Mladen Jose Barbina ( Šepić)
15.02.2012., srijeda
sreća
|
tako sam sretan dok,......pišem i nije mi bistro zašto stalno ne pišem jednom ću spojiti glavu s printerom ležat ću mislit ću bit ću,.......sretan Refleksije ; Čovjek koji ne misli kako je „epicentar svijeta“ , koji ne misli kako je svijet stvoren njegove pozadine radi , cvijet koji ne misli kako su vaza i zemlja i nosevi željni senzacije mirisa tek marginalni sadržaj kadra koji veliča njegovo bivstvo........takav je čovjek rijedak . Među onima koji besmrtnost nastoje steći na Zemlji takvih nema . Ostaje nam kompromis . Prazan list papira . Terra incognita . Pisanje ima uz mnoge i metafizički potencijal a naročito egzistencijalistički . Parafrazirat ću Descartes-a ; (hrvatski molim) pišem , dakle – postojim . Ima jedan stih iz Oliverove pjesme ; „............ da ti pratim trag u beskraju.....“. Ono što pišući .... zapravo činimo ....... je upravo to ; pokušavamo ostaviti trag u beskraju . Utjeha je to što su mnogi od nas...... koji tome stremimo, iz grobova zaborava izvučeni tek..........itekako....itekako „post mortem“ . To daje nadu.................. ništa nije izgubljeno . Drugo je problem kriterija . Nije to atletika............... štoperica i metar. To je više kao;... nogomet......osjećaj........nedefinirano . I to je dobro , jer............. svakome daje mjesto pod suncem . A neprihvaćanje je uvijek lako podvesti pod – ne shvaćanje . Ili tome slično.......u..... ne prihvaćanje iz ovog ili onog razloga. Zato volim pisati . Volim ostavljati tragove . Volim svjedočiti vremenu . Parafrazirat ću Stepinca ; ........u ljubavi spram slova hrvatskoga ne dam se nadvisiti ni od koga......... ! S druge strane; pisanje je obveza, naročito ako smo van „mainstreama“. Jer................... ako ne ostavimo trag protimbe.......... oni koji dolaze kasnije mogli bi pomisliti......... kako smo bili unisoni u ....................spuštanju po spirali prema ognju paklenom !!!!! .. Barba . |
- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.02.2012., srijeda
Glupan trećeg tisućljeća
|
„Na svijetu ovom samo glupost vječna jest“ Ivane ! Oprosti na parafrazi Skidam ti šešir na vječnoj stazi ; Tko bi gluplji........... u tom ne posustaje Tko pametan bi........... lako odustaje „Država“ ne žali mara Glupane nove sveudilj stvara Metaliziraj uši ,pupak ,usne , obraz il“ nos I povazdan skakući kao u živici kos Stavi sunčane „cvike“ a u uši zvučnike Nit“ što vidiš , nit“ što čuješ O slobodi laprdaš i raj na zemlji snuješ O onom Ivanu s vrha pjesme saznanja su ti sva ; U ulici koju imenom krasi; picerija i dućana su dva Davno je moj prijatelj napisao; kad je glupanu kazivao misao čuo je zvuk iz glave tog siromaška zazvečalo je kao u limenu kantu ubačeno zrno suha graška Lamentiraju o društvu znanja A znanja su sve tanja i tanja A i kako će sinu pomoći tata Ako mozak hrani iz "24 sata" .................. Barba ... Refleksije ; „moj urednik“, koji je do nedavno objavljivao ono što ja zovem svojom poezijom pomazio me perom iz mog vlastitog krila zaključivši kako je to čime ja „crnim papir“, a njemu se sviđa , zapravo posljedica mog „bogatog životnog izkustva“ . Podpuno točno . Imao sam sreću u životu i pio sam absint s Ernestom u krčmama predkastrovske Havane , pecao sam s njim ribe u potocima Baskije , u Pamploni smo namočeni u crno vino navijali za bikove , u Afričkim smo savanama naganjali lavove i antilope , vrhovi Kilimanđara bili su mi neko vrijeme dom e da bi zatim sjedili za onim malim smiješnim stolovima Montmarta . S Brunom Travenom sam proveo godine u južnoameričkim prašumama i visokoj Sijeri , Marqezu sam kratio duge časove samoće , s Tenesy Wiliamson-om sam trpio vrelinu siromašnih četvrti gradova Amerike , s Jack Londonom sam se smrzavao s kraja na kraj Alaske i Kanade , S Johnom Stainbeck-om sam djelio glad i prašinu Zapadne Obale u godinama Velike Krize , a također i bezposličario na suncu Montereya, s Anatole France-om sam prošao Francusku revoluciju , s Puškinom sam sišao na dno društva , s Dostojevskim , ah , pa tek nezaboravni časi s Aldousom , Bulgakovom ,Musilom ,Zolom , Faulknerom ,Twainom ,Below-om a tek Wilde-om.....itd,itd. Uvijek je teško u ovakvim trenutcima pribrati se i nikog ne ispustiti ali nemam ni prostora ni vremena spomenuti ih sve a ovi spomenuti nisu mi ni draži ni bliži od onih ne spomenutih te se stoga nitko ne bi smio ljutiti. Povod svemu ovom zapisanom je šok koji je usljedio kad sam spoznao kako moji sinovi koji su s vrlodobrim i odličnim uspjehom završili klasičnu gimnaziju nisu ni čuli za Jack Londona a ni Anatole Francea . Ja sam vjerovao u sustav i nisam se miješao . Sustav želi od moje djece napraviti glupane . Ne kanim to dopustiti . A glupani neprekidno govore o preopširnosti programa i traže nove redukcije na mjesto kojih kane ubaciti poučavanje blasfemiji. Kome trebaju glupani ? Tko inzistira na „proizvodnji“ glupana ? Barba |
