Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,27.04.2007.

Suncu mog života





Ne ograničavaj me
Ni prostorom,
Ni vremenom,
Ni riječima,
Niti mislima.
Ne guši u meni
Još onu jedinu sitnicu
Koja pripada samo meni.

Dozvoli mi, molim te,
Da bol, koju odboljevam,
Sama izbacim iz sebe.
Nije pošteno,
Da te još i time
Mučim i zamaram.

* * *

Pusti stihove neka teku
U svoj njihovoj silini.
Pusti ih neka kažu
Sve ono što osjećam.
Tu me traži, tu sam tvoja,
Tu je sva moja nada utkana
I svi biseri neokrunjene ljubavi
Tu su, srcem i dušom, nanizani.
Otvori dlanove, da utisnem snove,
Da ih zaljuljaš na svojim rukama
I u ljepotu stvarnosti pretočiš.


Kad poželiš, odmori se malo,
Na uzglavlju moje nesebičnosti.
Na izvoru moje putenosti
Slobodno se uvijek osvježi.
U okrilju mog ogromnog srca
Tvoje je mjesto uzvišeno.

Vladar si mojih želja i moje strasti,
Gospodar mog tijela, srca i duše,
Jedini vlasnik cijelog mog bića.

Samo me pusti, kad zaplačem,
Da gorčinu tužne prošlosti,
Isplačem, konačno, do kraja.
I ne sumnjaj nikada u moju ljubav,
Jer ona te sigurno neće iznevjeriti.

Vjeruj, nema te boli, dušo,
Zbog koje bih te
Mogla ikada zaboraviti.
Niti postoji nešto
Što bi nas moglo
Jednom, zauvijek razdvojiti.

Samo te želim poštediti
Svih svojih neizbačenih
I neisplakanih tuga.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 05:02 - "Mirisni trag" (14) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.