjestu nimalo ne hajući za jedan od liberalnijih(čitaj – sotonskijih) zakona o pobačaju a da ne govorimo o zakonu o diskriminaciji koji je tek usputna stepenica ka legalizaciji istospolnih brakova i prava na posvojenje nejaći od istih a bez čega nemamo šanse EU-granicu pomaknuti na istočne hrvatske. Antologijska je njegova izjava kako on nikad ne laže nego samo ponekad govori neistinu. Iako Hebrangele leti visoko iznad jata i poput Jonatana izvodi fantastične premete preko glave i pameti i ostali se trude usavršiti let i postižu sve bolje rezultate u sranju u vlastito gnjezdo iz brišućeg leta. Zadivljujuće. Miss ljigavosti Jaca Kumrovčak prati ga zamalo u stopu. Ter je njegov rezultat iz Blajburga ozbiljno ugrožen njenom fantastičnom dosjetkom kako ćemo dvadeset godina tzv. "nezavisnosti" sjajno obilježiti ulaskom u EU . Dakle za one malo gluplje, a takvih Hrvatskoj nikad nije nedostajalo : dvadeset godina nezavisnosti uzveličat će se ulaskom u novu zavisnost Ako i niste znali što je perfidnost, e, pa sad znate. Naravno, zlobnik bi mogao primjetiti kako su naše perjanice nedostatak u jednom osloncu obrazovanja namirile pojačanim interesom za matematiku a što bi se moglo poduprijeti opčim dojmom kako nitko od naših lokomotiva nije osiromašio što značajno odudara od hrvatskog prosjeka no ja sam mišljenja kako se taj interes nije razvio u neke više sfere matematike već je ostao na pučkoškolskoj razini oduzimanja(nama) i pribrajanja(sebi) dok djeljenje(pljena među sobom) još uvijek zapinje što uzrokuje saborskim razmiricama ali i posljeduje veseljem naroda koji, istina je, ima sve manje kruha ali zato mu ne nedostaje igara. Barba |
- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Produljeni haiku s naslovom
|
O“ Čaj Ponudih dušu Vragu a on baci čik u prašinu, zgazi ga vrhom čizme, otpljunu u stranu, okrene se i odjaše u suton Ostadoh zabezeknut ne imavši snage ni slegnuti ramenima Nikad nisam čuo za sličan slučaj |
