U jedno jutro
Stalno se vraćam,
Rosno i mirišljavo,
Pored samog izvora,
U ozračju maslačaka
I tvog toplog zagrljaja.
Načeti stihovi
Nestali u poljupcu
I kapima izvorske vode.
U odbljesku sunca,
Metamorfozirana stanja
Svega u nama i oko nas.
* * *
Neka se jutra, jednostavno,
Nikada ne zaboravljaju.
Ona niti ne prestaju,
Nastavljaju se u snovima,
U dodirima bezvremenosti,
U žutim laticama cvjetova,
Istim kao oni presovani,
Među stranicama knjige.
Još čuvam rosu tog jutra
Na svom zajapurenom licu,
I suze što si ih usnama
Brisao sa vlažnih obraza.
Spremila sam u kutijicu sreće,
I pohranila duboko u sebe,
Sve radosti i snove dosanjane.
I čekam tvoje nasmijane oči
Da me u modrinu neba odnesu,
Ili me urone u zelenilo vode.
Maslačkova glavica, kao znamen,
Odnjihana leži u srcu,
Tvog, nikad zaboravljenog,
Jedinog žutog cvijeta.
Znaš, najdraže moje,
Vladavina je maslačaka,
Boje u tvojim očima
I ozarenog i rosnog lica,
Našeg propupalog proljeća.