Mojim zorama se ponovo radujem,
Konačno slobodna, neovisna o tebi.
Smogla sam snage, učinila taj korak,
Pa se zadovoljna divim samoj sebi.
Nisi me zaslužio, znala sam to odavno,
Ali sam vjerovala kako će možda biti bolje.
A ti se ni potrudio nisi da mi pomogneš,
Niti malo nisi pokazao svoje dobre volje.
I sad se ljutiš, ne vjeruješ da sam otišla,
Ne možeš shvatiti da sam rekla "dosta".
Nisi naučio da bez tebe išta učinim sama,
Pa si u muci, jer bez najvrijednijeg osta.
Znam, uvijek je tako, zaboli u tom trenutku,
Kad nas napusti, u životu važan i vjeran, netko.
A ti si izgubio oslonac, prijatelja, ljubav i ženu,
Nešto što se u životu pronađe vrlo rijetko.
Nisi me znao cijeniti, mislio si, zauvijek sam tvoja,
I bila bih, da nisi učinio ovu zadnju glupost.
Tada je čaša bila potpuno prelivena, odluka pala,
I ja sam pokazala svoju snagu, volju i odlučnost.
Sad me zoveš, žao ti je, moliš za oproštaj,
Jer sam ti toliko puta opraštala i vjerovala.
Ovaj put je gotovo, pomiri se s time zauvijek,
Predstava je završena, zavjesa je pala....