Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,10.04.2007.

* * *




"...i dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug..."




Dobila sam još jedan zadatak za obaviti, i naravno,
odazvala se sa velikim zadovoljstvom. Zadatak je
stigao od jednog meni vrlo dragogo blogera:
Milice Šamšalović,

Od mene je zatražilada stihove T.H. Dide i njene,
upotpunim svojima i nastavim zajedničku pjesmu "Naša pjesma".
Nadam se da ću dostojno odraditi svoj zadatak.





Naša pjesma

Gledajući izrođenu liniju života na dlanu
Što tone u dubinu svoje prozračnosti
Pir za umrle pogled trese misli
U zrcalu ne vidim tebe
Noć stoji pred zatvorenim očima
I liniju života cijepa na dvije
Vrijeme stoji
Ali kiša lije
Pere povorku
Slomljenih mirisa
Slomljenih dodira
Slomljenih zvukova
Do posljednjeg počivališta u sjenama duše
Miliuje lica naša,
odijeljena tišinom.
Zamišljaš zvijezdu nad prvim pogledom na more
i sjećaš se stranaca
kako opijeni vinom
pješače pristaništima tvojih snova.
Ne znaš,
ne možeš znati,
koliko je tekućine potrebno iz očiju bogova
da te zanesu taktovi kapi
u susretu sa Zemljom.
Čuješ li molitvu krizantema
sa mjesta gdje snivaju duše predaka
nošene strašću i nemirom?
Kad utihnu poslijednji akordi
Vremena sreće i zasljepljenosti,
kakve nove tonove nam život sprema?
Čije se sjenke igraju po zidu uspomena
I na čijim ramenima anđeli sreće sjede,
Veselo pozdravljajući miljenike sudbine,
Dok mi, isposnički, čekamo razrješenje grijeha?
Nije svijet prestao postojati zato
Jer su se dva crna oka urotila protiv osmjeha.
To su se dvije kapi dugo skupljale i usudile,
Otkinuti sa srca, da otplove u vječnost,
Da zaliju duše nestale i neproživljene mladosti.


Autori: Tomislav H. Dida & Vedrana Jukičić & "miris dunje"


Zadatak prosljeđujem: plavi suton, Vitae, Tvornica zelja,
dijete u meni, Grof V .
- 04:50 - "Mirisni trag" (4) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.