Sasvim lagano, prava laganica, 5 x 400 m. Osjećam toplinu u mišićima, nije ni čudno nakon tolike pauze. Kvadricepsi kao da se zatežu, ali nema bolova, samo prijatna toplina. I naravno, veliko zadovoljsvo.
Kući sam odvježbao u svojoj privatnoj teretani - samo nekoliko utega i klupica u mojoj spavaćoj sobi - i gle čuda, i tu je pao rekord! Prvi sam put u benču postigao tri serije! Činjenica je da mi se snaga vraća, a što me posebno raduje, vraća mi se i borbenost, prkos, želja za višim, bržim, jačim rezultatima. Pri kraju vježbanja zapljusnuo me endorfin, sav sam se naježio, pogled mi se zamaglio, val me zadovoljstva potpuno preplavio!
Neprekidno se podsjećam da ne smijem pretjerivati! Zbog toga više ne povećavam težine, a niti broj serija! Moram se naučiti biti zadovoljan onim što sam postigao! Bar za neko vrijeme! He,he...znam ja sebe...
Morao bih naučiti hodati srednjim putem. Čitam da postoji budistička škola Srednjeg puta i da ima sličnosti sa filozofskim taoizmom, čije je uzajamno dejstvo dalo školu Zen, koja je iako budistička, istovremeno i kineska.
Ništa bez velikog Tao-a, čini se.
Danas sam bio u Tao-u, postigao sam nirvanu, ali nisam sjedio u zaboravu nego vježbao u zaboravu!
Post je objavljen 24.03.2005. u 10:57 sati.