Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
četvrtak,30.04.2009.
Uz tebe
Kad zavrište daljine
Užarenim ljudskim glasom
Na istoku mog obraza
Prepoznat ćeš srčane odjeke
Rasutih sjena plavetnih očiju
Potočnice procvale u njedrima
Pa okačene za oblak snova
Kao pramen vječnih prepoznavanja
Kao plahost očiju srne
Naslonjenih na tvoja ramena
Moje će se ruke za tobom ispružiti
U nijemosti isčekivanja
Preporođeno srce znat će
Kako je par strpljivih zjenica
Svemir beskrajni zavodilo
I utkalo se u svjesnost drhtaja
Dviju dodirnutih zvijezda
Nagrađenih za treperava čekanja.
Obznanit ćemo Univerzumu
Nebeskom grmljavinom
Ljubav je naš ulog u vječnost
A sigurni dobitak smo MI
Zauvijek zajedno.
Misao postaje odluka
Zlatnik iskovan na srcu
Nošen pod jezikom
Da riječi prosvijetli
U višeznačju pripadanja
Razum i srce
Pod ruku šetaju
Alejama naših podudaranja
Nepoljuljane želje sa
Hrabrošću se pozdravljaju
Hodajući u korak
Odlučnošću zapečaćene.
Neka nova svanuća
Na pladnju života
Navješćuju naša buduća
Zajednička rascvjetavanja
Nudim ti bestidno
Razapetu nagost
Da iscrtaš na njoj
Putanjom svojih prstiju
Zaposjednuti teritorij
Obilježavajući me
Svojom zauvijek
Sa unutarnje strane
Drhtavih bedara
Sobom ih rastavivši
Gdje te strast
Na gozbu poziva
Osjećaš li
Ova noć ima
Oblik tvojih obrva
Dok savijena
Na tvojim htijenjima
Tonem u dubinu
Pogledom naslućenih
Novih razotkrivanja
Pritajena želja
Čeka tvoj impuls
Da započne orgijanje
Raspamećenih damara
Raspi svoje zjenice
Uđi njima u tjeme i zatiljak
Po primozgu me crtaj
Zaokružujući svu u cjelinu
Upijajući postojanost u pamćenje
Po nekontroliranim treptajima
I dodirima izbezumljenosti
Prepoznajem našu jednostavnu
Filozofiju ostanka i opstanka
Prokrijumčarit ćeš me u stisnutim šakama
U zašivenom naručju, pod kožom
Da bi me nekad, u trenucima čekanja
Razlagao na tvoje i svoje, znajući
Kako ti u svakom slučaju
Od sada i zauvijek jedino pripadam.
Večeras, jedini
Zaogrni nas
Nebom zvjezdanim
Pod koprenom noći
Razbudi sva čula
I ujedini ih u ushitu
Postanimo neobuzdani
A ti budi razigrano
Proljeće moje
Razlistaj me cijelu
Okupaj mirisima
Pokreni gorski izvor
I zažuborimo u titrajima
Zaboravi kako moraš
Nahraniti pse, napisati pjesmu,
Ispjevati ariju svakodnevnice
Večeras za promjenu
Šetaj po meni usnama
Izvuci iz mene sve
Vilinske zvuke umilne
I upregni damare da pojure
U bjesomučnom galopu
Po uzdrhtalim preponama
Piši mi imena zvijezda
Pa kad ih dosegnemo
Onda jedini, samo za nas
S ljubavlju, upali mjesec
Večeras ćemo zagaziti u sutra
Snovima dvaju anđela
Na oblaku razastrtom
Za naša dosegnuća.
Ptice pokisle tugovanjem
Sunce će dočekati
U upaljenim svjetlima očiju.
Onako naiskap popit ćemo
Susret pomiješan sa nadama.
Moj anđele, ti znaš
Mjesečinom okupane
Naizgled beskrvne noći
Rađaju krvotok novih nadahnuća.
Putenost u vriskovima
O moje će se obale
Propinjati i razbijati.
Prepone obrasle čekanjem
Tvoje će kaskade postati
I bit ćeš razigrana ponornica
U tajanstvenstvenosti
Nesagledivih dubina.
Ti znaš, anđele
Ravnoteža naših udova
Odavno negira zakone fizike.
Plave vode pogleda
Zaustavljene u zemljanim zjenicama
Novo će ishodište postati.
Hodočastit će nas sve radosti
Kao sveto ukazanje bliskosti.
Moj anđele, jedini
Zaklinjem te našom iskrenošću
Zaviri u mene ukoričenu
Pored svoga uzglavlja
Kad osjetiš da drhtim nemirom
Sapletena o svoje strahove.
Zabilježi me kao fusnotu
Savij me preko svoje ruke
Da zapamtiš dio gdje si stao
U istraživanju moje fleksibilnosti,
Jer ću se kao pasijans otvarati
Samo pod tvojim vještim rukama.
Zaveži me mrtvim čvorom da se
Nikad ne odvežem i ne prekinem
I drži me kao brojanicu među prstima
Prebirući me u molitvi zajedništva.
Ti znaš, anđele
Kuda vode svi naši putevi
I tko nosi fenjer, a tko korake prati.
Kažem ti, bespogovorno te slušam,
Izlit ću se kao bakarna kupola
Nasvođena nad oltarom ljubavi,
A ti ćeš me patinom vremena čuvati.
Svjetlošću iskonskom me obasja,
Poniznost mi usadi u dubinu grudi,
Poruku ljubavi prema svemu odasla,
I u hramu moga srca uskrsnut se probudi.
Na šum nježnog mahanja anđeoskih krila,
Okrenuh se smješkom ka umilnom zvonu.
On izbavi me potpuno iz životnog sivila
I podari mi čari proljeća u žutome tonu.
Nikakve fanfare dolazak ne navjestiše,
Ali u čistim srcima zaigra iskra sreće.
Misli se mnogih sumnjivaca osvijestiše,
I pokloniše mu se oni što mišljahu da nikad neće.
Uskrslim srcem, raskriljenih ruku,
Cijeli svijet zagrli i oprost nam pruži.
On, koji podnese zbog nas svoju muku,
U ovom svijetu kao spasenje nam se pridruži.
Neka svjetlo Uskrslog obasja životnu stazu
kojom kročite, te vam podari obilje mira,
zdravlja, sreće i zadovoljstva.
Neka uskrsne sve poljuljano i pretvori se u
radost života i pozitivne vibracije. Sretan Uskrs
želim vama i vašim najdražima.
stihovi, čestitka i grafike by Dahlia - Miris dunje
mogu ti crtati
konture lica
prstima po zraku
slikati oči bojom neba
dok ti putujem
mislima ususret
živeći za jedno
jutro raspamećeno
u kojem su anđeli
vezli tonove na
zlatnim lirama
potom se
ogledalima sna
unijeti u novu
dimenziju gdje
je sve moguće
gdje vodopad riječi
ne ranjava dušu
nego je liječi
a ti
možeš li se sjetiti
onog šapata
među zvijezdama
prognanih u svemiru
kad si jedno nježno
volim te
prekrio poljupcima
dok su ti vrele
sljepoočnice
damarale po grudima
na dlanovima ti
školjke izrastale
što su pustinjski pjesak
sedefom obavijale
da pticama u letu
putokaz budu
zamislit ću,
i oživjeti trenutke
prizivom imena
u kojem je bilo
nešto kao
pjesma
kiša je padala
a ti si usnama
skupljao suze
po obrazima
pitajući me u
kojem gradu i u
čijoj galaksiji
ćemo se opet sresti
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.