Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,18.10.2006.





Izgubio si me

Mojim zorama se ponovo radujem,
Konačno slobodna, neovisna o tebi.
Smogla sam snage, učinila taj korak,
Pa se zadovoljna divim samoj sebi.

Nisi me zaslužio, znala sam to odavno,
Ali sam vjerovala kako će možda biti bolje.
A ti se ni potrudio nisi da mi pomogneš,
Niti malo nisi pokazao svoje dobre volje.

I sad se ljutiš, ne vjeruješ da sam otišla,
Ne možeš shvatiti da sam rekla "dosta".
Nisi naučio da bez tebe išta učinim sama,
Pa si u muci, jer bez najvrijednijeg osta.

Znam, uvijek je tako, zaboli u tom trenutku,
Kad nas napusti, u životu važan i vjeran, netko.
A ti si izgubio oslonac, prijatelja, ljubav i ženu,
Nešto što se u životu pronađe vrlo rijetko.

Nisi me znao cijeniti, mislio si, zauvijek sam tvoja,
I bila bih, da nisi učinio ovu zadnju glupost.
Tada je čaša bila potpuno prelivena, odluka pala,
I ja sam pokazala svoju snagu, volju i odlučnost.

Sad me zoveš, žao ti je, moliš za oproštaj,
Jer sam ti toliko puta opraštala i vjerovala.
Ovaj put je gotovo, pomiri se s time zauvijek,
Predstava je završena, zavjesa je pala....
- 05:15 - "Mirisni trag" (30) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.