Mladen Jose Barbina ( Šepić)
15.02.2012., srijeda
sreća
|
tako sam sretan dok,......pišem i nije mi bistro zašto stalno ne pišem jednom ću spojiti glavu s printerom ležat ću mislit ću bit ću,.......sretan Refleksije ; Čovjek koji ne misli kako je „epicentar svijeta“ , koji ne misli kako je svijet stvoren njegove pozadine radi , cvijet koji ne misli kako su vaza i zemlja i nosevi željni senzacije mirisa tek marginalni sadržaj kadra koji veliča njegovo bivstvo........takav je čovjek rijedak . Među onima koji besmrtnost nastoje steći na Zemlji takvih nema . Ostaje nam kompromis . Prazan list papira . Terra incognita . Pisanje ima uz mnoge i metafizički potencijal a naročito egzistencijalistički . Parafrazirat ću Descartes-a ; (hrvatski molim) pišem , dakle – postojim . Ima jedan stih iz Oliverove pjesme ; „............ da ti pratim trag u beskraju.....“. Ono što pišući .... zapravo činimo ....... je upravo to ; pokušavamo ostaviti trag u beskraju . Utjeha je to što su mnogi od nas...... koji tome stremimo, iz grobova zaborava izvučeni tek..........itekako....itekako „post mortem“ . To daje nadu.................. ništa nije izgubljeno . Drugo je problem kriterija . Nije to atletika............... štoperica i metar. To je više kao;... nogomet......osjećaj........nedefinirano . I to je dobro , jer............. svakome daje mjesto pod suncem . A neprihvaćanje je uvijek lako podvesti pod – ne shvaćanje . Ili tome slično.......u..... ne prihvaćanje iz ovog ili onog razloga. Zato volim pisati . Volim ostavljati tragove . Volim svjedočiti vremenu . Parafrazirat ću Stepinca ; ........u ljubavi spram slova hrvatskoga ne dam se nadvisiti ni od koga......... ! S druge strane; pisanje je obveza, naročito ako smo van „mainstreama“. Jer................... ako ne ostavimo trag protimbe.......... oni koji dolaze kasnije mogli bi pomisliti......... kako smo bili unisoni u ....................spuštanju po spirali prema ognju paklenom !!!!! .. Barba . |
