Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/miskoi

Marketing

10 x 400 m.
Utezi
Istrčao sam to, ali sa priličnom dozom snage volje, desni mi je taban pulsirao, slao signale opomene, ali nije zaboljelo! Zadovoljan sam, mada sam shvatio da sam se izmorio, a to prije nisam ni primjećivao. Nije važno! Idemo dalje! Ne smijem se osvrtati i uspoređivati sa onim što je nekad bilo - postati ću frustriran, jer za onaj stupanj istreniranosti postići...Treba iznojiti hektolitre znoja, sate i sate provesti na treninzima...Neprestano se opominjem da ne forsiram.
Sad ću napraviti pauzu sa utezima - do ponedjeljka; neprekidno sam trenirao šest mjeseci, potreban mi je odmor.
Naravno da su me svi pozdravljali sa opomenama i savjetima! Čudo jedno kako su ljudi koji nikad nisu trčali, uvjereni kako sve znaju o trčanju! Smijao sam se i zezao sa njima; moram priznati da su mi nedostajali i oni i njihovi psi!
Pročitao sam "Anđeli i demoni" od Dan Browna. tema zanimljiva, ali daleko smo mi od stvaranja antimaterije u nekom labosu, a i kraj je knjige previše nategnut. Zabavio sam se i to je to.
I pošto su ovo "osvrti" da se osvrnem i na događaje oko brodogradilišta "Viktor Lenac" i enormnih plaća koje su si IZABRANI dodijeljivali. Na primjer, Damir Vrhovnik primao 16 000 dolara mjesečno! Mjesečno su IZABRANI primali koliko obični šljakatori godišnje!!!
Šlag na kraju balade; prepisano i Novog lista:
"Sve te isplate, što sigurno neće obradovati saborske istražitelje, u potpunosti su zakonite, pokrivene odlukama upravljačkih tijela tvrtke, no u najmanju ruku bit će im zanimljivo štivo".
Po mome, to se zove zakonom blagoslovljena pljačka, ali ne bunim se ja, pa nisu se ni šljakatori "Lenca" bunili;zamislite da su samo iz protesta svaki put kad su se vraćali sa posla ispred Vrhovnikove viletine postavili kamenčić, izražavajući na taj miran način prosvjed, kolika bi to hrpetina bila! Obratili bi pažnju( ups, pozornost ) na svoj položaj, učinili bi NEŠTO!!!
Slučajno poznajem jednog od tih radnika; dok im je išlo dobro, fućkalo mu se za ostale probleme koje su imali drugi radnici u drugim poduzećima, glupan je bio uvjeren kako se to njemu neće nikad dogoditi.Kad sam mu rekao da je to samo pitanje vremena (taj se razgovor vodio prije 5 god.) ismijao me i odmahnuo rukom. Što je sa njim sada, bolje da ne govorim...
To je priča našeg radništva, naše privatizacije, našeg mentaliteta!!!

Post je objavljen 29.03.2005. u 12:49 sati.