Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,24.01.2008.

Umorna sam





Fragmenti iz mog dnevnika......

...Tog trenutka je u meni puklo. Prelomilo se. Vrisnulo iz dubine duše, propelo se iz petnih žila. Urlik koji je kao lavina krenuo, kao grmljavina odjeknuo, kao eho odzvonio i kao kamenje se skotrljao i stao, zbunjeno i nijemo....suze su govorile.

One uvijek govore, kad riječi nestanu. Kad se sruše snovi ili se probude neki novi, a nemaju moć, nije im vrijeme i mjesto. Onako slane, skupe se na uglovima i kliznu, poneka se zadrži na trepavicama, razmišljajući hoće li kapnuti bučno, dramatično, ili će skliznuti dostojanstveno i nijemo. Kako težak i neizdrživ osjećaj u duši. Guši me u grlu, stišće oko srca. Htjela bih, a ne mogu. Želim, a nedaju mi. Pronašla sam smisao, nije mi suđeno.

Taj jedini dar Neba, Boga, Tvorca, Prirode, Sudbine....ne, neću je proklinjati što je stigla onda kad je nisam zvala sa tim poklonom. Zašto je uopće trebala doći i donijeti spoznaju sa sobom? Moje suze nisu biseri koji se mogu kao perle nizati. One su biseri moje duše, koji se utapaju i rastapaju u ranjenim dlanovima, koje je gorčina izgrizla. Moji dlanovi, sada su odraz moje duše. Moje pogreške, kojih se ne stidim, ali ih gorko odboljevam....

Dahlia . Miris dunje






Post je davno napisan, grafika isto tako davno urađena,
Ali, poklanjam vam da čitate, dok me nema, dok sam "na pauzi".

Zamolila bih vas za razumjevanje, potreban mi je kratki odmor,
puno se toga dogodilo u mom životu u kratkom periodu,
baterije se ispraznile i sad ih treba ponovo napuniti. Tu sam,
samo mi treba malo vremena da opet počnem pisati.
- 09:52 - "Mirisni trag" (11) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.