Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,17.04.2007.

Maslačci naše ljubavi





U jedno jutro
Stalno se vraćam,
Rosno i mirišljavo,
Pored samog izvora,
U ozračju maslačaka
I tvog toplog zagrljaja.

Načeti stihovi
Nestali u poljupcu
I kapima izvorske vode.
U odbljesku sunca,
Metamorfozirana stanja
Svega u nama i oko nas.

* * *

Neka se jutra, jednostavno,
Nikada ne zaboravljaju.
Ona niti ne prestaju,
Nastavljaju se u snovima,
U dodirima bezvremenosti,
U žutim laticama cvjetova,
Istim kao oni presovani,
Među stranicama knjige.

Još čuvam rosu tog jutra
Na svom zajapurenom licu,
I suze što si ih usnama
Brisao sa vlažnih obraza.

Spremila sam u kutijicu sreće,
I pohranila duboko u sebe,
Sve radosti i snove dosanjane.
I čekam tvoje nasmijane oči
Da me u modrinu neba odnesu,
Ili me urone u zelenilo vode.

Maslačkova glavica, kao znamen,
Odnjihana leži u srcu,
Tvog, nikad zaboravljenog,
Jedinog žutog cvijeta.

Znaš, najdraže moje,
Vladavina je maslačaka,
Boje u tvojim očima
I ozarenog i rosnog lica,
Našeg propupalog proljeća.


D.Đ., 13. travnja 2007.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


"Metamorphosis" - Dominionart - 2002 - A.D.

slika preuzeta sa bloga


visionthing.blog.hr



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.