Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,18.01.2008.

Najdražem




Ukrast ću ovom nemilosrdnom vremenu
Jedan trenutak nezaborava,
Zaustavivši kazaljke sata,
Što vremenu daju pečat neumitnosti.
Ja to umijem ponekad,
Kad te previše trebam i želim,
Onda se valjda i osmjelim,
Pa otkucajima srca,
Poslije nadoknađujem minute,
Ispreturajući damare i udarce klatna.

Ako mi ne vjeruješ, prepusti se,
Pokazat ću ti magiju cijelu,
Vrijeme ću uloviti udisajem
I zadržati dah dok me ljubiš,
Onako zanosnu, treperavu,
Dodirujući me svuda po tijelu.
I shvatit ćeš da sam tvoja i onda
Kad misliš da sam daleka, da me gubiš.

O Bože, kako je predivan osjećaj
Biti umotan u tvoje ruke,
Zabrađen tvojim dlanovima,
Uljuljan u tebe kao u mekoću platna,
Dok se savijaš oko tijela bez kraja.
Ni pamuk gnijezdo, ni stakleno zvono,
Ne zamjenjuju sigurnost i toplinu zagrljaja.

Noć, tamnim satenom ogrnuta,
Zvjezdanom srmom ukrašena,
Mirisima tijela se hrani i opija,
Dok vriskom ekstaze ne bude ugušena.

Našim dodirima satkana strast
I bjesomučni letovi u žudnji,
Vrhunac će biti ove noći,
Dok jutro ne preuzme vlast.

Molim te, odlaskom, prije svitanja,
Još jednom me poslušaj i upamti:
Sve ono što čekanje sebično uskrati,
Ljubav nam nadoknađuje i vrati.

stihovi & design by Dahlia - miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (5) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.