Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,21.04.2009.

Oda našoj ljubavi




Večeras ćemo zagaziti u sutra
Snovima dvaju anđela
Na oblaku razastrtom
Za naša dosegnuća.
Ptice pokisle tugovanjem
Sunce će dočekati
U upaljenim svjetlima očiju.
Onako naiskap popit ćemo
Susret pomiješan sa nadama.

Moj anđele, ti znaš
Mjesečinom okupane
Naizgled beskrvne noći
Rađaju krvotok novih nadahnuća.
Putenost u vriskovima
O moje će se obale
Propinjati i razbijati.
Prepone obrasle čekanjem
Tvoje će kaskade postati
I bit ćeš razigrana ponornica
U tajanstvenstvenosti
Nesagledivih dubina.

Ti znaš, anđele
Ravnoteža naših udova
Odavno negira zakone fizike.
Plave vode pogleda
Zaustavljene u zemljanim zjenicama
Novo će ishodište postati.
Hodočastit će nas sve radosti
Kao sveto ukazanje bliskosti.

Moj anđele, jedini
Zaklinjem te našom iskrenošću
Zaviri u mene ukoričenu
Pored svoga uzglavlja
Kad osjetiš da drhtim nemirom
Sapletena o svoje strahove.
Zabilježi me kao fusnotu
Savij me preko svoje ruke
Da zapamtiš dio gdje si stao
U istraživanju moje fleksibilnosti,
Jer ću se kao pasijans otvarati
Samo pod tvojim vještim rukama.
Zaveži me mrtvim čvorom da se
Nikad ne odvežem i ne prekinem
I drži me kao brojanicu među prstima
Prebirući me u molitvi zajedništva.

Ti znaš, anđele
Kuda vode svi naši putevi
I tko nosi fenjer, a tko korake prati.
Kažem ti, bespogovorno te slušam,
Izlit ću se kao bakarna kupola
Nasvođena nad oltarom ljubavi,
A ti ćeš me patinom vremena čuvati.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (7) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.