Shvatio sam da je kompjuter postao moj život! Neprekidno visim na njemu, jer drugog života gotovo i da nemam. Oni sa kojima sam se družio, rade ono zbog čega sam se sa njima i družio - trče!
Ja ne mogu trčati i zbog toga sam većinu vremena sam. Ne žalim se, biti sam za mene nije isto što i biti usamljen.Prija mi samoća, misli su nekako bistrije i lakše se pretaču. Samoća nikako nije usamljenost!!!
Za vrijeme sunčanih dana, kakav je i današnji, posjeti me nostalgija za onim trkačkim danima, kad smo moj frend i ja trčali na brdu, a psi veselo lajali oko nas. Nekako se nosim sa njom, nostalgijom, svakog dana bolje, čini mi se.Stopalo boli, potiho, podmuklo, ne prejako, ali neprestano! Već dugo vremena živim sa bolom i postajem radoznao - kako će biti bez njega? Nakon operacije? Naravno, nakon nekog vremena.
Lao-Tse kaže:
Usredotočivši misli, čovjek može poletjeti,
usredotočivši želje, čovjek pada!
Nastojim što manje priželjkivati, a ovo vrijeme iskoristiti za napredak na drugim poljima!
Post je objavljen 13.03.2005. u 15:26 sati.