nesmisao unutar kojeg provodim dane
ponekad ublažen tvojom vjerojatnošću
ponekad kad prevlada očaj
ptica ispada iz gnjezda
prokleto tvrdo tlo
krv miriše na gubitak tebe
nisam baš siguran zaslužujem li te uopće
previše svijetliš svijetlom osvita novog dana a da bi bilo
………. .opravdano uprljati te mojim novim promašajem
možda je bolje da ostaneš Laura s aureolom boginje
savršena i nedodirljiva
opjevana i obožavana
a ja, Frančesko, utješen bludnicama
koristeći njihova tijela zatvorenih očiju sanjajući tvoj
….nasmiješeni lik u onom zaštićujućem polumraku
….punom žudnje i maglovito obećavajućih susreta
….pogleda prepunih istočnoga grijeha
….i južnjačke putenosti
….i sjevernjačkog dostojanstva
….i istočnjačke mističnosti
….izbjegavajući zapadnjačku proračunatost i zakone brojki
ne bi imalo ljudskog smisla učiniti zvijezdu zarezom na držalu pištolja
Tako se bojim sebe
Kirka je pretvarala ljude u svinje
Što je to njoj moglo donijeti osim očaja
Što bi meni donijelo da biser pretvorim u imitaciju
Tako se bojim sebe
Previše sam uglačanih, sada već bezvrijednih kamenčića nanizao oko vrata a da bi bilo vjerojatno zadržati ti sjaj
barba
|
Čak i sad
Dok pijan ležim zureći u bijeli plafon
Slijedeći pauka trag
Izgubljen u maglici omame
Čak i sad
Vidim tvoje nebeske oči
Srna ustrašena jutrom, kraj šumskog izvora
Tvoje obrve povijene u rimskom luku
Tvoje usne što med su pčelinji
I suzu svoju u jamici na obrazu tvom
Čak i sad
Vidim tvoje bijele grudi nabujale od mladosti
Mojim rukama prekrivene
Čak i sad
Drhte mi slabine
Trepere usne žedne tvojih poljubaca
Čak i sad
Kad očajnički pokušavam potisnuti ljubav
Jer tako si bezizgledno daleko
Čujem ti dah
Sanjam te punu svjetla
Vidim sunce, more, vjetar i kišu
Vidim te u svim pustinjama ovog svijeta
Mirisna ženo vrtova rajskih i predvorja paklenih
Čak i sad
Kad nemam te
Čak i sad
Imam te………..
barba
|