Mladen Jose Barbina ( Šepić)
31.01.2012., utorak
Itaka
|
Sretan u svom podrumu mjestu ngdje radim,ležim il“mislima bježim uz moj radio dovoljno daleko za biti sam dovoljno blizu za ne biti usamljen osjećam toplinu čujem korake moje je pleme iznad mene i kad poletim svijetom ne ćutim izgubljenost znam gdje pripadam........znam gdje je Itaka Refleksije ; nekad je bilo popularno reći kako mladi trebaju „potražiti sami sebe“ , naročito je to bilo izraženo u hipy-vrijeme u U.S.A. te su mladi ne bi li se „pronašli“ godinama bezciljno lutali a oni što su imali sreće vratili bi se doma nakon što su „pošteno ogladnjeli“. Mnogi su se, tražeći se, zauvijek izgubili . Također je u to vrijeme , naslanjajući se na Huxleya, bilo popularno reći, pa i opravdati mladež za „eksperimentiranje“ s narkoticima . To je nekako bilo „in“ . Doors of Perception. Danas , u doba kad se svi kunu u znanost (a znanost počiva na eksperimentu) nekako....... nema razumijevanja za „eksperimentiranje“. Kako mi, Hrvati, (srećom) uvijek pomalo kaskamo za „svijetom“ to sam se i ja dao na put kad se u Americi i posljednji hipy već vratio kući ne našavši , naravno nikog , a kamoli sebe . Shodno tome – nisam ni ja ništa našao .Pa sam se vratio. Ipak , vrijedilo je . Naime . Jednog sam zimskog sunčanog popodneva , u dvorištu , leđima naslonjen na suncem ugrijana drvena vrata svoje radionice u podrumu kuće, spoznao uzrok svoj onoj nelagodi koju sam godinama ćutio izbivajući iz doma. Riječ je o tome što sam boraveći izvan zavičaja živio u nekim gradovima u iznajmljenim sobicama ili stanovima koji svi imaju zajednički nazivnik . A to je; da onog časa kad zatvorite vrata koja ionako nisu vaša, ali i da jesu , ništa ne mijenja na stvari , istog tog časa ulazite u neki „zajednički prostor“ odnosno na stubište ili hodnik ili slično a koje dijelite s nekim , uglavnom , ne poznatim ljudima kraj kojih najčešće prolazite tek nešto promrmljajući u bradu. Ako i to ! A ja doma imam sedam tisuća „kvadrata“ ! MOJIH „kvadrata“ . Usred kojih je MOJA kuća. Leđa naslanjam na MOJA topla vrata . U MOM dvorištu . Ne. Nije tu rijeć o opsesivnoj posesivnosti . Ne umišljam da je to „moja“ zemlja . Ne , nemam ja tu zemlju . Ona , zapravo, ima mene . Ja ju samo koristim i čuvam i ljubim za svoju djecu. Znam da je to već rekao jedan Indijanac. Ali to kažem i ja ne zato što mi se sviđa što je on rekao ( a sviđa mi se ) nego zato što su mi to rekla moja leđa naslonjena tog Božjeg dana na raspucana vrata koja vape za novom bojom ali svejedno griju bolje od Zagrebačkih toplana. Barba |
- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.01.2012., utorak
EUreferendumski haiku
|
Nedavno sam vidio jednog psa koji je bezciljno lutao a oko vrata mu je visio komad remena, znak bivšeg gazde, i vidio sam da jedva čeka da ga netko opet priveže. Tako je to. Tko se rodi na vezu tome je sloboda “bez vez(a)e”. ............................. Barba ............................. Refleksije; ....često mi je odbojan moj narod, koji put mi se i gadi. No, činjenicu pripadnosti ne mogu izmijeniti. Prokleti lakomi glupani bez ponosa !!! |
- 11:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.01.2012., nedjelja
Demografsko-poticajni haiku :
|
Muškarci bez žena ! Koji vam je Vrag ? Zar ne želite ostaviti trag ? Refleksije ; u mome selu, a koje nije selo jer su njive zarasle u korov i u travu a nije ni grad iako se moji sumještani diče titulom grada a koji nema nikakve atribute grada , naroćito ne one uljudbene i kojeg titula ; „grad“ uglavnom služi ne bi li se u poglavarstvu uhljebili oni „vazda podobni“ a koji to ne bi mogli kad bi „grad“ bio „opčina“ ili „mjesto“ kako mu po svemu priliči , dakle u mom je „gradu-selu-mjestu“ ne malen broj „starih dečki“ . Ovako kad to promišljam , to je kao neka pošast , kuga , što li? Onako , kolokvijalno , ja ih nazivam „slijepim ulicama“ jer me nekako najviše podsjećaju upravo na to – slijepe ulice . Nekako mi je prihvatljivo, zapravo – shvatljivo, kad sami ostanu oni nesretnici obilježeni kakvom opakom bolešću ili neugledna pa i ružna izgleda ali ovi „moji“ su mahom zgodni, stasiti, pa i situirani , iz „dobrih“obitelji . Paće , da bi paradoks bio veći , znam ih nekoliko koji su zarana stekli obitelj i izrodili nejač iako su daleko od Apolona . Iz toga sam uvidio kako „fasada“ ne znaći baš puno a svakako ne sve .Bitan je onaj „muški žar“ iznutra a čija će toplina privući „ženku“ dovoljno blizu da joj „nema povratka“. Većina onih s kojima sam rastao a koji su sad Robinzoni kad bi se o tome poveo razgovor povlačili su se iza besmislica poput onih izlizanih ; „ima vremena“ , „treba se muškarac iztutnjat, proći život“ ( nikad nisam dobio iole suvisao odgovor na pitanje ; što zapravo znači - proći život , istutnjat se ....itd) , također je omiljena doskočica ; ja sam probao i vidio da znam (misli se na seks) i to su uglavnom zborili oni za koje sam siguran da im je žuljevita desnica . Kasnije , kako je vrijeme odmicalo spoznao sam „kvaku 22“ . Riječ je o – smislu života . Smisao života osim u onom Payton-ovskom smislu možemo tražiti i svjedočiti na različite pa i oprečne načine ovisno o svjetonazoru ili religijskom uvjerenju . Opčenito , mislim kako je problem u – oholosti. Problem je u odgoju .Problem je u od suvremene civilizacije poticanoj – sebičnosti . Egocentričnosti . Samodostatnosti . Iako demokraciju držim „šarenom lažom“ nuždno je prihvatiti postojanje razlićitih stavova proizašlih iz različitih uvjerenja ili vjerovanja . Kako iz te kakofonije nije moguće izvući išta melodiozno i nadasve – harmonično , to je nuždan zajednički nazivnik . Nešto svima prihvatljivo u istoj mjeri . Dakle ; zajednička svetinja . Postoji li takvo što ???? Naravno da da !!! Život !!! Život sam po sebi . Život – prekrasni fenomen koji poput svake ljepote gubi sjaj to više što ga više pokušavamo dokučiti , spoznati i što je najgore na „ne-životan“ naćin stvoriti . Život je najljepši kad ga ostavimo na miru . Smisao života je –život – sam po sebi . Ukratko ; darovan ti je i jedino što darivatelj ( a zovi Ga imenom kojegod ti drago ) očekuje od tebe , i to s pravom , je da ga preneseš dalje . Ništa drugo . Dan ti je i daj ga . Nemoj biti zadnji u nizu . Nemoj biti slijepa ulica . Nemoj razmišljati kako novom životu trebaš išta pružiti osim prigodu da živi . Ostalo će se već nekako samo nadodati . Novi je život u skromnoj varijanti jeftiniji od mobitela . Pamtim dijalog iz „Malog mista“ kad Servantes odbija Rokovu ponudu za posao riječima (odprilike) ; vidi ptice nebeske – niti siju niti žanju a žive . Pred mojom je kućom asfaltiran nogostup, prije dosta godina . Prošlo je dvije godine i iz sred asfalta probila se biljčica . Bijah zapanjen snagom života . Jednom sam , na Cresu , podaleko od ceste, na suroj stjeni toliko ugrijanoj suncem da nisam mogao nasloniti dlan spazio malu biljčicu u jednoj udubini . Bijah zapanjen snagom života . Pitam se ? Kakav je to izrod prirode čovijek koji ne ćuti snagu života u sebi i koji ga besmisleno , škrto i posesivno nosi sa sobom u grob ??? Barba . P.S. valjda je jasno kako su iz ove moje osude izuzeti svi oni koji bilo ne srećom bilo bolešću ne mogu udovoljiti Prirodi . To se ne odnosi na one koji do četrdesete piju i „ bakanale“ a onda se odjednom sjete ..... |
- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ZULUM
|
Je li moguće sagledati kraj naivnosti Hrvata ??? Još nisu pošteno ugrijali žuđene fotelje i razpojasali se a već su „kokošari“ koji su netom lamentirali i vrijeđali „kukulelce“ zbog tzv. harača taj isti „harač“ nakanili višestruko podići. Sukladno turskom leksiku koji je omiljen među „kokošarima“ nema mi druge nego u toj maniri ovo novo-nakanjeno povišenje, ne samo PDV-a. nazvati ZULUMOM. Podići porez a onda lamentirati o zadržavanju istog poreznog opterečenja ne samo da je zločin spram logike nego se time odaje prezir prema biračima. Ne sumnjam kako je u pripremi „matematički“ a zapravo sofistički model koji će diferenciranom stopom PDV-a zamagliti oči narodu. Obzirom kako je Nova godina netom prošla svima su nam u sjećanju – sarme (slučajno je i to turskog korjena). Evo tog modela PDV-prijevare na primjeru sarme;..... predpostavimo kako nam za sarmu treba kila zelja po deset kuna i kila mesa po pedeset kuna. Dakle ; „kukulele“ je porezno opterečenje 23% i ukupna je cjena sarme 60 kuna. Novom, diferenciranom „kokošarskom“, stopom PDV-a meso će biti oporezovano s 25% a zelje (iz ljubavi i brige spram naroda) bit će u povlaštenom razredu od 21%. Dakle, Šeks-ovskom primjenom matematike moći će se dokazati kako je sarma zadržala isto porezno opterećenje kojim su narod „tlačili kukulelci“ - 23%. Kako to u Hrvata već biva, tek će na blagajni shvatiti da sarma nije više 60 kuna. Ali, Hrvati, devedeset godina sustavno inficirani „balkanštinom“, neće sarmu vratiti nazad nego će u strahu da susjed ne pomisli kako nemaju novca, prignuti glavu, podići dodatni kredit i nažalost, tijekom četiri godine zaboraviti da su ispali – magarci. Već viđeno !! Poštovani birači! Jedina manipulacija(ne u pejorativnom smislu) koju bi A-HSP, da je dobio vaše povjerenje, s PDV-om učinio bila bi promjena u smislu da se PDV državi uplaćuje po naplaćenu a ne ispostavljenu računu. Jer važećom je metodom, sustavno, a za očit interes tuđinaca, uništeno jezgro hrvatske privrede kako one obrtničke tako i industrijske. Privredni su sustavi i pojedinci natjerani, kod tuđinskih banaka podizati kredite ne bi li pokrili obvezu PDV-a a da država ništa nije učinila za uzvrat u smislu osiguranja naplate računa i kažnjavanja hohštaplera i bitanga. Dapače, nije bila rijetkost da su u stečaj otišle tvrtke ili obrtnici kojima „državne tvrtke“ nisu platile račune ali ih je „država“ teretila za PDV. Nadalje. Diferencirana stopa PDV-a imala bi u ovom trenu smisla jedino u spuštanju a ponegdje i nultoj stopi na „hrvatske proizvode“ jer u protivnom opet će tuđin pobrati „vrhnje“. Naravno, oni koji plaze i pužu pred „Eurobskom Komisijom“ i koji umjesto u Kominterninim - uživaju u EK-Direktivama, nemaju ni ponosa ni snage učiniti nešto za dobrobit svoga naroda. I još imaju drskosti to proglašavati „hrvatskim nacionalnim interesom“ !??! Što znaći smanjiti PDV turizmu kad znamo kako je ta branša uglavnom pod krinkom ne rentabilnosti „oteta“ Hrvatima. Hrvatima ne samo u Eurobskojjuniji nego i u Hrvatskoj ostaje biti „konobarom, kuharom, kurbom ili policajcom“. Hoće li ta časna(ne računam „kurbe“) zanimanja zbog toga biti bolje plaćena??? Naravno da ne! Novac će, poput zlata ovih dana, otići u „Eurobsku Juniju“. Neću se čuditi ako umjesto odkupa zlata koje će uskoro nestati iz Hrvatske i u Vrbovskom zaživi novi trgovački „biznis“ na Tržnici ali s natpisom o povoljnom odkupu – bubrega. Jer moglo bi se dogoditi da se u paketu s porezom na „višak“ imovine donese i „direktiva“ o oporezivanju onog drugog bubrega koji je višak (a nešto mi govori da će to biti onaj - desni) i nije nužan za preživljavanje. Neću se čuditi ! To je samo pitanje vremena ! Jer porezom na „višak“ želi se dodatno polarizirati hrvatsko društvo i izazvati zloba i zluradost po onoj; ako je moja krava crkla neka crknu i ostale. Riječ je zapravo o dvostrukom oporezivanju jer je već, predpostavlja se, plaćen porez na nekretninu. A i tko je ovlašten procjeniti „višak“ stambenog prostora? Zar je isti potreban čovjeku koji uživa u vlastitoj knjižnici ili nedajBog voli svirati na svom glasoviru ili onom koji duhovnu okrijepu nalazi u tiskovinama tipa 24-sata i kome je televizor jedino što bi ponio na pusti otok??? Jesu li glasovir i knjižnica luksuz ili potreba uljuđenog čovjeka čije su sklonosti usmjerene duhu?? One koji su svoj „višak“ ukrali a takvih je sijaset treba na drugi naćin privesti solidarnisti s potrebitima. Imamo i ljude i opremu i zakone za to. Sasvim dovoljno. Ako je Remetinac premali...pa proširimo ga. Potaknimo građevinsku industriju ali neka ovaj put parketi budu „hrvatski“ a ne kao u Areni. Ovako, ovaj će porez poslužiti „dinamiziranju tržišta“ na način da će se sirotinja prisiliti na prodaju djedovine a benefit će od toga opet izvući tuđinci i naravno – domaće njihove sluge. Tim se porezom napada svetost privatnog vlasništva i nasljeđa. Neće primjenom tog poreza biti manje bezkućnika ni podstanara. Dapače. Zapravo je to, dugoročno gledajući, svojevrsni obik konfiskacije, poput onog poratnog kad su imučniji prisiljeni na podstanarstvo u vlastitim kućama. Nije zbog toga bilo manje sirotinje ali je stradala – kultura. Nedajte se „navući“ na „novu pravednost“. To su samo floskule a vrijeme prolazi, prolazi.... Nikad nam tuđin nije pomogao. Neće ni sad. Potrebiti smo introspekcije i samodostatnosti. Koristim prigodu svim pravoslavnim Hrvaticama i Hrvatima poželjeti radost porođenja Isusova ! Barba. |
