![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
31.03.2005., četvrtak
|
7 x 400 m. Bezvoljno trčkaranje! Lori mi je otkazala poslušnost, morao sam je kazniti, a to me toliko naljutilo i ujedno ražalostilo, da nisam uživao u trčanju; nju sam vukao za sobom! Ludilo, ali morao sam je kazniti, neposlušnost se ne smije tolerirati, inače...Zar da moljakam psa da me posluša,poput nekih mojih poznanika? Da se bojim njene reakcije na kaznu i zapovijed? Ne dolazi u obzir!!! Dosta o MOJIM problemima, osvrnuti ću se malo na NAŠE probleme, koji su na žalost postali naša svakodnevnica - tu mislim na val nasilja koji naprosto divlja našim ulicama! juče u Opatiji napadnute i opljačkane turistkinje, starice! Čini se da je postalo uobičajeno ponašanje - ako nemaš ono što želiš imati, uptrijebi silu i pribavi si željeno! Sve više nam Lijepa naša liči na Divlji zapad! Puca se na sve strane, krade , otima, pljačka, ubija... Zašto je tako? Svakodnevno smo bombardirani izvještajima o privrednom kriminalu, kriminalnoj privatizaciji, prisvajanju dobara koje su drugi stekli...I što se događa? Ništa!!! Nitko ne odgovara! Nitko nije osuđen! Nitko nije čak ni društveno osuđen! Za takve kažemo da se znaju snaći, umjesto da ih osuđujemo. Mladi ljudi to dobro vide (nemojte misliti da su glupi, ti mladi ljudi), mladost vidi da nema perspektive, da im je oteta, a oni koji su im je oteli imaju svo materijalno blagostanje, koje nisu zaslužili. Sin bogataša usmrti dvije djevojke i nikom ništa; mirno nastavlja školovanje u inozemstvu. Možda su i ovi mladići iz Opatije pomislili: "Svi to rade i nitko ih ne osuđuje, svi kradu i varaju; hajde da to učinimo i imati ćemo love! To je sitnica prema onome što drugi rade i ne odgovaraju za to! Imaju love, svi im se dive i klanjaju, uživaju život punom snagom. Zašto i mi ne bi tako?" Šaljemo li mladim ljudima takve signale? Moje je mišljenje potvrdno i ni malo me ne iznenađuje val nasilja; moj prijatelj Ive i ja smo to predvidjeli prije nekoliko godina, šetajući naše pse i naravno razgovarajući o situaciji u zemlji. Svi su to mogli predvidjeti i nema mjesta čuđenju, jer STAVILI SMO SILU NA PIJADESTAL !!! |
- 14:14 - Budi (6) - Iskren - #
30.03.2005., srijeda
|
Danas mi je dan odmora, dan bez tjelesnih aktivnosti. Izuzme li se šetnja sa psom, he, he...Osjećam uvijek prisutnu blagu bol u kvadricepsima, ali je to "zdrava" bol, poznata. Za nekoliko će dana nestati, mišićima treba vremena... Osvrnuti ću se na narastajući euroskepticizam ili čak antieuropsko raspoloženje, koje je dobilo krila nakon pljuske koju nam je dodijelila nedostižna dama Europa! Što očekujete, ljudi? Mislite li da će samim činom ulaska u zajednicu Europe nestati vaši problemi? Neće, nemojte se zavaravati! Isti će ljudi i dalje upravljati državom (ako se ovo što oni rade može nazvati upravljanjem - da tako upravljaju svojim poslovima svi bi odavno bankrotirali i mi bi imali DRUGE političare, jer ovi bi se morali boriti za koricu kruha, a kod nas onaj tko se bori za kruh, ne stigne se boriti za vlast). Zašto bi ONI nešto mijenjali u svom ponašanju? Njima dobro ide, zar ne? I više nego dobro, usuđujem se tvrditi! Mlaćenjem prazne slame žive ko bogovi, a MI smo im to omogućili! Plaše nas mrakom Balkana! Balkan nikad nije bio u mraku! Podsjećam svih vas da je cjelokupna zapadna civilizacija potekla iz srca Balkana! Gdje je bila Njemačka, kad se Grci sa Balkana podizali Akropolu? Pisali filozofiju? Gdje je bila Engleska kad su Grci sa Balkana imali kozmologiju? Gdje je bila Francuska kad su Grci osnivali filozofske škole? Nije Balkan u mraku, nego su naši ograničeni umovi u mraku! Za svoje sljepilo okrivljujemo druge, uvijek druge... Ne zaboravite, mi nismo onakvi kakvi sami sebe vidimo, mi smo onakvi kakve nas drugi vide!!! A kakvim nas vide ti isti Europljani kojima tako žarko želimo pripadati? Vide na primitivcima, koji glorificiraju ustaštvo, a pljuju na antifašizam na čijim stavovima počiva čitav napredni svijet, živimo ne poštujući svoje vlastite zakone, vide nas kao lopove (privatizacija), kao lažljivce (iskrivljujemo povijesne činjenice), ljude koji se daju podmititi...mogao bih tako u beskraj! Nije Balkan kriv! MI SMO KRIVI! Možemo li naprijed ovakvi kakvi jesmo??? Sumnjam! Moramo se MI promijeniti, čitav jedan narod, moramo promijeniti naša shvaćanja; promijenimo li SAMO političare - ništa nismo postigli! Mada njih MORAMO promijeniti!!! PROMIJENIMO SEBE! Krajnje je vrijeme! |
- 14:08 - Budi (2) - Iskren - #
29.03.2005., utorak
|
10 x 400 m. Utezi Istrčao sam to, ali sa priličnom dozom snage volje, desni mi je taban pulsirao, slao signale opomene, ali nije zaboljelo! Zadovoljan sam, mada sam shvatio da sam se izmorio, a to prije nisam ni primjećivao. Nije važno! Idemo dalje! Ne smijem se osvrtati i uspoređivati sa onim što je nekad bilo - postati ću frustriran, jer za onaj stupanj istreniranosti postići...Treba iznojiti hektolitre znoja, sate i sate provesti na treninzima...Neprestano se opominjem da ne forsiram. Sad ću napraviti pauzu sa utezima - do ponedjeljka; neprekidno sam trenirao šest mjeseci, potreban mi je odmor. Naravno da su me svi pozdravljali sa opomenama i savjetima! Čudo jedno kako su ljudi koji nikad nisu trčali, uvjereni kako sve znaju o trčanju! Smijao sam se i zezao sa njima; moram priznati da su mi nedostajali i oni i njihovi psi! Pročitao sam "Anđeli i demoni" od Dan Browna. tema zanimljiva, ali daleko smo mi od stvaranja antimaterije u nekom labosu, a i kraj je knjige previše nategnut. Zabavio sam se i to je to. I pošto su ovo "osvrti" da se osvrnem i na događaje oko brodogradilišta "Viktor Lenac" i enormnih plaća koje su si IZABRANI dodijeljivali. Na primjer, Damir Vrhovnik primao 16 000 dolara mjesečno! Mjesečno su IZABRANI primali koliko obični šljakatori godišnje!!! Šlag na kraju balade; prepisano i Novog lista: "Sve te isplate, što sigurno neće obradovati saborske istražitelje, u potpunosti su zakonite, pokrivene odlukama upravljačkih tijela tvrtke, no u najmanju ruku bit će im zanimljivo štivo". Po mome, to se zove zakonom blagoslovljena pljačka, ali ne bunim se ja, pa nisu se ni šljakatori "Lenca" bunili;zamislite da su samo iz protesta svaki put kad su se vraćali sa posla ispred Vrhovnikove viletine postavili kamenčić, izražavajući na taj miran način prosvjed, kolika bi to hrpetina bila! Obratili bi pažnju( ups, pozornost ) na svoj položaj, učinili bi NEŠTO!!! Slučajno poznajem jednog od tih radnika; dok im je išlo dobro, fućkalo mu se za ostale probleme koje su imali drugi radnici u drugim poduzećima, glupan je bio uvjeren kako se to njemu neće nikad dogoditi.Kad sam mu rekao da je to samo pitanje vremena (taj se razgovor vodio prije 5 god.) ismijao me i odmahnuo rukom. Što je sa njim sada, bolje da ne govorim... To je priča našeg radništva, naše privatizacije, našeg mentaliteta!!! |
- 12:49 - Budi (2) - Iskren - #
28.03.2005., ponedjeljak
|
7 x 400 m. Utezi I danas je vrijeme šugavo, oblačno, ali bez magle i sa uživanjem i bez napora sam istrčao i više nego što sam se nadao. Ne boli me koljeno, ni stopalo, čini se sve OK. Pokušati ću sutra istrčati 10 x 400. Sat ostavljam kući, ne želim trenirati protiv vremena, polako, kako ide, ništa na silu. Ostavljanje sata kući bilježim kako još jednu pobjedu, još jedno poboljšanje svoje lude prirode! Uvijek sam bio za brzo rješavanje teških situacija. Volio sam rizik, volim ga još i sada, ali... Dosta je toga, dosta mi je povreda i bolova, prate me punih 7 godina. Da bi se podsjetio na "slavne dane", stavio sam svoju sliku na zid sobe, na kojoj trčim na Velom vrhu. Kakvi su to dani bili! Koje je to uživanje bilo! Vrlo se dobro sjećam jednog ljetnog dana, kad smo se slučajno, ne dogovorivši se, na vrhu brda sreli Dule, Sanjin i ja i onako oznojeni razvezali razgovor o - ni više ni manje - Velikom Prasku! Pucali smo od energije, sjajili od zadovoljstva, uživali život!!! Sva smo trojica načitane životinje i sjećam se, da smo toliko dugo raspravljali, da se veče počelo spuštati, mi se ohladili i prestali znojiti, mišići postali ledeni i morali smo prekinuti raspravu i otrčati svaki na svoju stranu, a svaki nas je mišić bolio, ali bilo je to lijepo i mi smo uživali u tom bolu! |
- 11:19 - Budi (0) - Iskren - #
27.03.2005., nedjelja
|
Oblačno, kišovito, tmurno jutro, koje me nije spriječilo otići na trčanje - 5 x 400 m. Trčkarao sam u parku, lagano, bez ubrzavanja, sa pauzama između 400 m. hodajući 40 m. Na posljednjih 400 m. prožela me bol u lijevom kvadricepsu, pored samog koljena. Odmah sam prekinuo i lagano odšetao do kuće. Ovaj sam put čvrsto odlučio da ništa ne riskiram. Dobro sam se istegao,sa tušem masirao kvadriceps i savjest mi je sad mirna; učinio sam što je bilo u mojoj moći, a dalje... Za vrijeme trčkaranja u parku, gledao sam ljude koji su izlazili iz crkve, a oni su gledali u mene, naravno sa blagim čuđenjem. Zar nikad nisu došli na misao da, ako bog postoji i tvorac je svega, u što su oni uvjereni, da su onda njihove crkve smiješne prema njegovoj kreaciji Prirode! Koja je crkva podignuta ljudskim rukama ljepša od Prirode? Ili veličanstvenija? Zar onda nije prirodnije otići u Prirodu i prepustiti se meditiranju o bogu? Nego li sjediti u hladnoj prostoriji i slušati riječi? Profa mi je jednom, dok smo zajedno trčali, rekao kako sam ja najveći vjernik koga on poznaje, a koji se izjašnjava kao ateist. Mislim da nisam čisti ateist, teško je definirati što osjećam - nikako božje prisustvo - ali nešto osjećam dok šetam ili trčim kroz šumu, neki misticizam, mir, utjehu, mir, mir... Ako to znači da sam vjernik... Huj Ši, starodrevni kineski filozof je rekao; "Iza najvećeg ničega nema, a zove se Veliko". To je najbliže onom što osjećam. |
- 11:05 - Budi (0) - Iskren - #
26.03.2005., subota
|
Kišovito.Doooooooooooooooosadno. Muku sam mučio suzdržavajući se da ne istrčim. Izdržao sam i neobično sam ponosan zbog toga; do sada nikada nisam. Izdržao i ne otišao trčati. Znači li to da mi karakter jača? Ide li kvaliteta mog života na bolje? Rođendan mi je; oni važni u mom životu su se sjetili, čak sam dobio i neke poklone, drage sitnice. Oni nevaži u mom životu naravno nisu, drago mi je, nisam morao istrpjeti njihove lažne riječi. Pročitao sam "Izvan civilizacuje" od Daniel Quinn-a. Kao da mi govori iz duše, čitao sam sa uživanjem, a neke sam stvari zabilježio. Quinn me naučio nešto...To je jedino važno, svaki dan naučiti nešto. I naravno, iskreno se nasmijati. Svoj sam današnji smijeh dobio dok sam slušao 24 sata na Novi. Popuju nam kako živjeti - a pridržavaju li se oni toga? Je li Crkva skromna? Bori li se za ponižene i daje li im nešto sem utješnih riječi? Svi znamo koliko su riječi jeftine, pogotovo na ovim prostorima. Ahhhhhhhhhh....umoran sam od tih sranja! Sa osmijehom na licu... |
- 19:42 - Budi (0) - Iskren - #
25.03.2005., petak
|
Kiša! Sitna, uporna, dosadna. Nisam išao na trčanje, po kiši moraš biti dobro zagrijan, nema zastajkivanja i zbog toga sam odlučio danas preskočiti trening. Drugi trening - utezi - odradio sam ujutro i visim za kompom. Možda je dobro što pada kiša, odmor uvijek dobro dođe nogama, mojim pogotovo, he, he... Juče sam sreo susjeda M. i odslušao njegovu glupu tiradu o tome kako se moram paziti, jer povrede... Mirno sam ga odslušao, nisam se uzbuđivao, a čitavo sam vrijeme mislio na to, kako je cijeli njegov život jedna velika pažnja, sve je isplanirano, a sve mu je otišlo do vraga; obitelj mu krv pije i jedina mu je i utjeha i bijeg na kompjuter na kome visi po cijelu noć i to ponovo izaziva bijes kod njegove "bolje polovice", pa se krug pakleni nikad ne zaustavlja, uvijek se okreće, a oni to nazivaju životom! Koliko li je samo puta došao kod mene da se izjada i da bar na trenutak pobjegne od pritiskajuće atmosfere koja mu vlada u kući. I on mi daje upute kako treba ići kroz život! Konj jedan, nikad u svom bijednom životu nije proveo dan kako ON želi, nego uvijek kako ONI žele! Za razliku od njega ( i ne samo od njega ) ja ću kad dođe vrijeme umiranja znati da sam živio ŽIVOT onako kako sam JA htio, da su moje greške MOJE, moji uspjesi MOJI, i osvrčući se na prošlost nikada neću reći, žao mi je...Idu mi na živce, ti prokleti malograđani, čim si malo drugačiji, odmah te žele sapeti u svoje ograničene okvire. Za njih sam ja sa svojim trčanjem luđak koji se nepotrebno umara, a oni se vozikaju i ništa im ne smeta što nisu u stanju hodati jedan jedini bijedni kilometar. Nije im važno živjeti, nego preživjeti i jebeno mi je drago da nisam poput njih!!! |
- 17:35 - Budi (0) - Iskren - #
24.03.2005., četvrtak
|
Sasvim lagano, prava laganica, 5 x 400 m. Osjećam toplinu u mišićima, nije ni čudno nakon tolike pauze. Kvadricepsi kao da se zatežu, ali nema bolova, samo prijatna toplina. I naravno, veliko zadovoljsvo. Kući sam odvježbao u svojoj privatnoj teretani - samo nekoliko utega i klupica u mojoj spavaćoj sobi - i gle čuda, i tu je pao rekord! Prvi sam put u benču postigao tri serije! Činjenica je da mi se snaga vraća, a što me posebno raduje, vraća mi se i borbenost, prkos, želja za višim, bržim, jačim rezultatima. Pri kraju vježbanja zapljusnuo me endorfin, sav sam se naježio, pogled mi se zamaglio, val me zadovoljstva potpuno preplavio! Neprekidno se podsjećam da ne smijem pretjerivati! Zbog toga više ne povećavam težine, a niti broj serija! Moram se naučiti biti zadovoljan onim što sam postigao! Bar za neko vrijeme! He,he...znam ja sebe... Morao bih naučiti hodati srednjim putem. Čitam da postoji budistička škola Srednjeg puta i da ima sličnosti sa filozofskim taoizmom, čije je uzajamno dejstvo dalo školu Zen, koja je iako budistička, istovremeno i kineska. Ništa bez velikog Tao-a, čini se. Danas sam bio u Tao-u, postigao sam nirvanu, ali nisam sjedio u zaboravu nego vježbao u zaboravu! |
- 10:57 - Budi (4) - Iskren - #
23.03.2005., srijeda
|
Nakon točno 80 dana otišao sam na probni trening. Počeo sam lagano, da laganije nije ni moguće - čvrsto sam odlučio ništa ne forsirati. Jutro je osvanulo oblačno i ne toliko toplo kao što je bilo posljednjih dana. Došetali smo do staze, Lori i ja, zatim sam dobro zagrijao koljena i istegao se, a to isto pokazao i Đuri, početniku. Kad sam se osjetio zagrijanim krenuo sam lagano, baš onako kako sam i juče odlučio - tčkaraući 110 metara, a zatim hodajući 110 m. Deset puta! I na kraju sam otrčao 400 u komadu. Dalje nisam htio, iako me je želja vukla, nagon tjerao da ubrzam i istrčim još barem tri puta toliko. Pažljivo sam osluškivao tijelo,lagano sam se znojio, lijeva mi se loža lagano zatezala; ne smijem neko vrijeme ni pokušati trčati uzbrdice, to će morati čekati. Ali najvažnije je, nema bolova! Prošao sam test! Samo moram biti đavolski pažljiv! Ne smijem dozvoliti euforiji da zavlada sa mnom! Oprez, oprez i oprez! Ne doživim li povredu, čitavo proljeće i ljeto mogu lagano trčkarati - nikako ne trčati - na jesen na operaciju, oporavak do Nove godine i zatim povratak na lagani trening. Uzbuđen sam, naravno. Moram napraviti novi raspored treninga i to će izgledati ovako: ponedjeljak, srijeda i petak - teretana! Utorak, četvrtak i subota - trčanje! U teretani ću malo ublažiti intezitet treninga, dovoljno sam snage nabio za ovo vrime prisilnog mirovanja, netrčanja. I nešto o mojoj ljubimici; Lori mi se gadno ulijenila, morao sam joj krajnje strogo zapovijediti da potrči! A nekad je trčala veselo lajući uz mene i na kraju me uvijek prestizala! I na kraju; naravno da su mi neki savjetovali da se ostavim "đavoljeg posla", ali fućkam ja na njih i njihove savjete. Moje je geslo da čovjek mora živjeti u skladu sa svojim razumom, ili porivom, a ne prema običaju i moralu vremena! Jedino je važno; živjeti u skladu sa svojom prirodom - a ja to upravo i činim! |
- 15:12 - Budi (0) - Iskren - #
22.03.2005., utorak
|
Nisam izdržao i danas sam sa Lori odšetao do parka, do mjesta gdje smo trenirali, trčali, planirali... Val me sjećanja zapljusnuo i sve je opet bilo tu; trčanje, dahtanje, umor u nogama, sve se vratilo, čak mi se činilo kako čujem i naše razgovore i dovikivanja, hrabrenja u trenucima slabosti, baš kao da smo upravo završili trening i umorni se, ali prokleto zadovoljni, rastežemo i komentiramo današnji napredak. Nikad taj osjećaj neće nestati iz mene; ako bi kojim slučajem nestao, to više ne bih bio ja! Naravno, nisam izdržao i malo sam potrčao, tek toliko da osjetim stazu u nogama i zadovoljstvo pomiješano sa tugom oborilo se na moju dušu ( za koju Livia kaže da sam je pronašao u trčanju, iako ne vjerujem u nju ), ali bilo je tu iskonskog zadovoljstva, malog, ali ipak zadovoljstva, tijelo se kretalo ubrzano, puls je rastao, toplina mi zarumenila lice, Lori je veselo trčkarala pored mene; bio sam živ. Ništa nisam želio reskirati i ubrzo sam prekinuo i moram priznati - bila mi je potrebna poprilična snaga volje za to, sve u meni je vapilo za PRAVIM trčanjem! Odlučio sam; ujutro ponovo idem, lagano ću trčkarati, ne trčati, samo trčkarati, na prvi znak bola prestajem! Kunem se! Dajem riječ! |
- 16:48 - Budi (3) - Iskren - #
21.03.2005., ponedjeljak
|
Nakon podužeg vremena poželio sam pogledati vijesti na našoj "dalekovidnici", na HRT-u. Prva i naravno udarna vijest bila je o Dinamu i konačno sam shvatio da živimo u zemlji blagostanja, u kojoj je sportska vijest, najvažnija vijest; nije važno što smo izzvisili kod Europe, nije važno što nam šikaniraju radničku klasu, nije važno što su nestale ogromne sume u đepove korumpiranih političara, nije važno što nam se rasprodaje nacionalno bogatstvo, nije važno što nam tajne službe uhode sve i svakog samo ne one koje bi trebali, ništa to ne znači za nas, nevažno je, važno je i tragično jedino to sa Dinamom, sve ostalo je OK. Gledao sam TV Dnevnik oko tri sekunde; istog trenutka kad sam čuo "najvažniju" vijest, koja će unijeti malo gorčine u inače slatki i bezbrižni život građana, napustio sam dnevnu sobu i izveo psa u šetnju. |
- 11:34 - Budi (3) - Iskren - #
20.03.2005., nedjelja
|
Čitam knjigu "Povijest Aleksandra Velikog, makedonskog kralja" od Rufa, rimljanina, koji je živio u Kaligulino vrijeme u prvom stoljeću, znači da je ovo djelo napisano nešto ranije od Plutarha i dobro je napisano. Ipak, najbolja mi je Arijanova biografija Aleksandra, iako Lamb piše naravno jezikom koji nam je bliskiji. Kakav je to čovjek bio! Prvi je zamislio Ujedinjene narode, što malo tko zna, većina u njemu vidi ratnika, osvajača, a Aleksandar je bio mnogo više od toga! Bio je čovjek koji je gledao u budućnost i žalosno je, da se njegovi snovi o čovječanstvu ni do danas nisu ostvarili, i dalje živimo rascjepkani, podijeljeni, razijedinjeni, klanjajući se raznim bogovima ( kad bi bilo boga, zar on ne bi bio samo jedan, a imao mnoštvo imena koja su mu dali ljudi, jer ljudi sve moraju imenovati, a svrha stvorenog nije ime, nego funkcija ). Bio je čovjek sa SNOM kojeg je budan sanjao ( da posudim od filmaša ) i nastojao provoditi svoj san u stvarnost, pretočiti ga u život. Naravno, nije uspio, jer poput većine velikih ljudi, doživio je neshvaćanje i nerazumijevanje i naravno osudu - drznuo se razmišljati drugačije nego većina! Gomila to ne oprašta i zbog toga su ga natjerali na povratak, a da je kojim slučajem krenuo dalje, naprijed, da su ga shvatili i pratili...Kakav bi svijet danas bio? Prije njega nije postojala znanost zoologija, botanika minerologija i da ne nabrajam, sve je to Aleksandar zamislio i odredio ljude koji će na njihovom putu zapisivati nove životinje, drveće, tlo...Otvarao je oči svojim suvremenicima! Poslije Aleksandra ništa više nije bilo isto - promijenio je svijet! Nije uspio promijeniti svijest ljudi i dalje smo sebični, uvučeni u svoje ljušture iz kojih gledamo sa nepovjerenjem i nerazumijevanjem na sve ono što je drugačije od nas! Svakog dana sve više to zapažam i postajem polako, ali sigurno - mizantrop! |
- 13:12 - Budi (2) - Iskren - #
19.03.2005., subota
|
Nazvao me Boško i upitao kako napredujem u vraćanju snage ( slučajno je prolazio, podigao pogled, jer čuo je glasni rok i vidio me da vježbam ), a kad sam mu rekao da sam postigao novi rekord, nasmijao se i primijetio da ja jednostavno moram pobjeđivati samog sebe. Razmislio sam o tome i u pravu je! Na trkama mi nije bilo nikada važno pobijediti, ali mi je uvijek bilo važno, i ne samo na trkama, pobijediti sebe; kad mi se činilo da ne mogu više pretrčati ni metar, uvijek bi napregnuo i one snage za koje nisam ni znao da spavaju u meni, i pretrčao još kilometar, dva, pa i više! Je li to dobro? Ne znam! Znam da uživam u tome! Volim pobjeđivati svoj umor, malaksalost, volim upravljati svojim tijelom, svojim bolnim mišićima, a ne da oni upravljaju sa mnom. Takva mi je priroda, to sam ja. Tao kaže: Slobodan razvoj naše prirode može nas dovesti do vrste relativne sreće. Apsolutna se sreća postiže višim razumijevanjem prirode stvari. Relativnu sreću sam postigao, pustio sam svoju prirodu da pjeva, radim kad hoću, koliko hoću, nisam rob, moje vrijeme živim po svojim uvjerenjima, nema sudbine, samo ja sam kormilar na brodu svog života! Netko bi rekao da je to apsolutna sreća, ali nije. Htio bih prniknuti kako je...Ah, ta pitanja... P.S. Lori se prestala tjerati i sad pnovo odlazimo u duge šetnje - mala sreća! |
- 19:04 - Budi (1) - Iskren - #
18.03.2005., petak
|
Čini mi se, da sam konačno polako napredovao u kroćenju samog sebe, pomalo preoblikujem svoju prirodu i "samo" sam jednom ( tokom ove tekuće godine ) pustio bijes iz svoje nutrine, a ružna je zvijer zaurlala i naravno, uzvratila mi udarac, jer skrenuo sam sa Puta, a svako se skretanje kažnjava. Istrčao sam bijesan, a znao sam da sam povrijeđen i rezultat je bio još veća povreda, koja se tek sad pomalo sanira. Podjećam se - nije poželjno prenositi svoju ljutnju. Shvativši prirodu Svemira, mudrac zna da život ne povlači nikakvu dobit niti smrt ikakav gubitak. Zbog toga jednostavno pokušava živjeti normalnim životom. Živjeći čini ono što mu je dužnost kao pripadniku društva i Svemira, a kad dođe smrt, počiva. Danas me posjetio Ive, pa smo zajedno šetali pse gotovo tri sata i naravno pretresali aktualne događaje, Europa, politika, društvo...uobičajene trice; i jako mi je drago što je postao smireniji, na stvarnost oko nas gleda bez bijesa, a nekad... Možda sam prepotentan, ali mislim sa sam mnogo pridonio njegovoj transformaciji, postaje blag čovjek, uostalom, mislim da je blag oduvijek bio, ali naša luda stvarnost ponekad ga izbaci iz takta, pa govori stvari koje inače ne bi govorio, a pogotovo ne bi činio. Drago mi je što se razvija u tom pravcu! Volim kad moji prijatelji duhovno napreduju! Danas "blogiram" po drugi put, osjetio sam potrebu napisati još nešto ovog dana, jer ovo je dobar dan ispunjen dobrim događajima! |
- 19:25 - Budi (0) - Iskren - #
|
Evo nastavka : Njihovim životima upravljaju vanjske stvari.Ali oni koji slijede svoju sudbinu, ne žele dug život. Oni kojima nije stalo do počasti, ne žele ugled. Oni koji ne žele moć, ne čeznu za činom ( statusom ). A oni koji nisu pohlepni, ne žude za bogatstvom. Za tu vrstu ljudi može se reći da žive u skladu sa svojom prirodom...Oni reguliraju svoje živote unutarnjim stvarima. Tako kaže Tao! Koliko ima ljudi na svijetu koji tako žive? Svi jure za prividnom srećom, neprestano nešto grabe i gomilaju i u tome ne nalaze zadovoljstvo, jer uvijek žele sve više i više upadajući u ono što ja zovem pakleni krug. Tao kaže: Čovjek se rađa stisnutih šaka, a umire otvorenih! Čovjek mora razvijati svoju prirodu u smjeru moralnih zakona, koji su suština kulture i civilizacije. Može li se to reći za naše društvo? |
- 10:12 - Budi (0) - Iskren - #
17.03.2005., četvrtak
|
Dan sunčan, topao, prekrasan, a usprkos tome osjećam neku napetost u dubini stomaka;prošetao sam sa Lori( moja kujica ) ali mi šetnja nije donijela smirenje. Nedostaje mi ono brzo kretanje, trk kroz šumu, duboko i požudno udisanje zraka, znoj koji mi teče niz lice i peče oči, nedostaje mi onaj zadovoljavajući umor na kraju trčanja i uzalud ću sada navaliti na dizanje utega, nije to to i nikada neće biti; ništa ne donosi onaj duboki i spokojni mir, kad sam u skladu sam sa sobom i svojom okolinom. A stopalo boli... Evo nešto lijepog i mudrog - upravo sam pročitao: Postoje četiri stvari koje ljudima ne daju mira.Prva je dug život, druga ugled, treća čin ( ili položaj kako bi mi to danas rekli ), a četvrta bogatstvo.Oni koji to imaju boje se aveti, ljudi, boje se moći i plaše se kazne. Zovu se bjegunci... Silno, zar ne? Mudar je Tao!!! |
- 10:14 - Budi (0) - Iskren - #
16.03.2005., srijeda
|
Rimska Katolička Crkva nije izdržala i nakon dugotrajne šutnje ipak se oglasila optuživši pisca Dan Brown-a i nazvavši njegovu knjigu "Da Vincijev kod" običnom izmišljotinom, bezočnom laži. Ako je napisana "bezočna laž" zašto se uzbuđuju? Činjenica je, danas više nego ikad, da je znanje moć! Činjenica je i to da je Crkva stoljećima nametala svoju dogmu, ne dopuštajući naprednim misliocima da se čuje njihov glas. Primjera je bezbroj; najpoznatiji su Galileo Galilei, Giordano Bruno...i da ne nabrajam dalje. Moje je mišljenje, da se ljudi sa pravom pitaju - je li Dan Brown objelodanio dugo skrivanu istinu? Osobno sam sklon povjerovati u to ( davno sam pročitao knjigu "Sveta krv,Sveti Gral" ) i već sam od tih dana pobornik teze o lažima koje širi Crkva. Prava se istina vjerovatno neće nikad otkriti, ali treba čestita ljudima poput Dan Brown-a koji nam otkrivaju drugačiju istinu i koji se ne boje izreći ono što misle, što, nažalost, nije čest slučaj u današnjem vremenu. Dan Brown je pokazao da misli svojom glavom, a to bi trebao biti u stanju svaki čovjek - ako je ČOVJEK! Preporučam knjigu, bez obzira hoćete li postati pristaša teze koju zastupa, knjiga je zanimljivo napisana i ni u jednom trenutku ne zamara čitatelja nepotrebnim skretanjima sa glavne radnje. Uf, mnogo sam toga napisao, a htio sam staviti samo opasku kako sam pročitao članak u novinama! |
- 19:26 - Budi (2) - Iskren - #
15.03.2005., utorak
|
Danas je došao Fićo ( eno ga u dnevnoj sobi, gleda slike od prije nekoliko godina ) i sjećamo se starih dobrih dana. Kaže, kako ne može shvatiti da ne mogu trčati i nabraja mi što sam sve mogao. Tuuuuuuužno! Ali ne toliko tužno, da ne bi malo proslavili, uzeli smo pizze i čitavu tortu i gle slučajnosti u koju ne vjerujem, tortu je donio i onih slavnih dana od prije nekoliko godina.Povijest se ponavlja - slijedeći tu logiku, trčati ću opet! Konačno je zatoplilo, pa mi i to utječe povoljno na svakidašnje raspoloženje, borac se u meni budi i prkosno diže glavu. Kako smo govorili: Sa osmijehom na licu u susret smrti!!! |
- 19:19 - Budi (3) - Iskren - #
13.03.2005., nedjelja
|
Shvatio sam da je kompjuter postao moj život! Neprekidno visim na njemu, jer drugog života gotovo i da nemam. Oni sa kojima sam se družio, rade ono zbog čega sam se sa njima i družio - trče! Ja ne mogu trčati i zbog toga sam većinu vremena sam. Ne žalim se, biti sam za mene nije isto što i biti usamljen.Prija mi samoća, misli su nekako bistrije i lakše se pretaču. Samoća nikako nije usamljenost!!! Za vrijeme sunčanih dana, kakav je i današnji, posjeti me nostalgija za onim trkačkim danima, kad smo moj frend i ja trčali na brdu, a psi veselo lajali oko nas. Nekako se nosim sa njom, nostalgijom, svakog dana bolje, čini mi se.Stopalo boli, potiho, podmuklo, ne prejako, ali neprestano! Već dugo vremena živim sa bolom i postajem radoznao - kako će biti bez njega? Nakon operacije? Naravno, nakon nekog vremena. Lao-Tse kaže: Usredotočivši misli, čovjek može poletjeti, usredotočivši želje, čovjek pada! Nastojim što manje priželjkivati, a ovo vrijeme iskoristiti za napredak na drugim poljima! |
- 15:26 - Budi (6) - Iskren - #
12.03.2005., subota
|
A.K. organizira polumaraton idući mjesec! Naslov iz dnevnih novina me udario u lice snagom najveće bure! Sad održavaju jebene polumaratone kad ne mogu trčati!Tako sam se razbijesnio i ujedno ražalostio, da juče nisam htio ni napisati neku opasku o tom ludilu koje se događa oko mene. Kad sam sve ove prohujale godine iz zezanja trčao polumaraton jednom tjedno, obično subotom ili nedjeljom, vozači su mi trubili i dobacivali prostote, a svi ostali me zapitkivali zašto to radim! Nitko nije trčao, svi se čudili da postoje ljudi koji vole trčanje i nisu mogli to shvatiti. Sad SVI trče, a ja ne mogu! Jesam li istrčao svoje??? Nadam se da nisam! Operirati ću nogu na jesen, početi lagani trening odmah poslije novogodišnjih praznika, a na proljeće pojačati trening do granice izdržljivosti! Pa ako izdrži... Tao kaže: Svi ljudi u rukama drže sunce, a na leđima sjenku; Stapajući dah svjetlosti i sjenke, Ravnoteža se uspostavlja u svijetu! Đavolski se nadam da nisam ispustio sunce iz ruku!!! |
- 19:39 - Budi (0) - Iskren - #
10.03.2005., četvrtak
|
Pročitao sam opasku o duši i iznenadilo me. Rekao sam to spontano, ne misleći previše, jednostavno sam napisao ono što sam tog trenutka osjećao. Sad sam još više iznenađen, jer sam shvatio da sam napisao istinu, zbilja tako mislim i osjećam. Trčanje me ispunjavalo, nisam ni znao koliko. Kroz trčanje sam živio punom snagom, a sad imam dojam da nestajem. Trčanje, bar za mene, nije samo tjelesna vježba, isto je toliko i vježba uma, ako ne i više. Čovjek kroz trčanje jača i bolje se hvata u koštac sa životnim problemima. A ona nezaboravna duga LSD trčanja kroz šumu, kad mi se činilo da rasaznajem svaki pojedini list; vidio sam njihove žilice, vidio sam čak i sok kako juri tim žilicama: i znao sam da sam se stopio sa Svemirom i bezgranični se mir spuštao na mene, dok sam neumorno prelazio kilometre i kilometre!!! LSD je skraćenica iz engleskog jezika, a znači " duge, lagane, daljine ". Da ne bi bilo zabune!!! |
- 20:32 - Budi (2) - Iskren - #
09.03.2005., srijeda
|
Pred očima mi neprestano titra slika iz mora izbačenog ogromnog kontejnera, u kojem se nalazi nuklearni otpad, a "isplivao" je na obalama Somalije, bacili ga u more Evropljani, oni isti kojima mi težimo i oni isti koji za nas govore da smo barbari. Možda jesmo barbari - ali što su onda oni? Pitam se, želim li pripadati tim ljudima? Sve sam više uvjeren kako se svijet dijeli samo na dvije grupe: na one koji imaju i na one koji nemaju. Oni koji imaju, uzeli su sebi pravo da rade što žele i ujedno kritiziraju one koji nemaju, a kojima i ono malo što imaju, nastoje svim silama oduzeti da bi još više imali. Sve ostale podjele su lažne, prava je samo ova: imatelji i neimatelji. Bogataši, oni koji imaju, poseban su soj, bahati su, za njih ne vrijede pravila koje su oni napisali da bi ih se pridržavali samo oni koji nemaju, a ovi koji imaju nadziru njihovo ponašanje! Tko nadzire njih? Tko nadzire uljuđenu Švicarsku? Koja ne ratuje između sebe, ali se ne libi odbaciti otrov u tuđe dvorište? Licemjerje ljudske vrste vrišti do neba! Ali malo nas čujemo krik bola!!! |
- 19:24 - Budi (0) - Iskren - #
08.03.2005., utorak
|
Konačno sam se pokrenuo sa mrtve točke i poduzeo nešto u vezi mog jadnog desnog stopala! Bio sam kod liječnika i dogovorio operaciju na početku jeseni. Budem li ponovo bio u stanju trčati, život će mi biti vraćen, zadovoljstvo će me ispuniti, ona vječno prisutna nostalgija u meni, moći će se odmoriti, nestati, a radost pokreta ponovo se vratiti i donijeti mir mome umu, jer u dušu ne vjerujem! Čitav me dan boli desna noga, od tabana do kuka! Boli, boli i ne prestaje! Ali, pobijediti ću bol, pobijedio sam ga i kad sam trčao maraton, a desni mi taban pukao na tridesetom kilometru, a ja nisam odustao, nastavio sam i izdržao još dugih dvanaest kilometara i tih su mi dvanaest kilometara najdraži od svih onih pretrčanih kilometara!!! |
- 22:12 - Budi (2) - Iskren - #
06.03.2005., nedjelja
|
Mirna nedjelja provedena uz komp. Jedino iznenađenje je to, što su i u ovom gradu osvanule slike Ante zna se koga. Toliko za prvi put. |
- 21:00 - Budi (0) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||