Mladen Jose Barbina ( Šepić)
16.12.2011., petak
Prioritet
|
Russell je sitnim slovima povezivao Demokrita, Descartesa i Leibniza I ja koji pokušavam spoznati svijet probijao sam se, ležeći na trosjedu . kroz štivo kakvo sam donedavno – preskakivao Kastro se popeo na ležaj i smjestio se između moje lijeve ruke i torza Bijah na početku stranice i dok sam došao do kraja druge Kastro je zaspao i njegovo mi je predenje titralo kraj srca a njegova toplina . blažila mi je grud Da bih okrenuo stranicu bila mi je nuždna lijeva ruka A to bi značilo – probuditi Kastra Neko sam vrijeme promišljao što bi o toj situaciji imala reči gore navedena . trojica kao i Bertrand a onda sam odložio knjigu i zaspao s mojom mačkom na prsima .. Barba |
- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Tekuća zabluda
|
Rijeke su nevine granice među nama krivim ljudima Govorimo o ljudima s ove ili one strane rijeka Dijelimo se na ljude s ove ili one strane ; Sutle, Une, Kupe, Drine, Drima, Drave ....... Rijeke nas stežu u okvire Rijeke razgraničavaju naše mržnje, naše krvave prošlosti Nekako je najlakše povući se iza neke rijeke i mrziti one preko Koliko li je samo ljudi poginulo na obalama naših graničnih rijeka Koliko li će ih još poginuti A zašto Rijeke teku nevine i pravedne Rijeke nose i naše i njihove leševe Rijeke su dar Božji nama – ljudima Pružimo ruke preko rijeke Neka rijeke zadobiju svoj iskonski smisao Neka rijekama ne teku nepregledni tovari bodljikave žice Pustimo neka rijekama teće voda Jer smisao rijeke je u vodi Smisao rijeke nije u našoj i njihovoj krvi Barba Refleksije ; Dobri stari Winston jednom je pućkajući onu svoju cigaru rekao otprilike ovo ; u redu je kad je čovjek liberal, ljevičar u mladosti no ako je to u starosti tad je riječ o glupanu . Bijah mlad i pun povjerenja i ljubavi spram svijeta kad napisah ovu pjesmu. A onda su ljudi za koje smo nekad „učili“ da su nam „braća“ ubili dva mladića koja sam dobro poznavao. Bili su prava braća, po krvi. Ubijeni su u razmaku od par dana. Naravno, ubili su i mnoštvo onih koje ne poznavah. Poslje su u moju zemlju nahrupili ljudi koji se izdavahu za naše prijatelje i svoj dolazak najavljivahu kao pomoć............. Opljačkaše nas. Ne bijaše im dosta naše blago nego nastaviše nam krasti dušu. Sad je moj narod u dobroj mjeri – bez duše. ................................................................................... Promjenio sam mišljenje o rijekama i bodljikavoj žici. Barba. |
- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nesanica
|
zarobljenik sam noći sna koji ne dolazi osluškujem mrak kucaje sata unutarnje vrijeme stoji zagrebačka noć odmiće za neke druge ljude strah me jutra barba Refleksije ; Ima dana koje je bolje provesti u krevetu , ima noći koje je bolje provesti na kolodvoru dočekujući i ispračajući likove bez imena i sjećanja . Naprosto pustiti vrijeme neka klizi mimo . Često sam želio preskočiti neki dan . Naprosto , probuditi se u četvrtak namisto u srijedu . Uglavnom je uzrok tomu bila neka moja pogrešno odigrana karta , riječ koja je nesmotreno napustila sigurnost usta , obveza prihvaćena u altruističkom zanosu , dug odavno dospio na naplatu .......o da !!! Bilo je noći koje su curile kapajući , škrto i sporo a stalagmit mog straha od jutra rastao je pritiščući mi prsa . S tim sam se nesanicama još nekako i nosio , jer su bile opravdane ali one putne ili bolje napisati predputne ...e te su mi budile bijes što je cijelu stvar samo pogoršavalo i umjesto svježine na put nosih breme natečenih kapaka . Ne spadam u one koji su s teorijom relativnosti na – TI – ali relativnost vremena spoznah upravo u dugim noćima . To je pobudilo pitanje ; postoji li vrijeme uopće ???? Ili je to samo stanje harmonije i disharmonije ? Cijele dobre godine nestaju u tren a minute nelagode traju li traju ...No , kako u svakom zlu ima makar mrvica dobra tako je bolno izkustvo buljenja u mračni plafon bogatilo spoznaju novim zvukovima a ponekad i mirisima , ovisno o mjestu gdje prebivah . Kad bi briga malo otupila osjetila mi hvatahu znake nekog drugog ili barem drugčijeg svijeta koji je tekao paralelno s mojim u vremenskom faznom pomaku . Jednom napustih postelju i posvjedočih svijetu koji se i sam iznenađen mnome ne uspije skriti te mi otkri svu svoju egzotiku od šuma šmrkova kojim poljevaju ulice što se blistaju obasjane neonom do kloparanja noćnog tramvaja čiji je zvuk kroz kanjon Ilice dopirao skroz do Črnomerca iako je tek napustio Trg . I............. ne bijah sam . Bijaše tu još sjena što klizahu preko ploha vremenom načete žbuke . Barba . |
- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.12.2011., četvrtak
Bijele glave u magli
|
U kasnu jesen 1918 skupina hrvatskih gusaka pod egidom „Jugoslavenskog odbora“ uletila je u gustu maglu ponad Beograda, istrgnula svaka svoje pero i podpisala tzv. prisajedinjenje. U kasnu jesen 2011 dvije „guske“ spremaju se učiniti nešto još pogubnije za opstanak Hrvata. I dok se prvoj skupini ponešto od ondašnje katastrofalne zablude i može oprostiti poradi konsternacije i konfuzije nastale u sam završetak Prvog svjetskog rata i naglog pucanja austrougarskih okova, ova druga, suvremena, skupina neće imati pred sudom povijesti olakotnih okolnosti jer to što kane učiniti plod je dugotrajne i fanatićne nakane upokojenja Države Hrvatske. Ona prijašnja skupina gusaka nije imala politički legitimitet već je bila proizvod ratnog kaosa dok ovovremene“guske“ legitimitet imaju ali ga ovom svojom nakanom daleko prekoračuju. Stoga je to što kane učiniti akt veleizdaje. Jer nitko nema pravo, a i protuustavno je podpisivati bilo kakav prijenos suvereniteta Države Hrvatske i time derogirati prirodno i Božje pravo Hrvata na upravljanje vlastitom Domovinom. Svjedoci smo priglupe, iritantne kampanje u svim oblicima javne komunikacije, kampanje koja „prisajedinjenje“ EU promovira kao gotov ćin. Cijelo se vrijeme sustavno izbjegavaju riječ ; ako, kad, u slučaju da.....i na verbalnoj se razini Hrvate u gebelsovskoj maniri sustavno hipnotizira situacijom „svršenog čina“. Sustavno se sugerira kako je to gotava stvar i kako je referendum tu samo - pro forma. Sustavno se guši i onemogućava svaki glas protimbe i razuma. Sustavno se puk zaglupljuje imbecilnim porukama kako ćemo, primjerice, dvadeset godina neovisnosti upravo najčasnije proslaviti podpisivanjem i pristajanjem na novu zavisnost. Sustavno se puk zaglupljuje lažima i obmanama o „medu i mlijeku“ EU iako Europa gotovo svakodnevno „gori“ u protestima obezpravljenih i siromašnih. Iako je tamo, u većini država, stopa nezaposlenosti kudikamo veća od one u Hrvatskoj. U Jugoslaviji, Hrvati su činili oko 20 % stanovništva. Bili smo poniženi i obespravljeni. Kakav bi naš status bio u zajednici u kojoj bi naša zastupljenost bila ispod 1%(jednog,jedinog postotka) ? Stavljanjem datuma referenduma daleko iza a ne ispred sramotnog čina podpisivanja povrijeđenima bi se trebali naći čak i oni koji u svojoj kratkovidnosti priželjkuju novo „prisajedinjenje“ jer ova odnarođena vlast ni njima ne daje za pravo reči „DA“. Morali bi se uvrijediti jer to jedino može značiti kako neće biti pitani niti u odlkama koje će se kositi s njihovim stavom. Ubuduće. Prisjetimo se kako je „ Zatvorska ptičica(K.Vonegut)“ tzv. pregovore otpočela tezom izvan „(Na) rubu pameti(M.Krleža)“ kako pristupanju nema alternative. Ne treba biti „nobelovac“ kako bi se spoznao sav idiotizam pregovarača kojeg je početni položaj puzanje pred suprotstavljenim mu pregovaračem. Osim ako pregovarač ne drži; kako su idioti zapravo oni u čije ime pregovara. Da izabrana vlast imalo poštuje svoj narod, taj se je referendum trebao održati daleko prije i samog započinjanja pristupnih pregovora i trebao je, zapravo biti ili dopusnica ili zabrana takve činidbe. Tek bi u tom slučaju sve to skupa imalo obilježja demokracije. Ovako je to – demoNkracija. Ovako, sve je to teror političke oligarhije koja bezskrupulozno težeći za vlastitim probitcima svoj narod prodaje u roblje, jer, iako je to teška riječ, upitajmo se kako se definira status roba? Što je sluga u vlastitu domu negoli rob? (Nemojmo biti blesavi pa nedostatak željeznih negvi tumačiti – slobodom. Suvremeni robovlasnici suvremenim robovima izdaju – kreditne kartice.) Ovakvim se činom nasilno prekida stoljetna poveznica „krvi i tla“ i najveće hrvatsko blago – hrvatska zemlja, prevodi se u status trgovačke robe kojom će se trgovati na svjetskim burzama. Ovim činom Hrvati gube onoj osnovni čimbenik identiteta a to je Domovina. A bez čvrstog sidra Domovine vjetrovi će nas raznjeti, parafrazirat ću F.Tuđmana; „bespućima povijesne zbiljnosti“. Stoga, Hrvati i svi oni kojima je Hrvatska domovina, ne dopustimo da taj sramotni, veleizdajnički ćin bude uvertira rekvijema „Hrvatska“. Ne dopustimo da nam oni kojima je odavno oslabilo i popustilo korijenje tumaće „nacionalni interes“. Nacionalni interes Hrvata može biti samo jedan a to je „VJEČNA HRVATSKA“. Ne – Hrvatska- kao zemljopisni, već -Hrvatska- kao „emocionalni“ pojam. Ulaskom u bilo kakve „asocijacije“ kopamo svoj vlastiti grob. Ne dajte se zavarati i „navući“ na lažna obećanja „boljeg standarda“. Jer to što u krletkama uvijek ima hrane ne čini slavuje nimalo sretnima. Spomenimo se Dubrovačke Republike; nije bila slobodna zato što je bila bogata već je bila bogata zato što je bila slobodna!(citat M.Frančišković) Doktor Ante Starčević je zapisao ; iznad Hrvatske je jedino Bog ! Bog i Hrvati ! Mladen Šepić-Barba, A-HSP Vrbovsko |
- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.12.2011., četvrtak
Ubrzanje
|
Citius, Altius, Fortius !!! Nekad su rekordi trajali dugo, ponekad duuuuugo. Pomalo je otrcano govoriti kako je suvremenost ; žurba, nema se vremena za se, ritam je ubrzan i tome slično. Uglavnom su to nemušte isprike za nebrigu spram bližnjih. Ipak, ako pozornije pratimo, primjetit ćemo kako se „stvari“ ipak – ubrzavaju. Primjerice; početkom slavnih devedesetih, obitelj je Tuđman, nakratko, na par dana modificirala zakon o denacionalizaciji ili tako nešto( ne sjećam se točno) a sve u hvalevrijednoj nakani stjecanja kućerka s okućnicom u „viđenijem“ zagrebačkom predjelu. Iako je to, za ono vrijeme, bila itekakva brzina, bilo i nešto drugih duša koje su se u tako kratkom vremenu uspjele „ukrcati na taj vlak“. Da je to itekako respektabilan rezultat svjedoći to što je godinama bio nenadmašen. No, kako to već biva, i drugi su, željni, što slave a što u istinski sportskom duhu željni istražiti granice ljudskih mogućnosti pokušavali i pokušavali....No, nije zabilježen neki bolji rezultat. I kad se to počelo doimati nedostižnim u „igru“ se uključila jedna prastara institucija s bogatim izkustvom. Nakon duuuugih i od očiju javnosti skrivenih priprema u arenu je ušao Vatikan i hametice potukao rekord Tuđmanovih fantastičnim rekordom od nekih sat vremena koliko je bilo potrebno da se Biskup Porečko-Pulski Ivan Milovan suspendira i na njegovo se mjesto ubaci „zlatna“ rezerva koja je bez imalo krzmanja dio hrvatskih nekretnina s pripadajućim ozemljem iz hrvatskog pretvorila u talijansko. Fantastično! Kakav sjajan napredak!I to od jedne institucije kojoj se često predbacuje inertnost i arhaičnost pa čak i anakronost. Čovjek bi pomislio kako je to svojevrstni „kraj povijesti“ barem što se tog „područja“ tiće. Ipak, ipak....rukavica je bačena, zapravo zavitlana u lice brojnim pretendentima. I naravno....tko će ako ne Hrvat ????? Nije prošlo puno vremena a Rohatinski-jevi momci podigli su letvicu u nebeske visine. Zamrznuti je račun banke u propasti u, zamislite, zimskim uvjetima kad se živa ledi u termometru, odmrznut na nepunu minutu. I to uistinu malo, malo vremena bijaše dovoljno da HNB-ekipa „ispari“ osam mililjuna kuna. Više nego fantastično! Kako je svaki takav rekord, nuždno potreban verifikacije od strane meritornih institucija nije iskljućeno da se na prijavu HANF-e ustanovi kako su vrijeme i svota čak i bolji od onog što je objavljeno. Neš“ ti Hrvata. Navodno se na tu vijest nad Vatikanom pojavio žuti dim. Barba. |
