Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,21.11.2008.

Spoznaja





Golicaju me tabani
Od dugog nehodanja.
Pronašla sam sebe u sebi
I tebe u polovini sebe,
Okrenutog za puni krug,
Sa predznakom minusa
U odnosu na javno prikazivanje.

Prelakirane obraze ne može
Ni acetan u dva brisanja skinuti,
Pa si ih zato dvaput pođonio
I paradiraš u maniru nekog
Bjelosvjetskog gospodina.
Našminkan pozerski osmjeh
Namješten u trećerazrednom životarenju
Gdje ti se klanjaju samo oni
Što očekuju napojnice u naturi.
Ali bojim se, i tu si se odavno
Istrošio, pa vadiš adute iz rukava
U ime nekih starih, dobrih vremena.
Obesčastio si trenutke iskrenosti
Potpisujući pakt sa lažima i podlostima.
Miriše ti trajanje na trulost praznine
I nema slamke spasa za koju se
Možeš sa sigurnošću uhvatiti.
Rasprodao si sve nade,
Istrošio sve moguće bonuse
Bratimio se sa nezrelošću
I još mi držiš besmislena predavanja
O tvojoj vječnosti u mom krvotoku.
Želiš me kao nagradu na tomboli života,
Kad se jednom umoriš od suludih
I objesnih izazivanja sudbine.

Školjka života biserom nagrađuje
Samo one iskrene, uporne i strpljive.
Svi ostali žive u istodnevnici
Cjelovitog dana ili cjelovite noći,
Hraneći se izdancima svoga usuda.




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (10) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.