Golicaju me tabani
Od dugog nehodanja.
Pronašla sam sebe u sebi
I tebe u polovini sebe,
Okrenutog za puni krug,
Sa predznakom minusa
U odnosu na javno prikazivanje.
Prelakirane obraze ne može
Ni acetan u dva brisanja skinuti,
Pa si ih zato dvaput pođonio
I paradiraš u maniru nekog
Bjelosvjetskog gospodina.
Našminkan pozerski osmjeh
Namješten u trećerazrednom životarenju
Gdje ti se klanjaju samo oni
Što očekuju napojnice u naturi.
Ali bojim se, i tu si se odavno
Istrošio, pa vadiš adute iz rukava
U ime nekih starih, dobrih vremena.
Obesčastio si trenutke iskrenosti
Potpisujući pakt sa lažima i podlostima.
Miriše ti trajanje na trulost praznine
I nema slamke spasa za koju se
Možeš sa sigurnošću uhvatiti.
Rasprodao si sve nade,
Istrošio sve moguće bonuse
Bratimio se sa nezrelošću
I još mi držiš besmislena predavanja
O tvojoj vječnosti u mom krvotoku.
Želiš me kao nagradu na tomboli života,
Kad se jednom umoriš od suludih
I objesnih izazivanja sudbine.
Školjka života biserom nagrađuje
Samo one iskrene, uporne i strpljive.
Svi ostali žive u istodnevnici
Cjelovitog dana ili cjelovite noći,
Hraneći se izdancima svoga usuda.